Zgrada stare Glavne železničke stanice u Beogradu
Železnička stanica Beograd–glavna | |
---|---|
![]() | |
Glavni stanični ulaz. | |
Zemlja | Srbija |
Mesto | Beograd |
Adresa | Savski trg 2 |
Koordinate | |
Koridor | 10 |
Železničke linije | Beograd—Subotica Beograd—Niš Beograd—Bar Pruga Beograd—Šid |
Druge linije | autobus (9 dnevnih linija: 46, 51, 91, 92, 511, 551, 552, 553, 601; 2 noćne linije: 51, 601) tramvaj (9 linija: 2, 3, 7, 7L, 9, 9L, 12, 12L, 13) |
Struktura | u nivou |
Perona | 6 |
Koloseka | 10 |
Pristup biciklima | da |
Otvorena | 1. septembra 1884. |
Elektrifikovana | 1970. |
Pristup invalidima | ![]() |
Vlasnik | Železnice Srbije |
Zgrada stare Glavne železničke stanice je monumentalno zdanje na Savskom trgu u Beogradu, koje je od 1884. do 2018. godine služilo kao glavna železnička stanica u gradu. Izgrađena je po planovima arhitekte Dragutina Dragiše Milutinovića i ima status spomenika kulture od velikog značaja. Nakon zatvaranja za železnički saobraćaj, zgrada je u procesu rekonstrukcije i adaptacije u prostor Istorijskog muzeja Srbije.[1]
Povezana je neposredno sa izgradnjom prve srpske železničke pruge Beograd—Niš, dovršene 1884. godine. Zgrada je izgrađena po uzoru na železničke stanice velikih evropskih zemalja i stoji kao monumentalno zdanje. Mesto gde je stanica izgrađena zvalo se Ciganska bara i kasnije Bara Venecija. Prvi voz sa ove stanice krenuo je ka Zemunu uz dvorske počasti, 20. avgusta (1. septembra) 1884. godine u 15 časova.[2] Prvi putnici bili su kralj Milan, kraljica Natalija i prestolonaslednik Aleksandar Obrenović, na putu ka Beču. Svečanom otvaranju stanice prisustvovalo je više od 200 inostranih zvanica i više hiljada građana.[3] Prva kompozicija ka Nišu krenula je tri dana kasnije, dok je prva redovna linija krenula je prema Nišu 3./15. septembra u 6 časova. Istog dana, otvorena je i linija do Pešte, a u početku su na ovim linijama saobraćala po dva voza dnevno.[4] Od 1980. do 2009. godine, pored ulaza u stanicu stajala je lokomotiva Plavog voza koji je prevozio maršala Tita.[3]
U vreme građenja zgrada je predstavljala jedno od najmonumentalnijih zdanja i simbola tadašnje kraljevske prestonice. Jedna je od prvih železničkih stanica u Srbiji, čiji je projekat obuhvatao specifičan arhitektonski program i sadržaje prilagođene evropskim tehničkim dostignućima. Oblikovana je u duhu akademizma kao reprezentativno zdanje, razuđene osnove. Arhitektonskom kompozicijom dominira središnji klasicistički rizalit glavnog ulaza, nadvišen trougaonim timpanonom. Svojim specifičnim rešenjem zgrada predstavlja svedočanstvo tehničkog i arhitektonskog razvoja Srbije u poslednjim decenijama 19. veka.
- ↑ Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
- ↑ Srpske novine, 21.8.1884.
- ↑ 3,0 3,1 „24 sata“ – „Na mestu železničke stanice pre dva veka bila je bara“ Arhivirano 2013-12-24 na Wayback Machine-u, 5.3.2012.
- ↑ Srpske novine, 2.9.1884.
- Istorijat Železnička stanica iz „Arhitektonske enclikopedije Beograda XIX i XX veka“ Slobodana Giše Golubovića. Arhivirano 2021-10-31 na Wayback Machine-u
- Republički zavod za zaštitu spomenika kulture - Beograd
- Nepokretna kulturna dobra Arhivirano 2012-03-19 na Wayback Machine-u
- Lista spomenika