Dominik Savio

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Sveti Dominik Savio
Z domingo savio.jpg

Sveti Dominik Savio – uzor omladine
đak
Rođen/a 02. april 1842. (1842-04-02), Riva (Chieri Pijemont Italija)
Umro/la 09. mart 1857. (dob: 14), Mondonio Torino Italija
Štuje se u Katolička crkva
Beatificiran/a 5. mart 1950., Rim Vatikan (papa Pio XII)
Kanoniziran/a 12. jun 1954., Rim Vatikan (papa Pio XII)
Glavno svetište grob u Mondoniju; Bazilika Marije Pomoćnice Torino Italija
Kalendar svetaca 9.5.
Zaštitništvo učenici, ministranti, pjesnici, mladi pjevači,

Dominik Savio (rođen kao Domenico Savio), (2. aprila 1842., Riva, Torino (Pijemont – danas: Italija) - 9. marta 1857., Mondonio, (Torino, danas: Italija) bio je italijanski đak i katolički svetac, koji je 1950. proglašen blaženikom, a 1954. svecem od strane Katoličke crkve.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Mladost[uredi - уреди | uredi izvor]

Dominik se rodio u Rivi blizu Turina u Pijemontu u sjeverno-zapadnoj Italiji 2. aprila 1842 kao prvorođenac od desetoro dece; otac Karlo (=Carlo Savio) je bio kovač, a majka Brigita (=Brigida Gaiato) švalja.
Sestra Terezija je o svojoj obitelji kazala ovo:

„Bilo nas je desetoro djece, dječaka i djevojčica. Dominik je bio najstariji, ja najmljađa. Otac je bio kovač sa vlastitom kovačnicom, majka pak je pored domaćinskih poslova šivala. Roditelji su bili odlični kršćani. Nijednom nismo išli na spavanje, a da ne bismo izmolili krunicu; nikada nismo sjeli ka stolu, a da ne bismo prije molili prije jela.” [1]

Majka mu je usadila u srce iskrenu pobožnost. Jednog dana, kad je napunio tek četiri godine, je negdje nestao i njegova brižna majka ga je išla tražiti. Našla je mališana, kako je u nekom čošku molio sklopljenim rukama i pognute glavice. Makar je bio još vrlo mlad, je znao sve svoje molitve napamet. [2]

Sa pet godina starosti je postao ministrant. Na prvu svetu pričest je smio već sa sedam godina, što je bilo za ona vremena, koja su bila pod utjecajem strogog janzenizma, velika iznimka; tako je na primjer njegov odgojitelj don Bosko pristupio prvoj pričesti tek sa dvanaest godina (1827), kao što je bio tada opći običaj. Tom zgodom je Dominik 1847 napisao četiri odluke, koje su u najmanju ruku neobične za tako malog dječaka i odaju rijetku zrelost:

  1. Svetkovati hoću Gospodnje dane i praznike.
  2. Često ću ići na ispovijed i pričest.
  3. Moja dva prijatelja će biti Isus i Marija.
  4. Radije umrijeti nego sagriješiti. [3]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. T. Bosco. Dominik Savio. str. 17. 
  2. "St. Dominic Savio". Catholic Online. https://www.catholic.org/saints/saint.php?saint_id=43. pristupljeno 2014-5-4. 
  3. Another translation reads "Death, but not sin."

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]