Earpova vendeta

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Earpova vendeta
Sudionici/učesnici Wyatt, Warren i James Earp; Doc Holliday, Sherman McMaster, Jack "Turkey Creek" Johnson, Charles Smith, Dan Tipton i John Vermillion vs. Johnny Behan, Frank Stilwell, Pete Spence, Ike Clanton, Florentino Cruz, Curly Bill Brocius, Frederick Bode, Pony Diehl, Johnny Barnes, Frank Patterson, Milt Hicks, Bill Hicks, Bill Johnson, Ed Lyle i Johnny Lyle
Lokacija Okrug Cochise, Teritorija Arizona, Sjedinjene Države
Rezultat ubijena četiri Kauboja; nalog za hapšenje Earpovih i Hollidaya, koji za stalno napuštaju Arizonu

Earpova vendeta (sh. Earp Vendetta Ride; doslovno "Pohod Earpove osvete") bila je potraga koju je zamjenik američkog federalnog šerifa Wyatt Earp, zajedno sa pomoćnicima (federalnom potjerom), pokrenuo nastojeći pronaći odmetničke Kauboje (engl. Cowboys) za koje je vjerovao da su mu bili osakatili brata Virgila Earpa i ubili brata Morgana Earpa. Braća Earp su bila napadnuta u znak odmazde za smrt tri Kauboja u obračunu kod O.K. Corrala 26. iktobra 1881. Od 20. marta do 15. aprila 1882 federalna potjera je pretraživala jugoistočni dio Okruga Cochise u Teritoriji Arizona nastojeći pronaći osumnjičane za napade na Virgila i Morgana. Nekoliko osumnjičenih je sud pustio na slobodu, dijelom zbog pravnih grešaka, a u drugim slučejavima zato što su im drugi Kauboji svojim iskazima davali alibi. Do tog trenutka se Wyatt oslanjao na pravnu državu kao sredstvo da ishodi pravdu za braću. Nakon toga je smatrao da stvari mora uzeti u svoje ruke.[1]

20. marta, dva dana nakon Morganovog ubistva su Wyatt, njegova braća Warren i James, Doc Holliday, te još dva zamjenika pratila Virgila i njegovu supruge Allie do želježničke stanice u Bensonu, gdje ih je čekao vlak za kaliforniju. Tamo su saznali da su osumnjićeni Ike Clanton i Frank Stilwell još uvijek u Tucsonu. Wyatt je promijenio planove i ostao sa Virgilom sve do Tucsona. Nakon što se Virgil te noči ukrcao u vlak, Wyatt je kraj vlaka primjetio dva čovjeka za koje je vjerovao da su Clanton i Stilwell. On i njegovi ljudi su počeli goniti i na kraju su ubili Stilwella. Drugi čovjek je uspio pobjeći. Kada je sljedeće jutro pronađeno Stilwellovo truplo, tucsonski mirovni sudac je izdao naloge za hapšenje petoro ljudi osumnjičenih za njegovo ubistvo. Kada su se Earp i zamjenici vratili u Tombstone, Johnny Behan, šerif Okruga Cochise, je primio telegram koji ga je izvijestio o nalozima iz Tucsona. Pokušao je petorku iz naloga uhapsiti, ali su ga jednostavno ignorirali. Umjesto toga su napustili grad sa nalozima za hapšenje Curly Bill Brociusa i drugih kauboja.

Behan je nakon toga formirao vlastitu potjeru koja se sastojala od privremenih zamjenika Phineasa Clantona, Johnnyja Ringa i oko dvadesetak Kauboja i lokalnih lančera. Oni su temeljem naloga pokušavali uhapsiti Earpa i njegovih pet zamjenika. Brojčano jača šerifova potjera je u nekoliko navrata došla blizu, ali nikada nije uspjela uhapsiti Earpoivu potjeru; potonja je primala pomoć od lokalnih biznismena i rančenra, te je čak objavla pismo u tombstoneskim novinama izrugujući se Behanu. Na kraju je uspjela ubiti još tri čovjeka - posljednji od njih je bio Brocius. 15. aprila su Earpovi konačno napustili teritoriju Arizona i sklonili se na Teritoriju Novog Meksika.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Liteatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Marks, Paula Mitchell (1989). And Die in the West: the Story of the O.K. Corral Gunfight. New York: Morrow. ISBN 0-671-70614-4. 
  • Slotkin, Richard (1998). Gunfighter Nation: The Myth of the Frontier in Twentieth-century America (paperback izd.). Norman, Oklahoma: University of Oklahoma Press. ISBN 978-0-8061-3031-6.