Boris Ulrich
Boris Ulrich (Zagreb, 1931. - Münster, 1983.) hrvatski je skladatelj, pijanist i dirigent, sin arhtekta Antuna Tunča Ulricha i unuk galerista Antuna Ulricha.
Rođen i živio u Zagrebu. Studirao glasovir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Svetislava Stančića te povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1960. sklapa brak s hrvatskom pjevačicom Betty Jurković s kojom ima jednu kći. Još za studentskih dana počinje raditi kao ton-majstor na Radio Zagrebu (njegove se snimke i danas smatraju vrhunskima). Kasnije postaje šef glazbenog programa Radija Zagreb. Povremeno nastupa s Fredom Došekom u klavirskom duu, izvodeći djela za klavir četveroručno. Jedan je od ponajboljih suvremenih skladatelja ozbiljne glazbe u Hrvatskoj, no zbog prerane smrti danas je, na žalost, djelomice pao u zaborav. Također je s velikim uspjehom skladao scensku i filmsku glazbu. Bio je u član umjetničkog savjeta Muzičkog biennala Zagreb i Dubrovačkih ljetnih igara. Dobitnik je više nagrada, među kojima visoke nagrade pariške Međunarodne skladateljske tribine UNESO-a 1972. te nagrade International Rostrum of Composers (IRC] za Sinfoniju Vespro 1975. godine. Umro je s nepune 52 godine od akutne leukemije, 21. lipnja 1983., u Münsteru, gdje je bio prevezen radi liječenja.
- Sinfonia Vespro
- Eho za klavir 4-ručno
- Koral za dva zbora i komorni sastav
- Scena
- Folk sinfonia - balet
- Koncert za glasovir i orkestar br. 1 (Retrospektive)
- Koncert za glasovir i orkestar br. 2
- 8 Minijatura za flautu i glasovir