ADSL

Izvor: Wikipedia

ADSL (eng. Asymetric Digital Subscriber Line = asimetrična digitalna pretplatnička linija) naziv je za digitalnu pretplatničku liniju (DSL) kod koje je brzina prijenosa podataka u smjeru prema korisniku veća od brzine u suprotnom smjeru. Uobičajene inačice ADSL-a također omogućuju istovremeno korištenje osnovne telefonske usluge na istoj bakrenoj parici jer koriste raspon frekvencija iznad frekvencija potrebnih za rad telefona.

Danas se ADSL uglavnom koristi za širokopojasni pristup Internetu, iako je izvorno bio razvijen za pružanje usluge prijenosa digitaliziranog videosignala, pa je posljedica toga i relativno velika nesimetričnost, te mrežni protokol zasnovan na ATM-u.

ADSL router

Prve verzije ADSL-a mogle su raditi samo na običnoj telefonskoj liniji (POTS), pa su u Njemačkoj napravljene izmjene kako bi se ADSL mogao koristiti i uz ISDN, što je u međunarodnoj verziji standardizirano kao Annex B.

Uvod[uredi - уреди]

Razvoj telekomunikacija u XX veku odvijao se tako što je za svaki servis građena posebna infrastruktura. Tako je nastala (javna) mreža za telefonski servis, telegrafski servis i servis za prenos podataka. Veza između telefonskih pretplatnika i «njihovih centrala» najvećim delom je išla preko bakarnih parica. Tako je do kraja 2001. godine u svetu bilo instalirano oko milijardu telefonskih linija (bakarnih vodova-parica). Uzimajući u obzir ogromna ulaganja u takvu lokalnu infrastrukturu i narasle potrebe korisnika za novim servisima (video na zahtev, video konferencije, rad od kuće, telemedicina, učenje na daljinu, interaktivne mrežne igre, radio i TV, mrežna kupovina) bilo je logično očekivati razvoj telekomunikacionih usluga u pravcu korišćenja postojeće infrastrukture. Prvi korak je bila ISDN tehnologija, ali se sredinom poslednje dekade XX veka, sa ekspanzijom Interneta, javila potreba za nečim što bi omogućilo velike protoke podataka od i ka krajnjem korisniku usluge. Tome zahtevu je odgovorila nova xDSL tehnologija. Ona omogućava da se po postojećoj infrastrukturi (bakarnim paricama) pruži krajnjem korisniku kako pristup fiksnoj telefonskoj mreži i uslugama koje ona pruža, tako i pristup Internetu sa velikim brzinama protoka (teoretski 8.192 Mbit/s).

U tehnologiji DSL-a postoji nekoliko podvrsta, međutim, ona koja se danas najčešće koristi je takozvana asimetrična digitalna pretplatnička linija (ADSL-Asymetric Digital Subscriber Line). Asimetričnost, zapravo znači mogućnost bržeg prenosa podataka u daunlod-u (ka korisniku), nego što je to u apload-u (prenos podataka od korisnika ka mreži). Većina najzanimljivijih aplikacija za korisnike na mreži su asimetrične (video na zahtev, pristup Internetu, multimedijalni pristup, kupovina od kuće, i tako dalje.) gde mnogo više informacija korisnik "preuzima" sa mreže nego što ih njoj "šalje". Obezbeđivanje širokopojasnih i telefonskih servisa preko ADSL linije se zasniva na odvojenim pretplatama. Telefonskim servisima se upravlja na nivou komutacionog čvora kao i sa ostalim «tradicionalnim» pretplatnicima. Širokopojasnim servisima se upravlja na nivou širokopojasne mreže od strane pružaoca ove usluge.

Princip rada ADSL-a[uredi - уреди]

Uporaba frekvencija kod ADSL-a, Annex A. Crveni pojas služi za telefoniju, zeleno i plavo za ADSL (upload, odnosno download)

Kroz bakarnu paricu, na manjim rastojanjima, može se preneti mnogo više informacija nego što je sadržano u govrnom signalu. ADSL koristi "višak" ovog kapaciteta za prenos informacija, bez ometanja telefonskog razgovora koji može da se odvija paralelno/istovremeno. Čitav princip se zasniva na tome da se odgovarajuće frekvencije vežu za određene zadatke. ADSL tehnologija deli raspoloživi frekvencijski opseg obične bakarne parice na tri dela. Za govornu komunikaciju potreban je ograničen propusni opseg, jer ljudsko uvo može registrovati zvuk u opsegu od 50 Hz do 16000 Hz; dalje, u ljudski govor, da bi bio prenesen a da ostane razumljiv, dovoljno je da se prenesu frekvencije od 300 Hz do 3400 Hz, pa se sve izvan ovog opsega filtrira i ne prenosi tokom telefonskog razgovora.

  • Osnovni opseg koji je predviđen za telefonski saobraćaj, posebnim filterom, takozvanim spliterom, je odvojen od ostalih opsega metodom koji garantuje da će se telefonski razgovor odvijati i u slučaju da ADSL zakaže.
  • Drugi opseg frekvencija prenosi signal podataka koji šalje informacije od korisnika ka mreži, apluod (upload) .
  • Treći propusni opseg je veza velike brzine ka korisniku, daunloud (download).

Struktura DSL mreže[uredi - уреди]

Postojeća telefonska infrastruktura je u prvom redu namenjena za prenos govora, tako da ova mreža nije u startu prilagođena za prenos podataka velikom brzinom. Zbog toga su potrebne određene izmene na postojećoj telefonskoj mreži. Da bi se stvorila mreža za brzi prenos podataka bazirana na DSL uslugama, potrebno je obezbediti nekoliko vrsta mrežne opreme.

