Kup Kremlja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kup Kremlja
LokacijaMoskva
Rusija Rusija
Podlogatvrda (dvorana)
Zvanična prezentacija
 ATP
KategorijaATP 250
Žreb32 pojedinačno
32 kvalifikacije
16 parovi
Novčana nagrada673.150 $[1]
Ukupne finansijske obaveze742.150 $[1]
ATP profil
 VTA
KategorijaPremijer 600
Žreb28 pojedinačno
32 kvalifikacije
16 parovi
Novčana nagrada654.300 $[2]
Ukupne finansijske obaveze740.000 $[2]
VTA profil

Kup Kremlja (rus. Kubok Kremlя) je profesionalni teniski turnir, koji se igra u zatvorenoj dvorani, a podloga je tepih. Deo je ATP 250 serije turnira, a u ženskoj konkurenciji je turnir premijer serije. Održava se od 1990. godine u Olimpijskoj dvorani u Moskvi, u Rusiji. Ovaj turnir se održava od 1990. godine, a u početku se održavao samo u muškoj konkurenciji. Od 1996. godine, i žene se takmiče na ovom turniru.

Protekla finala[uredi | uredi kod]

Muškarci[uredi | uredi kod]

Pojedinačno[uredi | uredi kod]

Godina Pobednik Finalista Rezultat
2016. Španija Pablo Karenjo Italija Fabio Fonjini 4–6, 6–3, 6–2
2015. Hrvatska Marin Čilić Španija Roberto Bautista Agut 6:4, 6:4
2014. Hrvatska Marin Čilić Španija Roberto Bautista Agut 6:4, 6:4
2013. Francuska Rišar Gaske Kazahstan Mihail Kukuškin 4–6, 6–4, 6–4
2012. Italija Andreas Sepi Brazil Tomaz Beluči 3-6, 7-6(7-3), 6-3
2011. Srbija Janko Tipsarević Srbija Viktor Troicki 6–4, 6–2
2010. Srbija Viktor Troicki Kipar Markos Bagdatis 3–6, 6–4, 6–3
2009. Rusija Mihail Južni Srbija Janko Tipsarević 6(5)–7, 6–0, 6–4
2008. Rusija Igor Kunjicin Rusija Marat Safin 7–6(6), 6–7(4), 6–3
2007. Rusija Nikolaj Davidenko Francuska Pol-Anri Matje 7–5, 7–6(9)
2006. Rusija Nikolaj Davidenko Rusija Marat Safin 6–4, 5–7, 6–4
2005. Rusija Igor Andrejev Njemačka Nikolas Kifer 5–7, 7–6(3), 6–2
2004. Rusija Nikolaj Davidenko Ujedinjeno Kraljevstvo Greg Rusedski 3–6, 6–3, 7–5
2003. Sjedinjene Američke Države Tejlor Dent Armenija Sargis Sargsjan 7–6(5), 6–4
2002. Francuska Pol-Anri Matje Nizozemska Sjeng Shalken 4–6, 6–2, 6–0
2001. Rusija Jevgenij Kafeljnikov Njemačka Nikolas Kifer 6–4, 7–5
2000. Rusija Jevgenij Kafeljnikov Njemačka David Prinozil 6–2, 7–5
1999. Rusija Jevgenij Kafeljnikov Zimbabve Bajron Blek 7–6(2), 6–4
1998. Rusija Jevgenij Kafeljnikov Hrvatska Goran Ivanišević 7–6(2), 7–6(5)
1997. Rusija Jevgenij Kafeljnikov Češka Petr Korda 7–6(2), 6–4
1996. Hrvatska Goran Ivanišević Rusija Jevgenij Kafeljnikov 3–6, 6–1, 6–3
1995. Njemačka Karl-Uve Šteb Češka Danijel Vacek 7–6(5), 3–6, 7–6(6)
1994. Rusija Aleksandar Volkov Sjedinjene Američke Države Čak Adams 6–2, 6–4
1993. Švicarska Mark Rose Njemačka Patrik Kinen 6–4, 6–3
1992. Švicarska Mark Rose Njemačka Karl-Uve Šteb 6–2, 6–2
1991. Sovjetski Savez Andrej Čerkasov Švicarska Jakob Hlasek 7–6(2), 3–6, 7–6(5)
1990. Sovjetski Savez Andrej Čerkasov Sjedinjene Američke Države Tim Mejot 6–2, 6–1

