Aeronautics Orbiter

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Aeronautics Orbiter
Skorpion-3 WP z UAV.JPG
Bespilotna letjelica Orbiter u sastavu poljske vojske koja je montirana na lansirnu rampu oklopnog vozila Škorpion-3.
Generalni podaci
Tip Bespilotna letjelica
Proizvođač Aeronautics Defense Systems
Status U uporabi

Orbiter Mini UAV System je laka bespilotna letjelica koju proizvodi izraelska tvrtka Aeronautics Defense Systems. Namijenjena je vojnim i sigurnosnim misijama kao što su izviđanje, sukobi niskog intenziteta, urbane borbe te bliske ISTAR misije (obavještavanje, nadzor, ciljno stjecanje i izviđanje).[1] Orbiter je s velikim uspjehom korišten na području Bliskog istoka.

Bespilotna letjelica je predstavljena javnosti tokom pariškog air showa 2005. godine. U potpunosti je proizvedena od karbonskog kompozita a pokreće ju električni motor koji stvara mali zvučni obris.[1] Letjelica je opremljena optičkom i infracrvenom kamerom, podatkovnim linkom te navigacijskim sustavima (GPS i INS).[1] Ovisno o modelu, Orbiter može provesti u zraku od minimalno dva do maksimalno osam sati.

Verzije[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Orbiter I: inačica teška 6,5 m s doletom od 50 km i trajanjem leta od dva do tri sata.
  • Orbiter II: inačica teška 9,5 kg čije trajanje leta iznosi između tri i tri i pol sata.
    • Orbiter II M: modificirana inačica.
  • Orbiter III: inačica teška 20 kg s trajanjem leta od šest do osam sati. Prototip je predstavljen 2011. godine.

Korisnici[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Izrael: izraelska ratna mornarica je 2010. odabrala Orbiter II kao bespilotnu letjelicu kojom će opremiti neke od svojih borbenih brodova.[2][3]
  • Azerbejdžan: tokom 2009. godine, azerska Vlada i predstavnici tvrtke Aeronautics Defense Systems su potpisali ugovor prema kojem bi se u Azerbajdžanu izgradila tvornica za proizvodnju bespilotnih letjelica i borbenih zrakoplova.[4] U ožujku 2011. je domaća tvrtka Azad Systems naručila od Izraela dva Orbitera II M[5] te je kasnije proizvela vlastitu inačicu koja je testirana u teškim vremenskim uvjetima.[6] Letjelice su danas u službi azerske kopnene vojske.[7]
  • Finska: 26. travnja 2012. finsko Ministarstvo obrane je odlučilo nabaviti Orbiter bespilotne letjelice.[8] Očekuje se da će kopnenoj vojsci biti dostavljeno 55 letjelica.[9]
  • Irska: irska vojska.[7]
  • Meksiko: meksička savezna policija.[7][10] Sredinom prosinca 2010. jedna letjelica se srušila u teksaškom El Pasu zbog čega je pokrenuta istraga.[11]
  • Peru: peruanska vojska je u travnju 2010. nabavila tri Orbitera II preko posredničke tvrtke Sarosca SA Projects.[12]
  • Poljska: zemlja je 2007. godine nabavila šest Orbitera.[13] 2012. je poljsko Ministartvo obrane odbilo kupiti osam bespilotnih letjelica budući da je izraelski proizvođač prekršio uvjete ugovora.[13] Prije tog spora, zemlji je prodano najmanje 50 Orbitera.[14]
  • Srbija: Vojska Srbije je 2008. godine nabavila deset Orbitera čija ukupna vrijednost iznosi 700.000 USD.[15] Također, u Izrael je poslana skupina srpskih vojnih operatera zbog obuke o upravljanju ovim bespilotnim letjelicama.[15][16]
  • Uganda: Ministarstvo obrane Ugande je 2011. godine s izraelskom tvrtkom Aeronautics Defense Systems sklopilo ugovor o nabavci dvije letjelice Orbiter II.[17]

Tehničke karakteristike (Orbiter I)

Osnovne karakteristike

  • Dužina: 1 m
  • Raspon krila: 2,2 m
  • Visina: 0,12 m
  • Masa zrakoplova: 6,5 kg

Letne karakteristike

  • Najveća brzina: 140 km/h
  • Dolet: 50 km
  • Motor: 1× električni motor

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]