Akšam namaz

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Dio serije članaka o Namazu

Dnevni namazi
Dnevni farz namazi
Sabah-namaz
Podne-namaz
Ikindija-namaz
Akšam-namaz
Jacija-namaz
Dnevni sunnet namazi
Sabahski sunnet
Podnevski sunnet
Ikindijski sunnet
Akšamski sunnet
Jacijski sunnet
Ostali dnevni namazi
Vitr-namaz
Povremeni namazi
Džuma-namaz
Dženaza-namaz
Bajram-namaz
Teravih-namaz
Tehijjetul-mesdžid
Istihara-namaz
Hadže-namaz
Duha-namaz
Salatul-lejl

Akšam namaz ili magrib ( مغرب) četvrti je od 5 propisanih, obaveznih namaza (molitvi) koje muslimani svakodnevno obavljaju.

Vrijeme akšam namaza[uredi | uredi kod]

Vrijeme akšam namaza se različito tumači u različitim islamskim pravcima. Tačnije, svi islamski učenjaci saglasni su u vremenu početka akšam namaza i smatraju da je to vrijeme kada sunce potpuno nestane sa horizonta, ali se razilaze u vremenu kraja namaza.

Sunitski islam[uredi | uredi kod]

  • Hanefijski mezheb - čije učenje slijedi većina muslimana u Bosni i Hercegovini i na tlu bivše Jugoslavije, smatraju da se vrijeme akšam namaza završava kada na nebu nestane vidljive bijele svjetlosti, tj. kada nebo prekrije potpuna tama.
  • Malikijski mezheb i Šafijski mezheb - smatraju da se vrijeme akšam namaz završava čim se završi potrebno vrijeme da vjernik izvši obredno pranje (tj. abdest) i da klanja akšam namaz.

Šiitski islam[uredi | uredi kod]

Šiitski učenjaci smatraju da je vrijeme klanjanja akšam namaza sve do ponoći i spajaju ga sa jacija namazom. To ne mora biti tačno u ponoć (24:00), nego je to vrijeme tačno na polovini između zalaska sunca i zore.

U vremenu kada sunce zalazi zabranjeno je klanjati. U slučaju da je vjernik propustio klanjati ovaj namaz u propisanom vremenu, ima mogućnost isti naklanjati (tzv. kazaa).

Način obavljanja akšam namaza[uredi | uredi kod]

Kao i svi namazi, i ovaj se obavlja na način na koji ga je obavljao Poslanik Muhammed. Obavezni (farz) namaz je 3 rekijata, no moguće je poslije toga klanjati 2 rekijata dobrovoljnog (sunnet) namaza.

Prije početka[uredi | uredi kod]

Prije početka namaza, vjernik je dužan obaviti obredno pranje (tzv. abdest), zatim odlučiti zanijjetiti u srcu ili riječima, te okrenuti se prema Kibli. Muškarci su dužni proučiti i Ikamet.

Početak namaza[uredi | uredi kod]

Svaki namaz počinje početnim tekbirom, kada vjernik podiže ispružene ruke u predjelu između ramena i ušiju i izgovara riječi Allahu ekber. Jedan dio muslimanske uleme (učenjaka) smatra da postoji razlika između muškog i ženskog načina obavljanja namaza pa preporučuje da muškarci dižu ruke u visini ušiju, a žene u visini ramena, dok drugi dio smatra da nema razlike između obavljanja namaza muškarcu i ženi nego preporučuju dizanje ruku u bilo koji položaj između ova dva uključujući i njih.

Rekijati[uredi | uredi kod]

Rekijat obuhvata nekoliko radnji, a to su: stajanje (kijam), pregibanje (ruku') i dva puta spuštanje na tlo (sedžda) sa pauzom.

Na stajanju vjernik zauzima stojeći položaj sa povezanim rukama u predjelu između prsa i pupka, i to tako da desnu ruku stavi preko lijeve. I ovdje postoji razlika u mišljenjima uleme gdje jedan dio smatra da žene trebaju da drže ruke povezane na prsima a muškarci u predjelu pupka, dok drugi dio ne pravi razliku između muškog i ženskog stajanja. Na početku vjernik može prvo proučiti neku dovu. Bosanskohercegovački muslimani tradicionalno najčešće uče tzv. Subhaneke. Ovo je moguće samo na prvom rekijatu. Nakon toga, obavezno je reći: „Utječem se Bogu od prokletog šejtana (đavola)“ (ar. trans. „Eūzu billāhi mineššejtānir-radžīm“), ali također samo na prvom rekijatu. Dalje se kaže „U ime Boga, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog i Samilosnog“ (ar. trans. „Bismillāhir-rahmānir-rahīm“), pa se uči prva sura iz Kur'ana - Fatiha, i nastavlja sa bar tri ajeta neke druge sure ili čitavom surom. Ovo se obavlja na prva dva stajanja. S obzirom da akšam namaz ima tri rekijata, to postoji tri stajanja. Na preostalom stajanju vjernik uči samo „U ime Boga, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog i Samilosnog“ (ar. trans. „Bismillāhir-rahmānir-rahīm“) i prvu suru iz Kur'ana - Fatihu.

Vjernik, zatim, uz izgovor tekbira vrši pregibanje svoga tijela u oblik ćirilićnog slova G, odupirući se rukama o koljena i izgovara riječi kojima slavi svoga Tvorca, tako čineći ruku'. Sa ruku'a se vjernik vraća u prvobitni stojeći položaj izgovarajući riječi „Čuje Bog onoga koji Ga hvali“ (ar. trans. „Semiallāhu li men hamideh“) i „Naš Stvoritelju neka je Tebi hvala“ (ar. trans. „Rabbenā we lekel-hamd“).

Uz izgovor tekbira, vjernik se, zatim, spušta na tlo i čini sedždu. Sedžda je, kako je opisao Muhammed a.s. sa 7 tačaka koje dodiruju tlo: čelo, nos, dva dlana, dva koljena i dvije noge. To je karakterističan položaj tijela u kojem vjernik klečeći dodiruje zemlju čelom i nosom. Muslimani smatraju da su u ovom položaju najbliži Bogu, i da se u ovom položaju nijedna dova ne odbija, pa zato za vrijeme sedžde izgovaraju različite molitve (dove). U jednom rekijatu postoje dvije sedžde sa pauzom između njih u sjedećem položaju.

Sa učinjenom drugom sedždom završen je jedan rekijat. Sa završetkom prvog rekijata, ustaje se na drugi. Nakon završetka dva rekijata dolazi sjedenje.

Sjedenje[uredi | uredi kod]

Akšam namaz ima dva sjedenja. Na prvom sjedenju vjernik uči Ettehijjatu u kojem se izgovara šehadet, nakon čega ustaje uz tekbir na treći rekijat, ujedno i posljednji u akšam namazu. Na drugom sjedenju, vjernik također uči Ettehijjatu, a zatim donosi salavat na Poslanika. Nakon toga vjernik uči neku od namaskih dova čime završava drugo sjedenje.

Kraj namaza[uredi | uredi kod]

Svaki namaz, pa i akšam namaz završava predajom selama. Selam se predaje tako što vjernik okrene glavu prvo na desnu stranu pa izgovori „Esselāmu 'alejkum we rahmetullāhi“, a zatim okrene glavu na lijevu stranu i izgovori to isto.

Povezano[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]