Proteza

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Proteza (grč. próthesis: predmetak, stavljanje naprijed), u fonetici i tvorbi riječi, predmetak, predsuvak (Jagić, Veber < češ. předsuvka), predsuvljivanje, nastavljanje, prefigiranje protetskog vokala ili sloga pred neku riječ; glas koji se stavlja ispred vokala radi lakšeg izgovora; dodavanje slova, sloga ili fonema prije početka riječi, npr. u narodnim pjesmama i narodnim govorima: dzora umjesto zora, heto umjesto eto, hod'jelo umjesto od'jelo, joko umjesto oko, vuzda (i fuzda) umjesto uzda, zostavim umjesto ostavim. Sinonim (manje upotrebljavan): prosteza. Pridjev: protetski, protetički.

U enigmatici, pro(s)teza je inverzna, obrnuta afereza, kao što je i afereza obrnuta pro(s)teza, npr. niz riječi a, ca, ica, lica, Olica, kolica, okolica, dokolica je prosteza, a niz "dokolica, okolica, kolica, Olica, lica, ica, ca, a" je afereza.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Anić-Goldstein: "Rječnik stranih riječi", Zagreb, 2002.
  • B. Klaić: "Rječnik stranih riječi", Zagreb, 1978.
  • R. Simeon: "Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva", Zagreb, 1969.
  • "Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika", Novi Sad, 1967-1976.