Saobraćaj u Beogradu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Ћирилична верзија

Teretni brod Sirmium na Savi u Beogradu

Beograd, kao i svaki drugi velegrad, poseduje razvijenu mrežu saobraćajnica sa više vidova javnog/masovnog i privatnog/pojedinačnog prevoza. Javni prevoz je posebno značajan vid prevoza - „kičma“ celog saobraćajnog sklopa.

Danas je Beograd poznat po saobraćajnim gužvama, jer nema razvijenu saobraćajnu mrežu spram potreba. Kao prilog tome može se reći da je Beograd najveći grad (metropola) u Evropi bez metro sistema, a i drumska mreža je nedovoljna. Na kraju, gradu na dve velike reke potrebni su novi mostovi kao i obilaznice oko urbanog područja.

Gradski prevoz[uredi | uredi kod]

Pogledati:Linije javnog prevoza u Beogradu

Javni gradski prevoz u Beogradu obuhvata prevoz autobusima, tramvajima i trolejbusima. Iako je u planu izgradnja lakog šinskog sistema ("laki metro"), sprovođenje još nije počelo. Zbog toga Beograd ima problema sa saobraćajnim gužvama, naročito u poslepodnevnom „špicu“.

Prevozna vozila su u vlasništvu mesnog Gradskog saobraćajnog preduzeća (GSP Beograd) ili privatnih preduzeća, koja su jedino uključena u prevoz autobusima. Svi prevoznici imaju jedinstveni sistem karata, mesečnih ili pojedinačnih. Karte se mogu kupiti na većem broju trafika, širom grada. Pojedinačne karte se mogu kupiti i kod vozača po višoj ceni, važe za vožnju jednim vozilom i poništavaju se neposredno po ulasku ili kupovini u autobusu. Takođe, mogu se kupiti i mesečne karte, koje važe za neograničen broj vožnji u toku meseca na svim linijama koje pokriva Jedinstveni tarifni sistem. Grad Beograd je jedinstven slučaj da na administrativnoj teritoriji istog grada postoje dva nezavisna sistema prevoza, iako su sve linije u svih 17 gradskih opština u jedinstvenom ITS, prevoz je podeljen na GSP sa redovnim intervalima polazaka tokom celog dana, a nasuorot njemu postoji Prigradski prevoz koji obavlja "SP Lasta" sa posebnim režimom vožnje gde su intervali na pojedinim linijama u razmaku i po 3 sata.

U Beogradu se odavno sa sažaljenjem gleda na nekoga ko u školu ili na posao putuje Lastom. Lasta je postala simbol nekog trećeg sveta pri Beogradu, dalekog i teško dostupnog područja u kojem većina Beograđana nije bila, osim na svadbama ili drugim porodično važnim

događajima. Odatle se stanovništvo danas iseljava i polovina kuća je zatvorena.

Autobusi[uredi | uredi kod]

Jedan od novijih autobusa kod Doma omladine

Javni prevoz autobusima je organizovan preko 8 glavnih prevoznika:

GSP Beograd je u vlasništvu grada, pa se ovi autobusi često nazivaju i „gradskim“ ili „državnim“. Ovo preduzeće je bilo jedino prevozno preduzeće do sredine 90ih godina, kada su zvanično prihvaćeni i ostali prevoznici, takozvani „privatni“. Na nivou grada postoji 112 dnevnih i 22 noćne linije. 2004. godine uvedena je objedinjena naplata karata za sve prevoznike. Noćne linije pokrivene su isključivo „privatnim“ autobusima.

Tramvaji i trolejbusi[uredi | uredi kod]

Novi trolejbusi na Studentskom trgu

Prvi tramvaj na beogradskim ulicama pojavio se daleke 1892. godine. Danas postoji 12 tramvajskih i 8 trolejbuskih linija, sve u vlasništvu GSP Beograd. Isti prevoznik opslužuje i 2 noćne tramvajske linije.