Parovi[uredi | uredi kod]

Godina Pobednici Finalisti Rezultat
2015. Rusija Andrej Rubljov
Rusija Dmitrij Tursunov
Rumunija Radu Albot
Češka František Čermak
2:6, 6:1, [10:6]
2014. Češka František Čermak
Češka Jirži Veseli
Australija Sem Grot
Australija Kris Gučioni
7:6(7:2), 7:5
2013. Rusija Mihail Elgin
Uzbekistan Denis Istomin
Ujedinjeno Kraljevstvo Ken Skupski
Ujedinjeno Kraljevstvo Nil Skupski
6–2, 1–6, [14–12]
2012. Češka František Čermak
Slovačka Mihal Mertinjak
Italija Simone Boleli
Italija Danijele Bračali
7-5, 6-3
2011. Češka František Čermak
Slovačka Filip Polašek
Argentina Karlos Berlok
Španija David Marero
6–3, 6–1
2010. Rusija Dmitrij Tursunov
Rusija Igor Kunjicin
Srbija Janko Tipsarević
Srbija Viktor Troicki
7–6(8), 6–3
2009. Urugvaj Pablo Kuevas
Španija Marsel Granoljers
Češka František Čermak
Slovačka Mihal Mertinjak
4–6, 7–5, 10–8
2008. Ukrajina Sergij Stahovski
Italija Potito Starače
Australija Stiven Has
Ujedinjeno Kraljevstvo Ros Hačins
7–6(4), 2–6, 10–6
2007. Rusija Marat Safin
Rusija Dmitrij Tursunov
Češka Tomaš Cibulec
Hrvatska Lovro Zovko
6–4, 6–2
2006. Francuska Fabris Santoro
Srbija i Crna Gora Nenad Zimonjić
Češka František Čermak
Češka Jaroslav Levinski
6–1, 7–5
2005. Belorusija Maks Mirni
Rusija Mihail Južni
Rusija Igor Andrejev
Rusija Nikolaj Davidenko
6–1, 6–1
2004. Rusija Igor Andrejev
Rusija Nikolaj Davidenko
Indija Maheš Bupati
Švedska Jonas Bjerkman
3–6, 6–3, 6–4
2003. Indija Maheš Bupati
Belorusija Maks Mirni
Zimbabve Vejn Blek
Zimbabve Kevin Ulijet
6–3, 7–5
2002. Švicarska Rodžer Federer
Belorusija Maks Mirni
Australija Džošua Igl
Australija Sendon Stol
6–4, 7–6(0)
2001. Belorusija Maks Mirni
Australija Sendon Stol
Indija Maheš Bupati
Sjedinjene Američke Države Džef Tarango
6–3, 6–0
2000. Švedska Jonas Bjerkman
Njemačka David Prinozil
Češka Jirži Novak
Češka David Rikl
6–2, 6–3
1999. Sjedinjene Američke Države Džastin Gimelstob
Češka Danijel Vacek
Ukrajina Andrej Medvedev
Rusija Marat Safin
6–2, 6–1
1998. Sjedinjene Američke Države Džared Palmer
Sjedinjene Američke Države Džef Tarango
Rusija Jevgenij Kafeljnikov
Češka Danijel Vacek
6–4, 6–7, 6–2
1997. Češka Martin Dam
Češka Ciril Suk
Južnoafrička Republika Dejvid Adams
Francuska Fabris Santoro
6–4, 6–3
1996. Sjedinjene Američke Države Rik Lič
Rusija Andrej Oljhovski
Češka Jirži Novak
Češka David Rikl
4–6, 6–1, 6–2
1995. Zimbabve Bajron Blek
Sjedinjene Američke Države Džered Palmer
Sjedinjene Američke Države Tomi Ho
Novi Zeland Bret Stiven
6–4, 3–6, 6–3
1994. Nizozemska Jako Elting
Nizozemska Paul Harhojs
Južnoafrička Republika Dejvid Adams
Rusija Andrej Oljhovski
predat meč
1993. Nizozemska Jako Elting
Nizozemska Paul Harhojs
Švedska Jan Apel
Švedska Jonas Bjerkman
6–1, predaja
1992. Južnoafrička Republika Marijus Barnard
Južnoafrička Republika Džon-Lafni de Jager
Južnoafrička Republika Dejvid Adams
Rusija Andrej Olhovski
6–4, 3–6, 7–6
1991. Njemačka Erik Jelen
Njemačka Karl-Uve Šteb
Sovjetski Savez Andrej Čerkasov
Sovjetski Savez Aleksandar Volkov
6–4, 7–6
1990. Nizozemska Hendrik Jan Davis
Nizozemska Paul Harhojs
Australija Džon Ficdžerald
Švedska Anders Jerid
6–4, 7–6

