Dževdet Mustagrudić
| Lični podaci | |||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Puno ime | Dževdet Deta Mustagrudić | ||||||||||||
| Datum rođenja | 1923 | ||||||||||||
| Mjesto rođenja | Podgorica, Crna Gora | ||||||||||||
| Datum smrti | septembar, 1944 | ||||||||||||
| Mjesto smrti | Pazarić, NDH | ||||||||||||
| Pozicija | Napadač | ||||||||||||
| Profesionalni klubovi* | |||||||||||||
| |||||||||||||
| * Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do {{{zadnjiuređaj}}}. | |||||||||||||
Dževdet Mustagrudić (Podgorica, Kraljevina Jugoslavija, 1923. – Pazarić, Nezavisna Država Hrvatska, 1944.) bio je nogometaš i član Narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije[1] Sahranjen je u jednom selu u Konjicu.[2]
Savjet za davanje prijedloga naziva, ulica i trgova Podgorice je 8. juna 2017. donio odluku da dvije saobraćajnice zajednički nose imena po fudbalerima Ibrahimu Methadževiću i Dževdetu Mustagrudiću.[3][4]
Igrački profil[uredi | uredi kod]
Bio je brz igrač, sa jakim i preciznim udarcem, i izvanredan tehničar. Igrao je jednako dobro sa obje noge, i kretao se po čitavom terenu. Bio je odličan u primanju lopte.
Nogometna karijera[uredi | uredi kod]
Sa 15 godina, karijeru je 1937. počeo u klubu GSK Balšić Podgorica.[5] Igrao je za prvi tim sve utakmice Balšića. Padom Kraljevine Jugoslavije, Crna Gora se našla pod okupacijonom zonom fašističke Italije, kada će se on sa čitavom porodicom preseliti u Sarajevo 1941. godine. Tu je počeo igrati za Đerzelez koji se takmičio nogometnoj ligi NDH.
Bio je jedan od najboljih igrača Đerzeleza u to vrijeme[6], a drugi igrači su pričali da protiv boljeg nisu igrali.[3] Dva puta je igrao za reprezentaciju tadašnje Crne Gore.[7][5] Više puta je dobio ponudu hrvatskih klubova, koje je odbijao, smatrajući da će time izdati svoj klub i grad koji ga je lijepo primio[5] Nedugo prije smrti novine su pisale da je prelazak u HŠK Građanski Zagreb bila već završena stvar.
Pristupanje partizanima[uredi | uredi kod]
Iz Sarajeva je izašao posredstvom Nihada Kučukalića i Mirka Tošića koji su njega i nekolicinu drugih izveli na vrh Igmana, gdje su primljeni u SKOJ. Bio je u grupi učenika koji su bili predvođeni profesorima Resulovićem i Peljom.[8] Mustagrudić je pristupio Konjičkom partizanskom odredu u septembru 1944. Poginuo je samo 7 dana kasnije, kod Pazarića, blizu Sarajeva,[9][1] prilikom napada na njemački bunker kad ga je geler od minobacača smrtno pogodio u glavu. Bio je jedini poginuli od 80 učesnika te operacije.
Nekoliko dana nakon smrti stigla je poruka da se Mustagrudić uputi na jedan od aerodroma kako bi bio prebačen u Italiju gdje se trebao priključiti igračima Hajduka koji su nastupali kao tim NOV i POJ.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 „Muzej žrtava genocida Beograd, strana 231”.
- ↑ „Sarajevski dnevnik”. 16.1.1946.
- ↑ 3,0 3,1 „Savjet dao saglasnost na imenovanje 12 novih saobraćajnica”. Dan. 8. 6. 2017. Arhivirano iz originala na datum 2019-05-06.
- ↑ „Legende fudbala Peko i Deta dobili ulice”. www.dan.co.me. Pristupljeno 2019-05-06.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 „Sarajevski sportaši pričaju vam o sebi i drugima, strana 6, broj 621”. Novi List, Sarajevo. 21.5.1943.
- ↑ „ISTRAŽIVANJE / Pogledajte kako je izgledao prvi veći stadion u Sarajevu” (bs-BA). Klix.ba. Pristupljeno 2019-05-06.
- ↑ Burić, Ahmed. „/ Subjektivna povijest loptanja na Balkanu (II dio)”. Radio Sarajevo. Pristupljeno 2019-05-06.
- ↑ Moldovan, Dragan (11.1.1975). „Sportske novosti, Zagreb, str 43”.
- ↑ „....:: Šeher Tuzi ::....”. www.seher.me. Arhivirano iz originala na datum 2016-08-28. Pristupljeno 2019-05-06.