Azra

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Disambig.svg Za ostala značenja v. Azra (razvrstavanje).
Commons-emblem-question book orange.svg Moguće je da ovaj članak ili neki njegov dio sadrži originalno istraživanje ili tvrdnje koje nisu verificirane.
Molimo vas da pomognete Wikipediji da potkrijepi teze odgovarajućim referencama, ukoliko je to moguće. Za više detalja, pogledajte stranicu za razgovor.
Azra
Band Azra.jpg
S lijeva na desno: Mišo Hrnjak, Branimir Štulić, Boris Leiner
Generalne informacije
Osnivanje 1976.
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Zagreb, SFR Jugoslavija
Žanr(ovi) rock, novi val
Djelatni period 1976.1990.
Diskografska kuća Diskoton, Jugoton
Povezani izvođači Balkan Sevdah Band
Bivši članovi

Azra je bio jugoslavenski rock sastav osnovan 1976. godine u Zagrebu. Nastala pod utjecajem rocka i novog vala, Azra je s vremenom postala jedan od najpopularnijih i najutjecajnijih, ali i najvažnijih bendova u SFR Jugoslaviji. Predvođen karizmatičnim Johnnyjem Štulićem, bend je u četranest godina karijere izdao čak devet albuma i eksperimentirao s različitim temama i stilovima, a poznat je i po tome što je svojim pjesmama često doticao važna socijalna, ali i različita filozofska pitanja.

Inicijalnu fazu benda obilježili su, uz Štulića, basist Mišo Hrnjak i bubnjar Boris Leiner, koji je prije Azre svirao u Haustoru. Nakon što je Hrnjak 1982. godine napustio bend, Štuliću i Leineru (nakon kratke stanke) pridružili su se Jurica Pađen i Nizozemac Stephen Kipp, koji je došao iz Nizozemske na Štulićev poziv. Azrini albumi bili su izrazito uspješni, kao i njihovi koncerti, a tokom svoje karijere, bend je izdao i iznimno popularne singlove "Balkan", "A šta da radim" i "Lijepe žene prolaze kroz grad". Konačni raspad benda uslijedio je 1990. godine nakon koncerta na Hvaru. O njihovom značaju i utjecaju svjedoči i činjenica da je čak pet njihovih albuma (od čega tri u prvih deset) uvršteno na antologijski popis u knjizi YU 100: najbolji albumi jugoslavenske rock i pop glazbe iz 1998. godine; više albuma od njih imali su samo Bijelo dugme i Riblja čorba (oba po osam).

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Glazbeni kritičari danas često znaju Azru imenovati kao "obaveznu glazbenu lektiru".

Počeci Azre (1977.)[uredi - уреди | uredi izvor]

Branimir Johnny Štulić, lider grupe, rođen je u Skopju, u Makedoniji, 1953. godine. U djetinjstvu je često mijenjao prebivalište zbog prirode očeva posla, otac mu je bio časnik, te najvažnije godine odrastanja i afirmacije provodi u Zagrebu, gdje je upisao Filozofski fakultet ali "samo da bi zadovoljio starce"[traži se izvor]. Već se tada gotovo fanatično odlučuje baviti glazbom. Važno je reći da su na njega najviše utjecali Beatlesi, ali prvenstveno radi ideje sastava. Isto tako bio je lud za sevdahom što se očitovalo u prvoj fazi njegova glazbena rada kada je osnovao Balkan Sevdah Band. Svirali su gotovo sve od njegovih vlastitih pjesama, narodnjaka, pa do The Beatles. Pod utjecajem novog vala (new wave), vremenom se bend sve više okreće rocku i kroz njega prolazi mnogo različitih glazbenika. Nakon što su postali poznatiji rock'n'roll sastav, Štulić je '76. bend nazvao po sevdalinki “Azra” (jako svetlo na staroegipatskom) koju je znao po Šantiću. 1977./78. grupa nastupa u postavi Štulić - Stublić - Pelajić - Novoselić - Juričić, ali se ubrzo ostatak grupe odvaja od Štulića i formira novi sastav - Film. Nakon toga Štulić postaje članom Parnog valjka, ali ni ta suradnja nije dugo potrajala. Vrativši se Azri Štulić kao bubnjara uzima Borisa Leinera tada člana Haustora, ali ne uspijevajući naći adekvatnog basista, za prvi interview, da bi izgledali kao trio - slikali su se s psom!

