Dmitrij Tursunov

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dmitrij Tursunov

Dmitrij Tursunov na Otvorenom prvenstvu Madrida 2014.
Dmitrij Tursunov na Otvorenom prvenstvu Madrida 2014.

Profesionalna karijera:
2000–
Osobni podaci
Država  Rusija
Rođenje 1982. decembar 12. (12-12-1982) (2006 god.)
Moskva, Ruska SFSR
Visina 1,85 m
Stil igre Desnom rukom; dvoručni bekhend
Zarada 5.650.287 $
Trener(i) Vitalij Gorin
Mihail Pavljukov
Pojedinačno
Omjer karijere 230–210 (52,27%)
Osvojeni turniri 7 (12 čelendžera, 5 fjučersa)
Izgubljena finala 2
Najbolji plasman Br. 20 (2. oktobar 2006)
Trenutni plasman Br. 480 (23. maj 2016)
Uspjeh na Grand Slam turnirima
Flag of Australija Australian Open 3K (2007)
Flag of Francuska Roland Garros 3K (2006, 2008, 2014)
Zastava Ujedinjenog Kraljevstva Wimbledon 4K (2005, 2006)
Sjedinjene Američke Države US Open 3K (2003, 2006, 2008, 2013)
Olimpijske igre
Olympic rings without rims.svg Olimpijske igre 1K (2008, 2012)
Parovi
Omjer karijere 111–127 (46,64%)
Osvojeni turniri 7 (5 čelendžera, 1 fjučers)
Izgubljena finala 5
Najbolji plasman Br. 36 (16. jun 2008)
Trenutni plasman Br. 254 (23. maj 2016)
Uspjeh na Grand Slam turnirima
Flag of Australija Australian Open 2K (2009, 2014)
Flag of Francuska Roland Garros PF (2008)
Zastava Ujedinjenog Kraljevstva Wimbledon 2K (2007, 2008, 2011, 2014)
Sjedinjene Američke Države US Open 3K (2008)
Olimpijske igre
Olympic rings without rims.svg Olimpijske igre 2K (2008)
Uspjeh na Grand Slam turnirima
Flag of Australija Australian Open
Flag of Francuska Roland Garros
Zastava Ujedinjenog Kraljevstva Wimbledon ČF (2010)
Sjedinjene Američke Države US Open
Timska takmičenja
Davis Cup P (2006)
Hopman Cup P (2007)
ARAG Svjetski kup F (2008)

Podaci od ponedeljka, 23. maj 2016.

ATP profil

Dmitrij Tursunov (rus. Дмитрий Игоревич Турсунов; rođen 12. decembar 1982. godine u Moskvi, Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika) je ruski profesionalni teniser. Najbolji plasman na ATP listi u singlu mu je dvadeseto mesto na kom je bio u oktobru 2006. Osvojio je sedam ATP turnira u pojedinačnoj konkurenciji.

Teniska karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Tursunov je tenis počeo trenirati u rodnoj Moskvi dok se kasnije preselio u Sjedinjene Države gdje ga je trenirao Vitalij Gorin.

Wikiquote Trenirao sam nekoliko sati dnevno. Moj otac je prilično rano shvatio da imam veliki potencijal. Mnogi ljudi su ga kritizirali zbog tog odabira ali on je volio tenis i odlučio je da postanem tenisač. Jednostavno sam bio dobar u tome.
()

Svoj prvi teniski meč je odigrao u lipnju 1998. godine na futuresu u Los Angelesu gdje je u prvom kolu pobijedio Chrisa Groera. Sljedeće godine je nastupao na futuresima u SAD-u i Filipinima te je ondje stigao do dva polufinala i četvrtfinala.

U siječnju 2000. je slomio nogu zbog čega je propustio prva četiri mjeseca sezone. Nakon što se vratio na teniske terene, nastavio se natjecati po američkim futuresima. Na turniru u floridskom Hainse Cityju je stigao do finala u kojem je poražen od Australca Jaymona Crabba.

2003. godine Tursunov je izborio svoj prvi nastup na Grand Slamu te je na US Openu porazio Gustava Kuertena u pet setova.[1] Tijekom 2005. je stigao do četvrtog kola Wimbledona gdje je poražen od Sébastiena Grosjeana.[2]

Za ruskog tenisača je 2006. godina bila veoma uspješna. Najprije je stigao do četvrtfinala ATP turnira u Dohi i Sydneyju dok je na Roland Garrosu stigao do trećeg kola. 24. srpnja 2006. je nastupio na svojem prvom singl ATP finalu u Los Angelesu gdje je s 4–6, 7–5, 6–3 poražen od Nijemca Tommyja Haasa.[3][4] Nakon toga uslijedio je uspjeh osvajanjem Mumbaija pobijedivši Tomáša Berdycha.[5] Tursunov je 2. listopada bio dvadeseti na ATP ljestvici što mu je dosad najbolji doseg karijere. Početkom prosinca, tenisač je kao član ruske reprezentacije nastupio u finalu Davis Cupa protiv Argentine. Zajedno s Maratom Safinom je pobijedio u igri parova a Rusija je osvojila turnir s tijesnih 3:2.[6]

