Conaire Cóem
Conaire Cóem ("lijepi"),[1] sin Mug Láme i potomak Conaire Móra i Dedu mac Sina, bio je, prema irskim srednjovjekovnim legendama i tradiciji, veliki kralj Irske. Prije dolaska na prijestolje se oženio za Saruit, kćer velikog kralja Conn Cétchathacha. Nakon što mu je tast ubijen, preuzeo je prijestolje. Vladao je sedam ili osam godina prije nego što ga je u bitci kod Gruitinea ubio Nemed, sin Sroibcennov. Na prijestolju ga je naslijedio Connov sin Art. Conaire je imao tri sina - Cairpre Músca, pretka Múscraigea i klana Corcu Duibne; Cairpre Baschaína, pretka klana Corcu Baiscind; i Cairpre Riatu, pretka klana Dál Riata, a čiji su se vi potomci po Conaireu zvali Síl Conairi. Lebor Gabála Érenn mu vladavinu smješta u doba rimskog cara Komoda (180-192).[2] Kronologija Keatingove Foras Feasa ar Éirinn mu vladavinu smješta u period 136-143,[3] a Annals of the Four Masters u 157-165.[4]
| Kraljevske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Conn Cétchathach |
veliki kralj Irske LGE 2. vijek FFE 136-143 AFM 157-165 |
Slijedi: Art mac Cuinn |
- ↑ Dictionary of the Irish Language, Compact Edition, Royal Irish Academy, 1990, pp. 93-94
- ↑ R. A. Stewart Macalister (ed. & trans.), Lebor Gabála Érenn: The Book of the Taking of Ireland Part V, Irish Texts Society, 1956, p. 335
- ↑ Geoffrey Keating, Foras Feasa ar Éirinn 1.40
- ↑ Annals of the Four Masters M157-165