Alantoin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Alantoin
IUPAC ime
Drugi nazivi • Alcloxa
• Aldioxa
• Ureidohydantoin
•Glyoxyldiureide
•Hemocane
• 5-Ureidohydantoin
• Vitamin U (bivše)[1]
Identifikacija
CAS registarski broj 97-59-6 DaY
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula C4H6N4O3
Molarna masa 158.12 g mol−1
Agregatno stanje bezbojni kristalni prah
Gustina 1,45 g/cm3
Tačka topljenja

230 °C, 503 K, 446 °F

Rastvorljivost u vodi 0,5% na 25 °C
Opasnost
Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) Allantoin MSDS

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Alantoin je hemijsko jedinjenje sa formulom C4H6N4O3. Ovo jedinjenje se takođe naziva 5-ureidohidantoin ili glioksildiureid. To je diureid glioksilatne kiseline. Imenovan je po alantoisa, amniotskom embrioniskom ekskretornom organa u kome se javlja u visokim koncentracijama tokom razvoja kod većine sisara izuzev ljudi i viših primata. On je proizvod oksidacije mokraćne kiseline tokom purin katabolizma.Nakon rođenja, ovo jedinjenje je predominantan način ekskrecije azotnog otpada u urinu tih životinja.[2] Kod ljudi i viših primate, metabolički put za konverziju mokraćne kiseline u alantoin nije prisutan, tako da se mokraćna kiselina izlučuje. Rekombinantna razburikaza se ponekad koristi kao lek da katalizuje tu metaboličku konverziju kod pacijenata. Kod riba, alantoin se razlaže dalje (u amonijak) pre ekskrecije.[3] Alantoin je glavni metabolički intermedijar u mnogim drugim organizmima uključujući biljke i bakterije.

Primena[uredi | uredi kod]

Alantoin je prisutan u botaničkim ekstraktima biljke gavez (lat. Symphytum), i urinu krava i većine sisara. Hemijski sintetizovan alantoin je identičan sa prirodnim, bezbedan, netoksičan, uporediv sa kozmetičkim sirovim materijalima, i zadovoljava CTFA i SCI zahteve.[4] Preko 10,000 patenta referenciraju alantoin.[5] Proizvođači navode nekoliko blagotvornih efekata alantoina kao aktivnog kozmetičkog sastojka: vlažeći i keratolitički efekat, povišenje vodenog sadržaja ekstracelularnog matriksa i poboljšanje deskvamacije gornjih slojeva mrtvih ćelija kože, povećanje glatkoće kože; promovisanje ćelijske proliferacije i zarastanja rana; i ublažujući, antiiritirajući, i zaštitni efekti na koži putem formiranja kompleksa sa iritantima i senzibilizirajućim agensima.[6] Ovaj materijal je često prisutan u pastama za zube, tečnosti za ispiranje usta, i drugim proizvodima za oralnu higijenu, u šamponima, šminkama, antiakne proizvodima, sredstvima za zaštitu od sunca, i drugim kozmetičkim i farmaceutskim proizvodima.[7]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Haas, Elson M. (1992). Staying Healthy With Nutrition: The Complete Guide to Diet and Nutritional Medicine. Celestial Arts. ISBN 0890874816. 
  2. Young E. G., Wentworth H. P., Hawkins W. W. (1944). „The absorption and excretion of allantoin in mammals”. J. Pharmacol. Experi. Therapeutics 81: 1–9. 
  3. Fujiwara, S; Noguchi T (November 1995). „Degradation of purines: only ureidoglycollate lyase out of four allantoin-degrading enzymes is present in mammals”. The Biochemical Journal 312 (Pt 1): 315–8. PMC 1136261. PMID 7492331. Pristupljeno 2007-12-21. 
  4. „Akema (an allantoin manufacturer)”. Arhivirano iz originala na datum 2010-05-02. Pristupljeno 2014-04-12. 
  5. „Patent Lens search”. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-16. Pristupljeno 2014-04-12. 
  6. http://www.in-cosmetics.com trade exhibition [www.in-cosmetics.com/ExhibitorLibrary/58/ALLANTOIN_CTFA.pdf]
  7. Thornfeldt, C (July 2005). „Cosmeceuticals containing herbs: fact, fiction, and future”. Dermatologic Surgery 31 (7 Pt 2): 873–80. PMID 16029681. 

Literatura[uredi | uredi kod]