Tijekom 2007. godine Tursunov je u singlu osvajao turnire u Indianapolisu[7] i Bangkoku[8] dok je u tandemu sa sunarodnjakom i suigračem iz reprezentacije Maratom Safinom osvojio moskovski Kremljin kup. Za rusku tenisku reprezentaciju je nastupao u polufinalu i finalu Davis Cupa. U polufinalu protiv Njemačke je izgubio u igri parova zajedno s Mihailom Južnjim. Za razliku od polufinala, Tursunov je u finalu protiv SAD-a igrao u dva meča singla ali je u oba izgubio od Andyja Roddicka i Jamesa Blakea. Na turniru održanom u Portlandu, SAD je postao novi Davis Cup prvak s ukupnom pobjedom od 4:1.

Osim na Davis Cupu, Tursunov je za rusku reprezentaciju nastupao i na Olimpijadi u Pekingu 2008. gdje je već na početku poražen od prvog nositelja, Švicarca Rogera Federera. Na olimpijskom turniru nastupao je i u igri parova zajedno s Mihailom Južnjim. Njih dvojica su u prvom kolu pobijedili branitelje naslova, Čileance Fernanda Gonzáleza i Nicolása Massú rezultatom 7–6, 6–4. U drugom kolu Rusi su poraženi od švicarskog para Federer - Wawrinka koji je u konačnici osvojio olimpijski naslov.

Tursunov svoj peti ATP naslov osvaja 5. listopada 2008. u Metzu porazivši u finalu domaćeg predstavnika Mathieua.[9]

Ruski tenisač je 20. lipnja 2009. nastupio u finalu Eastbournea protiv Kanađanina srpskog podrijetla Franka Dancevica. Ovo je bilo njihovo drugo međusobno finale, ovaj puta na travi a Tursunov je pobijedio po drugi puta rezultatom 6–3, 7–6. Nakon mjesec dana, u paru s Latvijcem Gulbisom osvojio je turnir u Indianapolisu savladavši u finalu australski par Fisher - Kerr. To mu je ujedno bilo i treće finale na tom turniru. Također, to je i bila posljednja godina da se turnir održavao u Indianapolisu budući da je 2010. preseljen u Atlantu.

Svoj drugi Kremljin kup u paru, Tursunov je osvojio 24. listopada 2010. zajedno sa sunarodnjakom Kunicinom. Posljednji turnir u singlu, Tursunov osvaja 18. lipnja 2011. u nizozemskom 's-Hertogenboschu. Ondje je nakon 76 minuta igre pobijedio hrvatskog predstavnika Ivana Dodiga sa 6–3, 6–2.[10] Iako je uoči dolaska u 's-Hertogenbosch imao samo pet pobjeda i šest poraza te sezone na Touru, pokazao je zbog čega je svojedobno držao i 20. mjesto na ATP ljestvici.[10]

Zanimljiv je ostao Tursunovljev nastup na ATP turniru u Rotterdamu u veljači 2014. Ondje je izgubio živce tijekom prvog kola protiv bugarskog tenisača Grigora Dimitrova. Nakon što je dobio prvi set sa 6–2, u drugom setu je kod vodstva 2–1 dobio opomenu zbog prekoračenja dopuštenog vremena između poena. Tada je glavnom sucu Cedricu Mourieru rekao: "Koliko sam prekoračio vrijeme ? Manje ili više od Rafe ? Mislim da Nadal prekorači vrijeme za osam sekundi i nitko mu nikad ne daje opomene. Rafa čačka stražnjicu 30 sekundi, a vi samo gledate. Nitko ne smije ni pisnuti."[11][12]


ATP finala[uredi - уреди | uredi izvor]

Pojedinačno: 9 (7–2)[uredi - уреди | uredi izvor]

Legenda
Grend slem turniri (0–0)
Tenis masters kup (0–0)
ATP masters 1000 (0–0)
ATP 500 (0–0)
ATP 250 (7–2)
Titule po podlozi
Tvrda (5–2)
Šljaka (0–0)
Trava (2–0)
Ishod Br. Datum Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Finalista 1. 30. jul 2006. Los Anđeles, SAD tvrda Njemačka Tomi Has 6–4, 5–7, 3–6
Pobednik 1. 2. oktobar 2006. Mumbaj, Indija tvrda Češka Republika Tomaš Berdih 6–3, 4–6, 7–6(7–5)
Pobednik 2. 29. jul 2007. Indijanapolis, SAD tvrda Kanada Frenk Dančević 6–4, 7–5
Pobednik 3. 30. septembar 2007. Bangkok, Tajland tvrda Njemačka Benjamin Beker 6–2, 6–1
Pobednik 4. 12. januar 2008. Sidnej, Australija tvrda Australija Kris Gučioni 7–6(7–3), 7–6(7–4)
Finalista 2. 20. jul 2008. Indijanapolis, SAD tvrda Francuska Žil Simon 4–6, 4–6
Pobednik 5. 5. oktobar 2008. Mec, Francuska tvrda Francuska Pol-Anri Matje 7–6(8–6), 1–6, 6–4
Pobednik 6. 20. jun 2009. Istborn, V. Britanija trava Kanada Frenk Dančević 6–3, 7–6(7–5)
Pobednik 7. 18. jun 2011. Hertogenbos, Holandija trava Hrvatska Ivan Dodig 6–3, 6–2

















