Aspar

Izvor: Wikipedia
Detalj Asparovog Misorija, na kome je prikazan Aspar sa starijim sinom Ardaburom (cca 434.).

Flavije Ardabur Aspar (Flavius Ardabur Aspar, cca. 400 – 471) bio je istočnorimski vojskovođa i patricij alanskog porijekla poznat po tome što je držao titulu magister milituma ("gospodara vojnika"). Bio je član porodice koja je pola vijeka imala snažan uticaj na carsku vlast, za vrijeme vladavine Teodozija II, Markijana i Lava I, koji ga je na kraju dao ubiti.

Aspar je bio sin Ardabura, vojskovođe koji je 424. godine u Italiji porazio zapadnorimskog uzurpatora Ivana. Aspar je sudjelovao u očevom pohodu, kao i u pohodu protiv Vandala u Africi 434. nakon čega je imenovan konzulom i postao jedna od najmoćnijih ličnosti na dvoru Istočnog Carstva. Njegova arijanska vjera mu je, međutim, priječila da to iskoristi kako bi preuzeo prijestolje, te se morao zadovoljiti statusom sive eminencije, odnosno kraljotvorca. Taj je status potvrdio godine 457. kada mu je nakon Markijanove smrti ponuđena kruna, što je on odbio i umjesto toga kao kandidata istaknuo jednog svog relativno opskurnog oficira koji je postao car po imenu Lav I.

Godine 470. je Aspar došao u sukob sa generalom Zenonom. Nastojeći ojačati svoj položaj, uredio je udaju careve kćeri Leontije za svog sina Julija Patricija koji je proglašen cezarom, odnosno prijestonasljednikom. Međutim, mogućnost da na taj način na prijestolje dođe arijanac je izazvala nerede na Hipodromu, te su Aspar i Lav bili prisiljeni svečano obećati da će se Patricije prije vjenčanja preobratiti na pravoslavlje.

Godinu dana kasnije Aspar i njegov mlađi sin Ardabur su ubijeni u neredima; prema nekim izvorima je tada stradao i Julije Patricije, dok je prema drugim preživio.

Aspar je poznat i kao učitelj ostrogotskog kralja Teodorika Velikog.

Vanjske veze[uredi - уреди]

Prethodi:
Imp. Caesar Flavius Theodosius Augustus XIV,
Petronius Maximus
Konzul Rimskog Carstva
434
Flavius Areobindus
Slijedi:
Imp. Caesar Flavius Theodosius Augustus XV,
Imp. Caesar Flavius Placidus Valentinianus Augustus IV