Edo Miklosz Schreiner

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Edo Miklosz Schreiner
Nema slobodne slike
Rođen/a 1876.
Szombathely, Austro-Ugarska
Umro/la 1944. (dob: 67-68)
Koncentracijski logor Auschwitz
Uzrok smrti ubijen tijekom Holokausta
Prebivalište Zagreb, Kraljevina Jugoslavija
Nacionalnost Jugoslaven
Etnicitet Židov
Državljanstvo Kraljevina Jugoslavija
Zanimanje arhitekt
Suprug/a/zi/ge Berta Schreiner
Roditelji Moricz i Babeta Schreiner

Edo Miklosz Schreiner (Szombathely, Austro-Ugarska, 1876 - Koncentracijski logor Auschwitz, 1944), jugoslavenski i zagrebački arhitekt ubijen za vrijeme Holokausta. Član zagrebačke porodice Schreiner.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Ing. Edo Miklosz Schreiner je rođen 1876 godinu u mađarskom gradu Szombathelju u židovskoj porodici Moricza i Babete Schreiner.[1] Tokom svojeg života potpisao je projekt izgradnje naselja malih stanova uz zagrebačku Petrovu ulicu nazvanih "Gogoljin brijeg". Iako se prvi projekt o gradnji na toj lokaciji pojavio već 1912 godine tek se 1927 pristupilo stvarnoj izgradnji, u tada još neizgrađenom području uz Petrovu ulicu. Kolonija tih kuća je građena za gradske činovnike. Ing. Schreiner je na osnovi javnog natječaja i brojnih prijedloga 1924 napravio prihvatljiv plan uređenja grada Karlovca.[2][3] Ing. Schreiner je bio oženjen za Bertu Schreiner. Režim Nezavisne Države Hrvatske (NDH) tj. ustaše su ih zajedno deportirali u Koncentracijski logor Auschwitz gdje su 1944 odmah po dolasku ubijeni u plinskoj komori.[1]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Porodica Schreiner

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Schreiner-Koprivnica. kehilalinks.jewishgen.org. Preuzeto 1. 2. 2015
  2. Građevinar (Društveno glasilo svih udruga u sastavu Hrvatskog saveza građevinskih inženjera); Branko Nadilo; Izgradnja renesansne tvrđave iz koje je nastao grad Karlovac; stranica 119; broj 55, 2003, Zagreb.
  3. Stambeno naselje "Gogoljin brijeg". Galerija nepokretnih kulturnih dobara grada Zagreba. Preuzeto 1. 2. 2015

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]