Parovi: 12 (7–5)[uredi - уреди | uredi izvor]

Legenda
Grend slem turniri (0–0)
Tenis masters kup (0–0)
ATP masters 1000 (0–0)
ATP 500 (2–1)
ATP 250 (5–4)
Titule po podlozi
Tvrda (6–3)
Šljaka (1–0)
Trava (0–2)
Ishod Br. Datum Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Finalista 1. 22. avgust 2004. Vašington, SAD tvrda Sjedinjene Američke Države Travis Parot Flag of Južna Afrika Kris Hagard
Flag of Južna Afrika Robi Kenig
6–7(3–7), 1–6
Finalista 2. 18. septembar 2005. Peking, Kina tvrda Flag of Rusija Mihail Južni Sjedinjene Američke Države Džastin Gimelstob
Flag of Australija Nejtan Hili
6–4, 3–6, 2–6
Finalista 3. 24. jun 2006. Notingem, Velika Britanija trava Flag of Rusija Igor Kunjicin Flag of Izrael Jonatan Erlih
Flag of Izrael Endi Ram
3–6, 2–6
Pobednik 1. 14. oktobar 2007. Moskva, Rusija tvrda Flag of Rusija Marat Safin Flag of the Czech Republic Tomaš Cibulec
Flag of Hrvatska Lovro Zovko
6–4, 6–2
Pobednik 2. 24. februar 2008. Roterdam, Holandija tvrda Flag of the Czech Republic Tomaš Berdih Flag of Njemačka Filip Kolšrajber
Flag of Rusija Mihail Južni
7–5, 3–6, [10–7]
Pobednik 3. 28. februar 2009. Dubai, UAE tvrda Flag of Južna Afrika Rik de Vest Flag of the Czech Republic Martin Dam
Flag of Švedska Robert Lindsted
4–6, 6–3, [10–5]
Pobednik 4. 26. jul 2009. Indijanapolis, SAD tvrda Flag of Latvija Ernests Gulbis Flag of Australija Ešli Fišer
Flag of Australija Džordan Ker
6–4, 3–6, [11–9]
Finalista 4. 10. oktobar 2010. Tokio, Japan tvrda Flag of Italija Andreas Sepi Sjedinjene Američke Države Erik Butorak
Flag of the Netherlands Antilles Žan-Žilijen Rojer
3–6, 2–6
Pobednik 5. 24. oktobar 2010. Moskva, Rusija (2) tvrda Flag of Rusija Igor Kunjicin Flag of Srbija Janko Tipsarević
Flag of Srbija Viktor Troicki
7–6(10–8), 6–3
Finalista 5. 23. jun 2012. Hertogenbos, Holandija trava Flag of Kolumbija Huan Sebastijan Kabal Flag of Švedska Robert Lindsted
Flag of Rumunjska Orija Tekau
3–6, 6–7(1–7)
Pobednik 6. 5. maj 2013. Minhen, Nemačka šljaka Flag of Finska Jarko Nijeminen Flag of Cipar Markos Bagdatis
Sjedinjene Američke Države Erik Butorak
6–1, 6–4
Pobednik 7. 25. oktobar 2015. Moskva, Rusija (3) tvrda Flag of Rusija Andrej Rubljov Flag of Moldavija Radu Albot
Flag of the Czech Republic František Čermak
2–6, 6–1, [10–6]

Ostala finala[uredi - уреди | uredi izvor]

Timska takmičenja: 3 (2–1)[uredi - уреди | uredi izvor]

Ishod Br. Datum Turnir Podloga Partneri Protivnici Rezultat
Pobednik 1. 1–3. decembar 2006. Dejvis kup, Moskva, Rusija tepih Flag of Rusija Nikolaj Davidenko
Flag of Rusija Mihail Južni
Flag of Rusija Marat Safin
Flag of Argentina David Nalbandijan
Flag of Argentina Hose Akasuso
Flag of Argentina Agustin Kaljeri
Flag of Argentina Huan Ignasio Čela
3–2
Pobednik 2. 5. januar 2007. Hopman kup, Pert, Australija tvrda Flag of Rusija Nađa Petrova Flag of Španija Anabel M. Gariges
Flag of Španija Tomi Robredo
2–0
Finalista 1. 24. maj 2008. Ekipno prvenstvo, Diseldorf, Nemačka šljaka Flag of Rusija Mihail Južni
Flag of Rusija Igor Andrejev
Flag of Švedska Robin Sederling
Flag of Švedska Tomas Johanson
Flag of Švedska Robert Lindsted
1–2

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Dmitry Tursunov