Bojni brod Potemkin

Izvor: Wikipedia
Potemkin na putu
Potemkin na putu
Karijera (Rusija) Ensign of the Russian Navy
Ime:
  • 1904: Knjaz Potemkin-Tavričeski[1]
  • 1905: Pantelejmon
  • 1917: Potemkin-Tavricheskiy
  • 1917: Borec za svobodu
Imenjak:
Builder: Nikolajevsko brodogradilište
Laid down: 8. oktobar 1898[1]
Porinut: 9. oktobar 1900[1]
Aktiviran: 1904
Dezaktiviran: 1919
Sudbina: uništen u Sevatostopolju 1919; olupina prodana u staro željezo, 1922[1]
Opće karakteristike
Istisnina: 12,500 standardnih tona, 13500 puni teret
Dužina: 115 m (Šablon:Convert/ftin)
Širina: 22.3 m (Šablon:Convert/ftin)
Gaz: 8.2 m (Šablon:Convert/ftin)
Pogon:
  • 2 shaft VTE,
  • 22 Bellville kotlova na ugljen,
  • 11,300 hp
Brzina: Šablon:Convert/knots
Redovna posada: 18 oficira i 763 mornara
Naoružanje:
  • 4 × 305 mm (12 in) topova u dvije turete,
  • 16 × 152 mm (6 in) topova,
  • 14 × 75 mm (3 in) topova,
  • various small-calibre guns.
  • 5 × 380 mm (15 in) torpednih cijevi
Armour:

Potemkin (ruski: Князь Потёмкин Таврический, Knjaz Potemkin Tavričeski, ‘Knez Potemkin od Tauride’) bio je ruski bojni brod pre-drednot (bronenosec) u službi carske Crnomorske flote. Brod je postao poznat po tome što se u junu 1905. njegova posada pobunila protiv oficira za vrijeme prve ruske revolucije. Taj je događaj kasnije tumačen kao prvi korak prema kasnijoj ruskoj revoluciji, te je postao ovjekovječen u slavnom nijemom filmu Oklopnjača Potemkin Sergeja Ejzenštajna iz 1925. godine

Nakon okončanja pobune 1905. godine, brod je dobio novo ime Pantelejmon (prema Svetom Pantelejmonu. Pod tim imenom je sudjelovao u prvom svjetskom ratu. Nakon revolucije 1917. nove vlasti ponovno preimenovale u Potemkin Tavričeski prije nego što je u maju iste godine dobio konačno ime Borec za slobodu ("Borac za slobodu"). Pod njime je služio u novostvorenoj sovjetskoj mornarici prije nego što su ga u junu 1918. su ga zaplijenili Nijemci, a potom preuzeli Bijeli Rusi, koji su ga u aprilu 1919. godine, za vrijeme građanskog rata potopili u Sevastopolju kako ne bi pao Crvenoj armiji u ruke.

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]