Žene[uredi | uredi kod]

Pojedinačno[uredi | uredi kod]

Godina Pobednica Finalistkinja Rezultat
2016. Rusija Svetlana Kuznjecova Australija Darija Gavrilova 6:2, 6:1
2015. Rusija Svetlana Kuznjecova Rusija Anastasija Pavljučenkova 6:2, 6:1
2014. Rusija Anastasija Pavljučenkova Rumunija Irina-Kamelija Begu 6:4, 5:7, 6:1
2013. Rumunija Simona Halep Australija Samanta Stosur 7–6(1), 6–2
2012. Danska Karolina Voznjacki Australija Samanta Stosur 6-2, 4-6, 7-5
2011. Slovačka Dominika Cibulkova Estonija Kaja Kanepi 3–6, 7–6(1), 7–5
2010. Belorusija Viktorija Azarenka Rusija Marija Kirilenko 6–3, 6–4
2009. Italija Frančeska Skjavone Belorusija Olga Govorcova 6–3, 6–0
2008. Srbija Jelena Janković Rusija Vera Zvonarjova 6–2, 6–4
2007. Rusija Jelena Dementjeva Sjedinjene Američke Države Serena Vilijams 5–7, 6–1, 6–1
2006. Rusija Ana Čakvetadze Rusija Nađa Petrova 6–4, 6–4
2005. Francuska Meri Pirs Italija Frančeska Skjavone 6–4, 6–3
2004. Rusija Anastasija Miskina Rusija Jelena Dementjeva 7–5, 6–0
2003. Rusija Anastasija Miskina Francuska Ameli Moresmo 6–2, 6–4
2002. Bugarska Magdalena Malejeva Sjedinjene Američke Države Lindsi Davenport 5–7, 6–3, 7–6(4)
2001. Srbija i Crna Gora Jelena Dokić Rusija Jelena Dementjeva 6–3, 6–3
2000. Švicarska Martina Hingis Rusija Ana Kurnjikova 6–3, 6–1
1999. Francuska Natali Tozija Austrija Barbara Šet 2–6, 6–4, 6–1
1998. Francuska Meri Pirs Sjedinjene Američke Države Monika Seleš 7–6(2), 6–3
1997. Češka Jana Novotna Japan Aj Sugijama 6–3, 6–4
1996. Španija Končita Martinez Njemačka Barbara Paulus 6–1, 4–6, 6–4

Parovi[uredi | uredi kod]

