Bespilotna letjelica
Bespilotna letjelica je letjelica ili zrakoplov bez posade, koja se može nadzirati na daljinu ili letjeti samostalno uporabom unaprijed programiranog plana leta ili pomoću složenih autonomnih dinamičkih sustava.
Bespilotne letjelice se često rabe u vojne svrhe za izviđanje i napad na ciljeve kao i za brojne civilne zadače, kao što su vatrogasni zadaci, policijsko praćenje ili istraživanje terena.
Veličine bespilotne letjelice su u rasponu od samo nekoliko milimetara (mikro UAV) do veličine zrakoplova s 40 m raspona (Global Hawk).
Uz minijaturizaciju tehnologije tokom osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća, zanimanje za bespilotne letjelice je naraslo. Prva generacija bila je uglavnom namijenjena izviđanju, ali neke su opremljene oružjem, kao što je MQ-1 Predator koji je nosio rakete zrak-zemlja.
Hrvatska vojska koristila je bespilotne letjelice u pripremi operacije Oluja za fotografiranje i snimanje neprijateljskih položaja.
Proizvođači[uredi - уреди | uredi izvor]
Glavni proizvođači bespilotnih letjelica za vojsku su Northrop Grumman, Lockheed Martin i Boeing kao i manje tvrtke kao primjerice General Atomics, Sikorsky i AAI. Neamerički proizvođači su EADS, Dassault Aviation, TAI, IAI, Saab i BAE Systems.
Manji proizvođači bespilotnih letjelica:
- Alpi Aviation
- Denel
- Diamond Aircraft
- Finmeccanica
- Hellenic Aerospace Industry
- EMT
- Jakowlew
- Kamow
- Microdrones
- Schiebel Elektronische Geräte
- Swiss UAV
- Vestel
Galerija[uredi - уреди | uredi izvor]
-
LUNA
-
Diehl BGT defence Minihelikopter
-
UCAV/URAV: RQ-1 Predator US Air Force
-
Camcopter S-100 s raketama
-
Sikorsky Cypher
-
Swiss UAV NEO S-300
Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]
- UAVs world classification
- GlobalSecurity.org (engl.)
- prvi-hrvatski-bespilotni Prvi Hrvatski bezpilotna letjelica
- Bespilotne letjelice za nadzor mora
- Sestrinski projekti
 |
U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Bespilotna letjelica |
|
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Bespilotna letjelica |
