Epiteza

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Epiteza (grč. epithesis: dodatak, dodavanje)

U Lingvistici[uredi - уреди | uredi izvor]

Dodavanje na kraju riječi nekoga glasa ili sloga koji nema etimološke podloge (obično radi lakšeg izgovora). Kod nas često u narodnom govoru: daklen umjesto dakle, jera umjesto jer, ljudiman umjesto ljudima, meneka umjesto mene, naske umjesto nas, njiha umjesto njih, njojzi umjesto njoj, ondak, ondar umjesto onda, opeta umjesto opet, ovdjena umjesto ovdje, sadeka umjesto sada, tadar umjesto tada, tebeka umjesto tebe.

Sinonimi: paragoga (grč.), zasuvak (Vatroslav Jagić, Adolf Veber Tkalčević < češ. zasuvka), priljepak (Jagić), prirastak (Milan Vujaklija).

U poeziji[uredi - уреди | uredi izvor]

Stavljanje epiteta, njihova upotreba, čistoća, kvalitet i sl.

U enigmatici[uredi - уреди | uredi izvor]

Epiteza je inverzna, obrnuta apokopa, kao što je i apokopa obrnuta epiteza, npr. niz riječi i, in, Ind, Indi, indij, Indija, indijan, Indijana, Indijanac je epiteza, a niz Indijanac, Indijana, indijan, Indija, indij, Indi, Ind, in, i je apokopa.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  • "Opća enciklopedija JLZ", Zagreb, 1977-1987.
  • Anić-Goldstein: "Rječnik stranih riječi", Zagreb, 2002.
  • Bratoljub Klaić: "Rječnik stranih riječi", Zagreb, 1978.
  • Milan Vujaklija: "Leksikon stranih reči i izraza", Beograd, 1991.
  • Rikard Simeon: "Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva", Zagreb, 1969.

Vidi također[uredi - уреди | uredi izvor]