Bespilotna letjelica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Prva bespilotna letjelica koja rabi stealth-UCAV tehnologiju: Boeing X-45.
Postaja za upravljanje bespilotne letjelice

Bespilotna letjelica je letjelica ili zrakoplov bez posade, koja se može nadzirati na daljinu ili letjeti samostalno uporabom unaprijed programiranog plana leta ili pomoću složenih autonomnih dinamičkih sustava.

Bespilotne letjelice se često rabe u vojne svrhe za izviđanje i napad na ciljeve kao i za brojne civilne zadače, kao što su vatrogasni zadaci, policijsko praćenje ili istraživanje terena.

Veličine bespilotne letjelice su u rasponu od samo nekoliko milimetara (mikro UAV) do veličine zrakoplova s 40 m raspona (Global Hawk).

Uz minijaturizaciju tehnologije tokom osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća, zanimanje za bespilotne letjelice je naraslo. Prva generacija bila je uglavnom namijenjena izviđanju, ali neke su opremljene oružjem, kao što je MQ-1 Predator koji je nosio rakete zrak-zemlja.

Hrvatska vojska koristila je bespilotne letjelice u pripremi operacije Oluja za fotografiranje i snimanje neprijateljskih položaja.

Proizvođači[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni proizvođači bespilotnih letjelica za vojsku su Northrop Grumman, Lockheed Martin i Boeing kao i manje tvrtke kao primjerice General Atomics, Sikorsky i AAI. Neamerički proizvođači su EADS, Dassault Aviation, TAI, IAI, Saab i BAE Systems.

Manji proizvođači bespilotnih letjelica:

Galerija[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Sestrinski projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Bespilotna letjelica
Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Bespilotna letjelica