Strana pretplatnika[uredi - уреди]

Na strani pretplatnika nalazi se razdvajač i DSL modem. Razdvajač je uređaj koji se veže na oba kraja telefonske linije i služi za razdvajanje DSL signala od signala klasične telefonije ili ISDN-a. Preko razdvajač-a se priključuje običan telefonski aparat ili ISDN terminalni uređaj i to u zavisnosti da li je ADSL realizovan preko obične telefonske linije ili preko baznog ISDN-a.

DSL modem/ruter se priključuje na drugi izlaz razdvajač-a i omogućuje protok podataka sa korisničkog računara na DSL liniju. DSL terminalni uređaj (DSL Modem/DSL Ruter) koji se spaja na računar i na DSL liniju, odnosno razdvajač, služi za prenos podataka. DSL terminali se proizvode uglavnom u dve vezije:

  • računar se spaja preko USB-a
  • računar se spaja preko mrežne kartice

Strana centrale[uredi - уреди]

U telefonskoj centrali nalazi se DSLAM (Digital Subscriber Line Access Multiplexer) koga čine razdvajač (spliter) i DSL modem. Uloga razdvajača je da sav saobraćaj koji stigne do njega preko pretplatničke linije, podeli na dva dela:

  • telefonski saobraćaj - koji šalje ka telefonskoj mreži i
  • digitalne podatke koji se usmeravaju preko DSL modema na Internet.

Ovde dolazimo do najveće razlike između ADSL-a i kablovskog pristupa Internetu preko kabl modema:

  • ADSL preko DSLAM-a obezbeđuje rezervisanu vezu svakom priključenom korisniku i
  • ne postoji nikakva zavisnost između kvaliteta usluge i broja korisnika,

dok se kod kablovskog pristupa Internetu, dodavanjem korisnika na granu kabla smanjuje kvalitet pristupa Internetu svakom korisniku posebno, jer se resurs deli.

Problemi u primeni DSL tehnologije[uredi - уреди]

Slabljenje[uredi - уреди]

Pristupna mreža se sastoji od lokalnih petlji i opreme koja povezuje komutacioni čvor, odnosno telefonsku centralu s korisničkom opremom. Mreža se tipično sastoji od višežilnih kablova korisničkih parica - do razdelnika, odakle se parica nastavlja do svakog pojedinačnog korisnika. Na dugačkim lokalnim petljama dolazi do slabljenja, odnosno prigušenja i izobličenja analognog signala. Rešenja koja su se ranije primenjivala u okviru analogne telefonske mreže su se sastojala u "pupinizaciji", odnosno ugradnji induktivnih kalemova na svakih 1.800 m. Ali kako kalemi nisu kompatibilni sa osobinama DSL prenosa koji radi na znatno višim frekvencijama, Pupinovi kalemovi moraju biti uklonjeni pre primene DSL-a.

No i pored toga postoji granica dometa koja je u funkciji prečnika provodnika i brzine. Domet se smanjuje sa smanjenjem prečnika provodnika i povećanjem brzine. Primera radi provodnik debljine 0,4 mm i brzina od 2 Mbit/s imaju maksimalni domet (teoretski) od 4.6 kilometara. U praksi zbog raznih drugih smetnji i uticaja ta cifra je manja.

Preslušavanje[uredi - уреди]

U pristupnoj telefonskoj mreži, višestruko izolovane bakarne parice su spojene zajedno u kabl. Električna energija, koja se prenosi linijom u obliku modulisanog signala, zrači elektromagnetnu energiju na susedne žice, odnosno linije koje su u istom snopu. Susedne parice u snopu koje emituju ili primaju informacije u istom opsegu frekvencija mogu biti uzrok značajnih smetnji i izobličenja signala. To se događa zbog toga što se indukovan signal meša sa originalnim signalom koji je namenjen za prenos. Rezultat je drugačiji talasni oblik signala od originalnog. Postoje dve kategorije preslušavanja. Preslušavanje na bližem kraju i na daljem kraju. Prvi slučaj je od većeg uticaja.

ADSL-standardi[uredi - уреди]

Naziv standarda Upotrebno ime Brzina preuzimanja
(downstream rate)
Brzina slanja
(upstream rate)
Odobren (godina)
ANSI T1.413-1998 Issue 2 ADSL 8 Mbit/s 1.0 Mbit/s 1998
ITU G.992.1 ADSL (G.DMT) 12 Mbit/s 1.3 Mbit/s 1999-07
ITU G.992.1 Annex A ADSL over POTS 12 Mbit/s 1.3 MBit/s
ITU G.992.1 Annex B ADSL over ISDN 12 Mbit/s 1.8 MBit/s
ITU G.992.2 ADSL Lite (G.Lite) 1.5 Mbit/s 0.5 Mbit/s 1999-07
ITU G.992.3 ADSL2 12 Mbit/s 1.0 Mbit/s 2002-07
ITU G.992.3 Annex J ADSL2 12 Mbit/s 3.5 Mbit/s
ITU G.992.3 Annex L RE-ADSL2 5 Mbit/s 0.8 Mbit/s
ITU G.992.4 splitterless ADSL2 1.5 Mbit/s 0.5 Mbit/s 2002-07
ITU G.992.5 ADSL2+ 24 Mbit/s 1.0 Mbit/s 2003-05
ITU G.992.5 Annex M ADSL2+M 24 Mbit/s 3.5 Mbit/s

Reference[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • Ivan Deljanin, dipl. ing., i Dara Stojković, dipl. ing.: ADSL - Nova era u fiksnoj telefoniji, TELFOR 2005.

Vanjske veze[uredi - уреди]