Najpoznatija gradska tramvajska linija je linija br. 2, popularnije "dvojka", koja kruži oko gradskog jezgra, pa je izraz „krug dvojke“ postao sinonim za centar grada.

minibusevi[uredi | uredi kod]

minibusevi su novo prevozno sredstvo u Beogradu i uvedeni su 2007. godine. Danas postoje nekoliko linija sa oznakom E ispred broja linije. Ovaj vid gradskog prevoza je višeg kvaliteta. minibusevi primaju manje putnika, brži su i opremljeni su klima-uređajima. Takođe, cena karte za prevoz minibusevima je viša, kupuje se po ulasku u vozilo i nezavisna je od karata za ostala prevozna sredstva.

Laki šinski sistem[uredi | uredi kod]

Laki šinski sistem, tzv. „laki metro“, je usvojen kao alternativa veoma potrebnom, ali navodno previše skupom klasičnom metro sistemu. Zvaničan naziv je Beogradski laki metro. Prvobitno rešenje predviđa tri linije sa čvorovima u gradskom jezgru, ali studije održivosti govore da ovo neće biti dovoljno za grad ove veličine. Prva linija koja će se graditi biće linija između Ustaničke ulice na Zvezdari i Tvorničke ulice u Zemunu. Predviđeni rok izgradnje bio je 2012. godina, međutim, još uvek nije sigurno da li će biti građen laki ili obični metro.

Gradska železnica[uredi | uredi kod]

Dana 1. septembra 2010. godine, puštena je u rad tzv. gradska železnica koja koristi postojeću prugu, kao i novi 5. i 6. kolosek železničke stanice Prokop. U prvom periodu, gradska železnica je funkcionisala između stanica Novi Beograd i Pančevački most, a od 15. aprila 2011. je produžena do Batajnice. Kapacitet gradske železnice je oko 2.700 putnika na sat, a planirano je da, tokom saobraćajnih špiceva, interval bude 15 minuta, a van njih – 30 minuta, dok će nedeljom biti 60 minuta. Nakon probnog perioda koji će trajati do kraja aprila 2011. i tokom kojeg je prevoz železnicom besplatan, gradska železnica će biti obuhvaćena Integrisanim tarifnim sistemom.[1]

Oznaka na vozovima gradske železnice
Oznaka na vozovima gradske železnice
Sat na stanici Vukov spomenik s rasporedom vozova gradske železnice
Sat na stanici Vukov spomenik s rasporedom vozova gradske železnice

Prigradski prevoz[uredi | uredi kod]

Ovaj sistem takozvanog prigradskog prevoza je diskriminacija i podela gradjana na gradjane prvog reda sa GSP prevozom, i na prigradjane sa prigradskim prevozom. Poseban oblik diskriminacije je dodela prevoza Lasti, kao plena i dodatnog sredstva za diskriminaciju. Jedinstven je slučaj u svetu da u administrativnom području jednog grada postoje dva sistema prevoza sa potpuno različitim pravilima, a do skora i sa razdvojenim tarifnim sistemom. Prigradski prevoz povezuje grad Beograd sa bližom i daljom okolinom. Krajnji domet prigradskog prevoza najčešće su granice gradskog okruga, ali neke linije dopiru i izvan ovog opsega.

Autobusi[uredi | uredi kod]

Glavna autobuska stanica u Beogradu

Prigradski prevoz je organizovan od strane više prevoz više prevoznika. Najveći od njih je Saobraćajnog preduzeća Lasta. ukupno postoji preko 300 linija i 2500 dnevnih polazaka, koji povezuju grad sa predgrađima i perifernim delom Beogradskog okruga.

Saobraćajna mreža se pruža od grada Beograda radijalno na sve strane i na kroz tri oblasti, Srem, Banat i Šumadiju. Prvi nivo linija su one koje vezuju Beograd sa sedištima prigradskih opština, od kojih polazi drugi nivo linija ka manjim mestima u okolini. Postoji nekoliko stanica u Beogradu sa kojih kreću prigradske linije: „Basova“ stanica u gradskom jezgru, „Kej Oslobođenja“ u Zemunu, sa Šumica i Banovog Brda.

