Conaire Mór

Izvor: Wikipedia

Conaire Mór (veliki), sin Eterscélov, bio je, prema irskim srednjovjekovnim legendama i tradiciji, veliki kralj Irske. Majka mu je bila Mess Búachalla / prema jednoj verziji kćer kralja Eochu Feidlecha i Étaín, a prema drugoj kralja Eochu Airem i njegove kćeri Étaín. U staroirskoj sagi Togail Bruidne Dá Derga začet je nakon što mu je majku posjetio nepoznati čovjek u obliku ptice; poslije ga je Eterscél podigao kao svog sina.

Prema Lebor Gabála Érennu je na prijestolje došao ubivši svog prethodnika i očeivog ubicu Nuadu Nechta. U sagi Togail Bruidne Dá Derga je Eterscéla naslijedio neposredno. Nakon Eterscélove smrti je održana velika gozba, nakon koje je jedan od uzvanika zaspao, a za vrijeme sna se nad njim izvela čarolija; određeno je da će onaj koga uzvanik vidi u snu postati novi kralj; u snu goli čovjek sa kamenom u praćki dolazi na Taru. U međuvremenu mladi Conaire u svojoj dvokolici lovi ptice; nakon što ih natjera do mora, one se pretvore u naouružane ljude i kažu mu da mu je ubuduće zabranjeno loviti ptice te da se mora gol vratiti u Taru; tamo će postati kralj, ali mora poštovati nekoliko geasa (tabua), između ostalog, ne smije dozvoliti da tri "crvena čovjeka" ispred njega dođu u kuću "crvenog čovjeka".

Conaire je poslušao naredbu i postao kralj. Vladao je uglavnom mirno, sve do događaja koje opisuje staroirski ep Togail Bruidne Dá Derga, "Uništenje Da Derginog prenoćišta", u kome se događaji urote kako bi ga netjerali da jednu za drugom prekrši sve gease. Conaire nakon toga putuje irskom obalom na jug gdje mu savjetuju da prenoći u Da Derginom prenoćištu, ali na dolasku zapazi kako pred njim jašu tri čovjeka u crvenom, a da "Da Derga" znači "Crveni bog". Tada shvati da je prekršio zabrane, a da su tri čovjeka tri sina Dond Dése koga je Conaire bio prognao u Albu (Britanija), a koji su se u savezu sa britskim kraljem Ingcél Cáechom vratili i počeli pustošiti Irskoj. Oni napadnu Da Dergino prenoćište i dolazi do strahovite borbe u kojoj kralja uspješno brani njegov prvak Mac Cécht i ulsterski junak Conall Cernach; kada kralju i braniteljima ponestane vode, Mac Cécht je ide tražiti i sa njom se vraća tek kada je Conaire poginuo. Mac Cecht je u borbi poginuo, ali je Cernach pobjegao.[1]

Prema raznim izvorima je vladao trideset ili četrdeset godina. Lebor Gabála Érenn navodi kako je vladao u doba rimskog cara Augusta (27. pne. - 14. pne.) i iza rođenja Krista te bio suvremenik pokrajinskih kraljeva Conchobara mac Nesse, Cairbre Nia Fera i Aillila mac Mate.[2] Kronologija Keatingove Foras Feasa ar Éireann mu vladavinu smješta u period 63-33. pne.,[3] a Annals of the Four Masters u period 110-40. pne.[4]

Kao potomak Íar mac Dedada Conaire je pripadao klanu Clanna Dedad, odnosno legendarnoj kraljevskoj porodici Érainna. Njegovi potomci u Irskoj i Škotskoj su bili poznati kao Síl Conairi. Posljedni gelski kralj Škotske iz loze Conaire Móra bio je Aleksandar III.

Kraljevske titule
Prethodi:
Nuadu Necht
veliki kralj Irske
LGE 1. vijek n.e.
FFE 63-33. pne.
AFM 110-40. pne.
Slijedi:
Lugaid Riab nDerg

Izvori[uredi - уреди]

  1. Jeffrey Gantz (trans.), Early Irish Myths and Sagas, Penguin Classics, 1981, pp. 37-106
  2. R. A. Stewart Macalister (ed. & trans.), Lebor Gabála Érenn: The Book of the Taking of Ireland Part V, Irish Texts Society, 1956, p. 301
  3. Geoffrey Keating, Foras Feasa ar Éireann 1.37
  4. Annals of the Four Masters M5090-5160

Literatura[uredi - уреди]