Društvo za esperanto Marko Nešić
Društvo za esperanto „Marko Nešić“ Esperanto-societo "Marko Nešić" | |
Adresa: | Novi Sad, Zmaj Jovina 4 (stara adresa) |
Osnovano: | 1948. |
Ugašeno: | 2011. |
Drugi nazivi: | Društvo esperantista (Esperantista societo) Esperanto društvo „Marko Nešić“ Udruženje za esperanto „Marko Nešić“ Udruženje esperantista „Marko Nešić“ |
Društvo za esperanto „Marko Nešić“ (esperanto: Esperanto-societo "Marko Nešić", poznato i kao Društvo esperantista (esperanto: Esperantista societo), Esperanto društvo „Marko Nešić“, Udruženje za esperanto „Marko Nešić“ i Udruženje esperantista „Marko Nešić“) je bilo društvo za esperanto jezik koje je postojalo u Novom Sadu od 1948. do 2011. godine.
Istorija[uredi | uredi kod]
Na području Novog Sada je bilo esperantista još 1906. godine. U Petrovaradinu je učiteljica Slavica Malin organizovala prvu grupu esperantista i vodila kurs za početnike. U Novom Sadu je 1913. Lazar Vukićević organizovao kurseve. Marta 1914. osnovan je u Novom Sadu esperantski kružok sa dr Palom Amonom na čelu.
Kompozitor i horovođa Marko Nešić organizovao je u Zanatskom domu 1919-1920. grupe mladih zanatlija za učenje esperanta. Nešić je 1922. godine, zajedno sa Stevanom Vidakom i Arpadom Cajzlerom, osnovao udruženje sa nazivom „Prijateljsko kolo esperantista“ (esperanto: Amika rondo esperantista). Krajem 1924. formirano je i „Radničko kolo esperantista“ (esperanto: Esperantista laborista rondo), koje je 1932. promenilo naziv u „Udruženje radnika esperantista“ i delovalo je do 1941. godine.
Drugi svetski rat je prekinuo rad oba novosadska esperanto udruženja. 1948. godine u Novom Sadu je osnovano novo esperanto udruženje sa nazivom „Društvo esperantista“ (esperanto: Esperantista societo), koje je kasnije promenilo naziv u Društvo za esperanto „Marko Nešić“. U Novom Sadu je 1954. osnovan i Savez esperantista Vojvodine.
Novosadski esperantisti organizovali su ovde dva značajna skupa: XVII kongres jugoslovenskih esperantista (1958) i XLII svetski kongres radnika esperantista (1969).
Društvo za esperanto „Marko Nešić“ je prestalo da postoji kao pravni subjekt 2011. godine. Poslednji predsednik društva bio je književnik Vladimir Kirda Bolhorves.
Članovi[uredi | uredi kod]
U društvu su se isticali sledeći članovi: Boriša Milićević, Jožef Večei, Mladen Vrtunski, Milan Beložanski, Bora Radovanović Petko, Leopold Moker, Živan Milisavac, Dušan Jeneckov, dr Kalman Kovač, Aleksandar Polzović, Ivan Andrejević, Ferenc Fodor, Radmila Bankovački-Flora, dr Borislava Nedeljković, Jovan Sevdić, Vladimir Đukić, Joakim Šima i drugi.
Izdavaštvo[uredi | uredi kod]
Društvo za esperanto „Marko Nešić“ je posvećivalo veliku pažnju prevođenju i objavljivanju naših književnih i drugih dela na esperantu, čineći ih dostupnim u 105 zemalja.
Društvo je iniciralo objavljivanje sledećih publikacija:
- Ivan Andrejević, Pola stoleća nade i istrajnosti, Spomen-knjiga povodom 50-godišnjice postojanja udruženja esperantista u Novom Sadu, Novi Sad, 1976.
- Boriša Milićević, Međunarodni jezik esperanto, Novi Sad, 1979.
- Lirska pesmarica Vojvodine (Lirika poemaro el Vojvodino (Serbio)), 1983.
- Veljko Milković, Arbaroj por produktado de nutraĵoj, Novi Sad, 1992.
- Ju Espero, list na esperanto jeziku, objavljen samo jedan broj, 2000.
- Poeziaj Donacoj, Novi Sad, 2003.
- Ivan Opačak - Pane M. Đukić, Rečnik esperanto - srpskohrvatski, Novi Sad, 2004.
Saradnja sa Dopisnim pozorištem[uredi | uredi kod]
Društvo za esperanto „Marko Nešić“ je ostvarilo saradnju sa Dopisnim pozorištem iz Novog Sada. U prostorijama društva je delovao Pomoćni informativni centar Dopisnog pozorišta na esperanto jeziku i tu je vršena trijaža priloga raznih saradnika Dopisnog pozorišta iz sveta.
Dopisno pozorište je u okviru društva za esperanto osnovalo mikro - teatar, koji je pripremao razne pozorišne komade na esperanto jeziku, kao prvi u svetu. Pripremljeno je desetak igrokaza, predstava i recitala, koji su izvođeni širom Evrope, a čiju režiju je izveo osnivač Dopisnog pozorišta Mladen Dražetin.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Ivan Andrejević, Pola stoleća nade i istrajnosti, Spomen-knjiga povodom 50-godišnjice postojanja udruženja esperantista u Novom Sadu, Novi Sad, 1976.
- Boriša Milićević - Lajoš Sekereš, Esperanto, Enciklopedija Novog Sada, sveska 8, Novi Sad, 1997.
- Mladen Dražetin, Večna umetnost igre - filozofija novog razvoja (teorija i praksa), Prvi srpski filozofski sistem, Banatski kulturni centar, Novo Miloševo, 2014.