Elián González
| Elián González | |
|---|---|
 Elián González u društvu oca i obitelji nakon susreta u zračnoj bazi Andrews Field | |
| Rođenje | 6. prosinca 1993. Cárdenas, Kuba |
| Državljanstvo | kubansko |
| Zanimanje | vojni časnik |
| Poznat/a po | sporu oko skrbništva koji je izazvao diplomatsku krizu 2000. godine |
| Politička partija | PCC |
| Roditelji | Juan Miguel González Quintana (otac) Elizabeth González (majka) |
| Rodbina | Lázaro González (praujak) |
Elián González (Cárdenas, 6. prosinca 1993.) je Kubanac, spor o čijem je skrbništvu tokom 2000. godine izazvao diplomatsku krizu između Kube i Sjedinjenih Država. Elián González je sin Juana Miguela Gonzáleza Quintane i Elizabeth González, koja je 21. studenog 1999. godine pobjegla iz doma s Eliánom te je, u pratnji 12 osoba, pokušala doći do Sjedinjenih Država. Brod je doživio nesreću na putu, koju su preživjele samo tri osobe, među kojima i Elián González.
Služba za imigraciju i naturalizaciju je preuzela Elián te ga je smjestila kod Lázara Gonzáleza, koji je bio njegov praujak s očeve strane. Eliánov otac je još 22. studenog 1999. telefonirao Lázaru i obavijestio ga ako je njegova supruga pobjegla sa sinom prema Sjedinjenim Državama bez njegova znanja, zamolivši ga da pazi na njihov dolazak na područje Miamija. Međutim, nakon što je dobio Eliána, Lázaro ga je, uz podrušku skupine Kubanskih Amerikanaca, odlučio zadržati u Sjedinjenim Državama. Ipak, Lázaro nije imao skrbništvo nad Eliánom, što je značilo da je dijete ilegalno bilo u Sjedinjenim Državama; nije trebalo dugo da Eliánov otac, Juan Miguel, uz podršku kubanskih vlasti, zatraži vraćanje sina na Kubu. U siječnju 2000. godine, Eliánove bake, Mariela Quintana i Raquel Rodríguez, odlaze u Sjedinjene Države kako bi tražile unukov povratak na Kubu; tamo su se jednom sastale s dječakom, nakon čega su otputovale u Washington, D.C., gdje su se sastale s državnom odvjetnicom Janet Reno. Nakon devet dana intenzivne medijske pažnje posvećene slučaju, a tokom kojih je republikanska većina u Kongresu priznala da nema dovoljno ruku da izglasa zakon kojim bi Eliánu bilo dodijeljeno američko državljanstvo, bake su se vratile na Kubu, gdje su dočekane kao heroji. Lázaro je u narednom periodu neuspješno pokušao dobiti azil za Eliána te je čak pokušao podmititi njegova oca da i on dođe u Sjedinjene Države, ali bez uspjeha. U tom se periodu oglasio i španjolski ministar vanjskih poslova, koji je ustvrdio da međunarodno pravo nalaže Sjedinjenim Državama da predaju dijete ocu.
Diplomatska kriza nastavila se tokom narednih mjeseci, a razrješenje je došlo odlukom Janet Reno da se Elián ima vratiti na Kubu najkasnije do 13. travnja 2000. godine. Eliánova američka rodbina odbila je ispoštovati rok pa je došlo do pregovora koji nisu urodili plodom. Shvativši kako se konsenzus neće postići, a sve u svjetlu odluke suda kojom je dokinuto Lázarovo privremeno skrbništvo, Janet Reno je naredila saveznim agentima da upadnu u kuću i izvuku dijete. Četiri sata nakon sporne racije, koja je izazvala brojne proteste i dovela do optužbi za prekomjernu upotrebu sile, Elián i njegov otac su ponovo ujedinjeni na tlu zračne baze Andrews Field. Njih su dvojica još neko vrijeme ostali u Sjedinjenim Državama, sve dok sudovi nisu zaključili kako je Elián premlad za azil, a Vrhovni sud je odbio razmatrati slučaj. Dana 28. lipnja 2000. godine, Elián i njegov otac konačno odlaze na Kubu, gdje žive i danas. Elián se 2008. godine pridružio komunističkoj mladeži, a u dobi od 15 godina upisuje i vojsku. Danas negativno govori o svojim iskustvima u Sjedinjenim Državama te ima izrazito pozitivne komentare prema Fidelu Castru.