Elektromotor
Elektromotor je električna mašina koja pretvara električnu energiju u mehaničku energiju. Obrnuti proces, pretvaranje mehaničke energije u električnu energiju, se vrši generatorom.
Sadržaj/Садржај
Princip rada[uredi - уреди | uredi izvor]
Većina elektromotora rade na principu elektromagnetne indukcije, ali postoje i motori koji koriste druge elektromehaničke fenomene, kao što su elektrostatička sila i piezoelektrični efekat. Fundamentalni princip na kom se zasnivaju elektromagnetski motori je mehanička sila koja deluje na provodnik kroz koji protiče električna struja i koji se nalazi u magnetskom polju. Ova sila je opisana Lorencovim zakonom i njen pravac je normalan na provodnik i magnetsko polje.
Većina elektromagnetnih motora je rotacionog tipa, a postoje i linearni motori. U rotacionom motoru, obrtni deo se naziva rotor, a nepomični se naziva stator. Namotaji na rotoru su postavljeni aksijalno, a magnetsko polje je radijalno. Stoga mehanička sila deluje tangecijalno, pa se razvija obrtni moment na osovini rotora

Vrste elektromotora po vrsti struje ili napona koji koriste[uredi - уреди | uredi izvor]
Elektromotori na naizmeničnu struju[uredi - уреди | uredi izvor]
Mogu biti jednofazni ili trofazni:
Sinhroni motor[uredi - уреди | uredi izvor]
- Sinhroni motor je mašina koja se okreće vrlo tačnom brzinom u skladu sa frekvencijom napajanja - električne mreže ili svog posebnog (sinhrono sa mrežom).
Mašina sa 2 pola (1 par polova) će se okretati brzinom od 50 rot-sek odnosno 3000 o/min(kod mreže od 50 Hz), sa četiri pola 25 rot-sek onsono 1500 o/min itd. Potreban je poseban metod da se motor iz mirovanja dovede do blizu sinhrone brzine.
Asinhroni motor[uredi - уреди | uredi izvor]
- Asinhroni motor je najviše korištena naizmenična mašina. Jednostavne konstrukcije, jeftin i pouzdan u radu, koristi se svuda u industriji za najrazličitije zadatke. Njegova brzina rotacije je donekle promenljiva zavisno od opterećenja, ali uglavnom je nešto ispod (Frekvencije mreže : broja parova polova). Na primer, asinhroni motor sa 4 pola (2 para polova) sa frekvencijom mreže od 50 Hz će imati radnu brzinu oko 23-24 rot-sek, ili oko 1440 obrtaja u minuti.
Elektromotori na jednosmernu struju[uredi - уреди | uredi izvor]
Razlikuju se po tome kako su namotaji polja (statora) i armature (rotora) povezani, i po karakteristikama. Obično imaju komutator.
Motor sa nezavisnom pobudom[uredi - уреди | uredi izvor]
Potrebna su dva izvora napajanja - manje snage za namotaj statora i nominalne (nazivne, naznačene) snage za namotaj rotora. Relativno stabilna brzina pri različitim opterećenjima, ako je napon nepromenljiv. Brzina se lako podešava, promenom napona napajanja.
Serijski motor[uredi - уреди | uredi izvor]
Namotaji armature i polja su vezani serijski. Vrlo velika brzina pri malom opterećenju, vrlo dobar početni obrtni momenat. Radna brzina se reguliše promenom amplitude napona napajanja. Korišteni često za lokomotive, tramvaje, pokretač u vozilima (anlaser) i u ručnim alatima sa aku-baterijom.
Paralelni motor[uredi - уреди | uredi izvor]
Namotaji armature i polja su vezani paralelno. Relativno stabilna brzina pri različitim opterećenjima, čak i pri promenama napona napajanja (nestabilna mreža). Koriste se retko, npr. za pokretne trake u rudnicima.
Serijsko-paralelni (kompaund) motor[uredi - уреди | uredi izvor]
Tri namotaja - dva pobudna na statoru i glavni na rotoru. Kombinacija radnih karakteristika serijskog i paralelnog motora jednosmerne struje.
Motor sa permanentnim magnetima[uredi - уреди | uredi izvor]
Kod ovih motora polje stvaraju magneti. Gubici su niski, snage ograničene do nekoliko kilovata. Najčešći motor u igračkama, brisačima i ventilaciji u vozilima, i slično.
Univerzalni motori[uredi - уреди | uredi izvor]
Univerzalni motor je motor s komutatorom i četkicama, sličan jednosmernom serijskom motoru, koji može da radi ili na jednosmerno ili na naizmjenično napajanje. Vrlo česti u usisivačima, kuhinjskim alatkama, kao i ručnom alatu (bušilice, brusilice i slično). Velika brzina rotacije omogućuje da motor malih gabarita razvija relativno veliku snagu.
Vrste elektromotora po načinu rada[uredi - уреди | uredi izvor]
- obični rotacioni - većina elektromotora spada u ovu grupu
- linearni (linijski) - „rotor“ ne rotira već se kreće u liniji. Koriste se za vozove na magnetnom jastuku.
- koračni motor (stepper motor) - rotor ovog motora se pokreće u uglovnim „koracima“ od nekoliko stepeni i onda stoji. Potrebna kontrolna elektronika za rad. Koristi se u štampačima drugdje gdje je precizno pozicioniranje od značaja.