Godina Pobednice Finalistkinje Rezultat
2015. Rusija Darija Kasatkina
Rusija Jelena Vesnina
Rumunija Irina-Kamelija Begu
Rumunija Monika Nikulesku
6:3, 6:7(7:9), [10:5]
2014. Švicarska Martina Hingis
Italija Flavija Peneta
Francuska Karolin Garsija
Španija Aranča Para Santonha
6:3, 7:5
2013. Rusija Svetlana Kuznjecova
Australija Samanta Stosur
Rusija Ala Kudrjavceva
Australija Anastasija Rodionova
6–1, 1–6, [10–8]
2012. Rusija Jekaterina Makarova
Rusija Jelena Vesnina
Rusija Marija Kirilenko
Rusija Nađa Petrova
6–3, 1–6, [10–8]
2011. Sjedinjene Američke Države Vanja King
Kazahstan Jaroslava Švedova
Australija Anastasija Rodionova
Kazahstan Galina Voskobojeva
6–3, 2–6, [10–6]
2010. Argentina Žisela Dulko
Italija Flavija Peneta
Španija Marija Hose Martinez Sančez
Italija Sara Erani
6–3, 2–6, [10–6]
2009. Rusija Marija Kirilenko
Rusija Nađa Petrova
Rusija Marija Kondratjeva
Češka Klara Zakopalova
6–2, 6–2
2008. Rusija Nađa Petrova
Slovačka Katarina Srebotnik
Zimbabve Kara Blek
Sjedinjene Američke Države Lizel Huber
6–4, 6–4
2007. Zimbabve Kara Blek
Sjedinjene Američke Države Lizel Huber
Belorusija Viktorija Azarenka
Belorusija Tatjana Pučak
4–6, 6–1, 10–7
2006. Češka Kvjeta Peške
Italija Frančeska Skjavone
Češka Iveta Benešova
Rusija Galina Voskobojeva
6–4, 6–7(4), 6–1
2005. Sjedinjene Američke Države Lisa Rejmond
Australija Samanta Stosur
Zimbabve Kara Blek
Australija Rene Stabs
6–2, 6–4
2004. Rusija Anastasija Miskina
Rusija Vera Zvonarjova
Španija Virhinija Ruano Paskual
Argentina Paola Suarez
6–3, 4–6, 6–2
2003. Rusija Nađa Petrova
Sjedinjene Američke Države Megan Šonesi
Rusija Anastasija Miskina
Rusija Vera Zvonarjova
6–3, 6–4
2002. Rusija Jelena Dementjeva
Slovačka Janete Husarova
Srbija i Crna Gora Jelena Dokić
Rusija Nađa Petrova
2–6, 6–3, 7–6(3)
2001. Švicarska Martina Hingis
Rusija Ana Kurnjikova
Rusija Jelena Dementjeva
Rusija Lina Krasnorucka
7–6(1), 6–3
2000. Francuska Žili Alar-Dekiži
Japan Aj Sugijama
Švicarska Martina Hingis
Rusija Ana Kurnjikova
4–6, 6–4, 7–6(5)
1999. Sjedinjene Američke Države Lisa Rejmond
Australija Rene Stabs
Francuska Žili Alar-Dekiži
Njemačka Anke Huber
6–1, 6–0
1998. Francuska Meri Pirs
Belorusija Natalija Zvereva
Sjedinjene Američke Države Lisa Rejmond
Australija Rene Stabs
6–3, 6–4
1997. Španija Aranča Sančez Vikario
Belorusija Natalija Zvereva
Indonezija Jajuk Basuki
Nizozemska Karolin Vis
5–3 predaja
1996. Ukrajina Natalija Medvedeva
Latvija Larisa Savčenko
Italija Silvija Farina Elija
Austrija Barbara Šet
7–6, 4–6, 6–1

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 „Kremlin Cup”. ATP. Pristupljeno 9. 1. 2012.  (en)
  2. 2,0 2,1 „Prize Money Breakdowns”. VTA. str. 191. Pristupljeno 9. 1. 2012.  (en)

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]