Prva postava (1979.-1982.)[uredi - уреди | uredi izvor]

Prvi singl snimaju 1979. godine s Huseinom Hasanefendićem - Husom (Parni valjak) kao producentom, koji je ujedno svirao gitaru. Još su im pomogli i Zlatko Miksić - Fuma (Parni valjak), Mladen Juričić (Film) i Relja. Na tom singlu su izašle pjesme Balkan i A šta da radim koje su potakle i prve pozitivne kritike. Ubrzo nakon toga im se pridružio i basista Mišo Hrnjak. Na ljeto iste godine grupa svira po trgovima, na moru kaleći se u direktnim kontaktima sa slučajnom ili namjernom publikom.

Debi album Azra snimaju 1980. godine pod producentskom palicom veterana Drage Mlinarca. Taj album se smatra jednim od najjačih debija u našoj rock-glazbi, te im osigurava vodeće mjesto na domaćoj rock-sceni. Štulićevi tekstovi su usmjereni na mogućnost komunikacije i njezinu nužnost (Uradi nešto, Vrijeme odluke), odnosno ljubavne tematike (Gracija, Tople usne žene), ali sa posebnim, sebi svojstvenim izričajem.

1981. godine kao uvod za novi album Azra objavljuje singl Lijepe žene prolaze kroz grad, kojeg također producira Hus i svira gitaru u maniri britanske blues-scene. Nedugo zatim izdaju novi dupli album Sunčana strana ulice, sa raznovrsnijim temama. Prvi put Johnny ubacuje i komentare političke naravi (Užas je moja furka, Kurvini sinovi). U ljubavnim pjesmama (Između nas, Ne reci mi dvaput, Gospodar samoće, Sunčana strana ulice) uvodi i puhačke instrumente u izvedbi Sedak-Benčića, Vlahovića, Santre i Juričića. Na albumu su značajne i pjesme u kojima Johnny obrađuje svoju urbanu paranoju (Odlazak u noć, Kad Miki kaže da se boji), te one u kojima obrađuje problem individualne zapostavljenosti (Pametni i knjiški ljudi, Pit - i to je Amerika). Producent albuma je Branimir Štulić što će kasnije uostalom i redovito činiti.

Iste godine grupa održava sedam koncerata za trostruki živi album Ravno do dna. Osim starih pjesama tu je i mnoštvo novih ostvarenja (Ravno do dna, Nedeljni komentar, Ostavi me nasamo, Sjaj u kosi, Plavo - smeđe). Ovaj album je snimka čitavoga koncerta u Kulušiću u Zagrebu 1981., a po neposrednosti i energiji glazbe pruža pravu sliku Azre toga razdoblja.

1982. godine izdaje se i drugi dupli album Filigranski pločnici te treći singl, u kojima Štulić od izravne energične emotivnosti prelazi prema prikazu unutrašnjeg emotivnog stanja, ali s određenom distancom. Album sadrži političke (Tko to tamo pjeva, 68., Pavel, Gorki okus), ljubavne (Kao ti i ja, Volim te kad pričaš), te pjesme u kojima se Štulić okomljuje na standardne društvene norme (Put za Katmandu, Strah od smrti, Život običnog tempa). Na albumu veliki značaj imaju puhački instrumenti u izvedbi Miroslava Sedaka-Benčića.

Od Fazana do Zadovoljštine (1983.-1988.)[uredi - уреди | uredi izvor]

Godine 1982. grupu napušta Mišo Hrnjak, a Lajner odlazi na odsluzenje vojnog roka, te sljedeće godine Štulić sam sa bubnjarom Srećkom Antonioliem snima album Kad fazani lete, a 1984. sa Leinerom Krivo srastanje u kojima Johnny ulazi u dubine ljudskih misli i pobuda (Kao i jučer, Duboko u tebi, Flash), ili se buni protiv prevladavajućeg načina mišljenja (3N, Mon ami, No comment, Kad fazani lete), ili donosi zvuk teških, punih rock-gitara (Anđeli, Štićenik, Nemir i strast). Na albumu se prvi put pojavljuje i obrada jedne narodne pjesme - Klinček stoji pod oblokom.

