Kad fazani lete

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Kad fazani lete
Azra
Žanr Rock
Izašlo 1983.
Razdoblje snimanja 15.1.-25.1. 1983.
Izdavač Jugoton
Producent(i) Branimir Štulić
Mjesto u diskografiji Filigranski pločnici
(1982.)

Kad fazani lete
(1983.)
Krivo srastanje
(1984.)


Kad fazani lete peti je album rock skupine Azra, snimljen između 15 – 25. siječnja 1983. godine u studiju Cream u Frankfurtu, a objavljen iste godine u izdanju Jugotona.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Prije snimanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Krajem 1982. godine Branimir Štulić boravio je u desetak dana Sarajevu i predstavljao pjesme Goranu Bregoviću koji je trebao biti producent albuma. Štulić je na kraju ipak odustao od suradnje, navodeći kasnije u intervjuu Džuboksu - "Bregović i ja razišli smo se u vrijeme kad smo obojica bili stariji od Lennona i McCartneya u vrijeme njihovog razlaza. Da smo se našli prije deset, dvanaest godina…vjerojatno bi to taj odnos bio"[1]

Snimanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Album je snimljen bez sudjelovanja stalnih članova Azre, bubnjara Borisa Leinera i basiste Miše Hrnjka, koji su otišli na odsluženje vojnog roka. Leinera je zamijenio Srećko Antonioli, dok je Branimir Štulić osim gitare svirao i bas.

Zvuk[uredi - уреди | uredi izvor]

Kad fazani lete donosi bitno drugačiji zvuk od prethodnog albuma Filigranski pločnici. Album je produciran poput klasičnog hard rock albuma, ispunjen žestokim riffovima gitara, uz čestu upotrebu feedbacka i distorzije. Štulić u istom intervjuu Džuboksu kaže: "Dosad sam snimao kod Trulog na osmokanalnom magnetofonu, a ovog puta je to pravi studio…Mogao sam dobiti zvuk kao svaki normalan bend. Ovo je ploča za velike bine i velike koncerte."

Teme[uredi - уреди | uredi izvor]

Štulić i na ovom albumu objavljuje kompilaciju ljubavnih (Kao i jučer, Plavi golub, My Dear, Niska bisera) i angažiranih pjesama (Anđeli, Nebo iznad Trnskog, Štićenik). Za razliku od prethodnih radova, zastupljene su i pjesame nadrealnog ugođaja, poput Nemir i strast. Naslovna je pjesma kritika Ljubiše Ristića, kazališnog redatelja kojeg je Štulić upoznao 1982. godine tokom rada na predstavi "Oslobođenje Skoplja". [1]

Popis pjesama[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Anđeli
  2. Kao i jučer
  3. My dear
  4. Idi za svojom sudbinom
  5. Kad fazani lete
  6. Niska bisera
  7. Štićenik
  8. Nebo iznad Trnskog
  9. Nemir i strast
  10. Plavi golub

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Hrvoje Horvat – Johnny B.Štulić-Fantom slobode, Profil 2005.