Arheološko nalazište Prozor (Lika)
Arheološko nalazište Prozor (Gračac), Lika, Hrvatska, pripada ilirskom plemenu Japodi.[1] Sastoji se od prahistorijskog naselja, dvojne gradine Veliki i Mali Vital, a ispod se nalazi jedna od najvećih japodskih nekropola.[1]
Postoje podaci da je prva istraživanja 1888. godine obavio austrijski major Ramberger. Istraživanja su obavljena od 1900. do 1901. Nakon toga Prozor postaje sinonimom za Japode i japodsku kulturu. Tokom 1988 je na Velikom Vitlu istraženo pet prahistorijskih kuća i osim ognjišta oko kojih je bilo keramičkih grijalica i kamenih žrvnjeva, na cijelom prostoru kuća nađeno je mnogo ulomaka keramike i samo jedan jedini bronzani nalaz - mali pojasni okov.[2]
U Prahistorijskoj zbirci Naturhistorisches Museuma u Beču i Arheološkom muzeju u Zagrebu su nalazi sa ovog lokaliteta.
Nalazi[uredi | uredi kod]
Ovalno zrno tamnocrvenog jantara ukrašeno geometrijskim ornamentima, dimenzija duljina 5 cm, širina 3,6 cm, debljina 2 cm, oštećeno na užim krajevima. Donji dio je ravan, gornji blago zaobljen, a po duljini je skroz probušeno. Zaravnjena strana zrna podijeljena je u četiri friza nejednake širine. U prva tri su geometrijski motivi, a četvrti ukrašen je nizom od četiri ratnika koji su profilom okrenuti na lijevu stranu. Ljudske figure predstavljene su visokim istokračnim trokutima sa šljemovima i štitovima.
Malo zrno jantara u obliku dvije antitetično postavljene ljudske glave, dimenzija: dužina 3,2 cm, visina 1,9 cm, debljina 1,3 cm, sa otvorom u sredini, pa se predpostavlja da je zrno bilo dio nekog većeg ukrasnog predmeta na koji je bilo pričvršćeno. Na zrnu je plastični prikaz dvije glave ratnika sa šljemovima i štitovima.[3]
Na dva bronzana okova iz nekropole u Prozoru prikazane su povorke ratnika: na jednom šest, a na drugom osam. Na glavama imaju stilizirane šljemove Iliro-grčkog tipa s krestom. [4]
Trapezoidna pojasna kopča (5 kom.) svojom izradbom očituje utjecaje mediteranskoga kulturnog kruga, i otkrivene su i na području Daorsa i Labeata. Kopča je gotovo reduciranih simboličkih scena, a uz to je njezina izradba znatno ispod zanatske razine do sada poznatih primjeraka iste vrste. Rad je domaćega, japodskog majstora, koji je po uzoru na uvezene bogatije ukrašene primjerke nastojao izraditi oblogu kopče, sa likom krilate glave božanstva, smještenu između antitetično postavljenih ptica.[5]
Ostali nalazi[uredi | uredi kod]
Zrno - jantar, nalik leći s vertikalno probušenom rupicom: 2,7 cm.
Karike - bronzane, okrugle; manja ima romboidan presjek, a veća ovalan.
Aplike (13 kom.) - bronzane, kalotasta oblika s rupicom po sredini i izvučena koncentričnim krugovima ukrašena oboda, 10 oštećenih: 2 cm.
Nož - željezni, ravna hrpta i zakrivljena sječiva, jezičak u obliku pločice, oštećen: duž. sječiva 20,5 cm, duž. jezička 4,5 cm, šir. sječiva 2-2,8 cm.
Nož - željezni, s drškom od drva (očuvani tragovi) pojačanom pojasevima od bronanoga lima, hrbat ravan, sječivo zakrivljeno, oštećen: dužinom sječiva 12 cm, duž. ručke oko 6,5 cm, šir. sječiva 1-1,5 cm
Fibula - bronzana, sa spiralom od 19 navoja te s unatrag, prema ovalnom luku savijenom nožicom ukrašenom roskanjem i ovalnim zadebljanjima: duž. 11,6 cm, vis. 3,6 cm.
Gnathia posuda na niskoj prstenastoj nozi - keramika debljih stijenki, s vanjske i djelomično unutrašnje strane prevučena crnim, nejednako nanesenim firnisom; rame i vrat ukrašeni širim i užim trakama, mjestimice obrubljenim nizom nepravilnih točkica nalik listićima. Ornament i nožica s dijelom dna posude oslikani su svijetlosivom bojom, oštećena: vis. 16 cm, otvora 8,4 cm, trbuha 12,3 cm, dna 5,5 cm.
Svi predmeti, izuzev posude Gnathia, koja je importirani predmet, proizvod su domaćih radionica. Kopča svojom izradbom očituje utjecaje mediteranskoga, a fibula keltskoga kulturnog kruga, dok se ostali predmeti odlikuju značajkama japodske oblikovne tradicije.[6]
Literatura[uredi | uredi kod]
- Borivoj Čović, Duhovna kultura Ilira, Simpozij Herceg-Novi 1982, Sarajevo 1984, s. 7-13.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 „POVIJEST JAPODA”. Ministarstvo kulture RH. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA – JAPODI, s.136”. Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Ružica Drechsler-Bižić: Rezultati istraživanja japodske nekrople u Kompolju”. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „UMJETNOST I RELIGIJA PRAHISTORIJSKIH JAPODA”. Djela Akademije BiH, Sarajevo 2004. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Branka Raunig: UMJETNOST I RELIGIJA PRAHISTORIJSKIH JAPODA”. Djela Akademije BiH, Sarajevo 2004. Arhivirano iz originala na datum 2023-08-20. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Dubravka Balen-Letunić: Figuralno ukrašene trapezoidne pojasne kopče tipa Prozor”. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 28-29 No. 1, 1995.. Pristupljeno 9. 2. 2016.