Zatim odlazi u Nizozemsku gdje stvara nove pjesme te stare prevodi na engleski jezik, s ciljem izdavanja u Nizozemsku.

1986. izdaje album pod nazivom It ain't like in the movies at all.

1987. s Leinerom, Juricom Pađenom i Stephenom Kippom, kojeg je doveo iz Nizozemske, snima novi album Između krajnosti koji sadrži uglavnom obrade pjesama (Zadovoljština - Satisfaction- Rolling Stones, Adio mare- Vlaho Paljetak) te neke njegove nove uratke (Izlazak iz kome, Vaše veličanstvo).

1988. izdaje četverostruki živi mega-album Zadovoljština, s luksuznom opremom i istom postavom. Ovaj album je snimka gotovo čitavoga koncerta održanoga u Domu sportova u Zagrebu, listopada 1987. Sadrži mnoštvo starih stvari te mnoštvo obrada stranih autora.

Solo radovi i kraj Azre (1989.)[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon toga Štulić snima solističke albume: Balkanska rapsodija (Teško ovo život), Balegari ne vjeruju sreći (Voljela me nije nijedna, Men se dušo od tebe ne rastaje, Usne vrele višnje - obradu Lilly Of The West Irske narodne pjesme.

Godine 1990. grupa nakon koncerta na Hvaru i formalno prestaje postojati.

Devedesetih godina Štulić izdaje dva albuma Sevdah za Paulu Horvat i Anali, koji su kvalitetno daleko ispod njegovog ranijeg opusa. No Štulićeva glavna preokupacija jest prijevod Homerove Ilijade koji je i dovršio 1995. godine pod nazivom Božanska Ilijada. 1997. godine Štulić izdaje album Blasé kojime se, prema kritici, vraća standardima ranijeg rada.

Štulićeve pjesme su objavljene u knjigama Filigranski pločnici i Big bang, njegovi lirski pokušaji Anonymus Epigramus, kao dodatak Zadovoljštini, a koncerti na video - kazetama Zadovoljština i Klinček stoji pod oblokom.

Branimir Johnny Štulić jedna je od najkontroverznijh ličnosti u ex yu rocku uopće. Njegove pjesme još otpočetka su imale dvojaki učinak na publiku. Jedni su ismijavali njegovo umijeće sviranja gitare, način pjevanja, nerazumljive tekstove dalekih metafora koji su "intelektualno buncanje i isprazno politiziranje po svaku cijenu." Drugi su bili "poraženi neposrednošću glazbe, energije i poetike, čovjeka koji je uhvaćene djeliće gradskoga očaja ponovo povezivao u stvaran svijet svojih pjesama dajući ga u širokom registru tonova, od straha i bijesa do delikatne ljubavi."Šablon:Ni

Članovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Diskografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Singlovi[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Balkan / A šta da radim - (Suzy, 1979)
  • Lijepe žene prolaze kroz grad / Poziv na ples / Suzy F.- (Jugoton, 1980)
  • Đoni, budi dobar / Teško vrijeme - (Jugoton, 1982)
  • E, pa što / Sloboda / Gluperde lutaju daleko - (Jugoton, 1982)
  • Nemir i strast/ Doviđenja na vlaškom drumu - (Jugoton, 1983)
  • Flash/ Klinček stoji pod oblokom - (Jugoton, 1984)
  • Mon ami/ Duboko u tebi - (Jugoton, 1984)
  • Pretty Women Passing Trough Town / Vondel Park / The Balkans - (Marginal Face Productions, 1986)
  • Kao i jučer / Doviđenja na vlaškom drumu - (Jugoton, 1987)
  • Bed rok / Kada stvari krenu loše - (Jugoton, 1987)
  • Ma che colpa abbiamo noi / Adio Mare - (Jugoton, 1988)

Kompilacije[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Singl Ploče 1979-1982 - (Jugoton, 1982)
  • Kao i jučer - Single Ploče 1983-1986 - (Jugoton, 1986)

Albumi[uredi - уреди | uredi izvor]

Azra


Branimir Štulić


Video/TV

  • Zadovoljština (Zagreb, Live Concert, 1988)
  • Das Ist Johnny (Sarajevo, Live Film, 1991)