Vozovi[uredi | uredi kod]

Jedan od vozova "Beovoza

Prigradski železnički sistem poznat je kao "Beovoz" i u vlasništvu je Železnica Srbije. Postoji 4 linije i to su:


Duž ovih 4 linije postoji 41 stanica u gradu i okolini, od kojih su 2 gradske podzemne: Vukov spomenik i Karađorđev park. Predviđa se i puno povezivanje prigradske i državne železnice potpunom izgradnjom nove glavne železničke beogradske stanice, stanice "Prokop-Beograd - centar". Detaljna pretraga reda vožnje Red vožnje Beovoz

Taksi[uredi | uredi kod]

U Beogradu zvanično postoji 24 taksi udruženja. Taksi prevoz je lako naći na ulici.[2]

Međumesni prevoz[uredi | uredi kod]

Autobusi[uredi | uredi kod]

Beograd je povezan brojnim autobuskim linijama sa svim važnijim mestima u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj i Makedoniji, a tokom turističkih sezona uvode i se i brojne linije do turističkih središta. Brojne su i međunarodne linije, naročito do Nemačke, Austrije, Švajcarske i Francuske. U toku letnje i zimske sezone česte su i linije do Grčke i Bugarske. Glavna autobuska stanica nalazi se nedaleko od užeg jezgra grada. Detaljna pretraga redova vožnje međumesnog saobraćaja Srbije Red vožnje

Vozovi[uredi | uredi kod]

Glavna železnička stanica u Beogradu nalazi se nedaleko od užeg jezgra grada, a pored međumesne i prigradske autobuske stanice. Od Beograda postoje linije do većine velikih gradova u Srbiji i Crnoj Gori, a postoje i međunarodne linije do mnogih evropskih gradova (Skoplje, Sofija, Zagreb, Ljubljana, Cirih, Budimpešta, Kijev, Moskva). Pored glavne postoji još 5 stanica u gradu - Beograd Centar („Prokop“), Novi Beograd, Zemun, Rakovica, Dunav. Stanica Centar je trenutno u izgradnji i predviđena je za novu glavnu stanicu u Beogradu.

Avioprevoz[uredi | uredi kod]

Međunarodni aerodrom "Nikola Tesla" u Surčinu nalazi se 12 km zapadno od grada. Povezan je sa gradkom auto-putem Beograd-Batrovci. Do aerodroma je moguće prispeti autobusima (javnim gradskim i posebnim) i taksijem, a najčešće polazne stanice u gradu su na trgu Slavija ili Zeleni venac - GSP linija 72. Avio-linije povezuju Beograd i Srbiju sa brojnim odredištima u Evropi, Aziji i Africi. Očekuje se nagli porast linija tokom sledećih godina usled otvaranja regionalnog kargo centra na aerodromu.

U blizini grada i surčinskog aerodroma postiji i vojni aerodrom Batajnica, udaljen 20 km od grada. Postoje predlozi da se ovaj aerodrom prevede u civilni i da se nameni niskotarifnom avioprevozu.

Rečni prevoz[uredi | uredi kod]

Savsko pristanište

Beograd ima izvrsne uslove za razvoj rečnog saobraćaja, budući da se nalazi na ušću dve velike međunarodne reke, Save u Dunav. Mogućnosti još uvek nisu iskorišćene. Grad poseduje veliku luku na Dunavu pod nazivom Luka Beograd. Reka Sava pogodnija je za turistički prevoz, gde je uređen terminal za prihvat putnika i to je danas „glavna kapija“ za strane turiste koji posećuju grad. Na ovaj terminal je, tokom 2009. godine, pristalo preko 400 turističkih brodova sa više od 50.000 turista.[3]

Postoji i nekoliko marina u blizini gradskih zona odomora i rekreacije, Ade Ciganlije i Ade Međice. One su povezane i omanjim linijama sa Novim Beogradom. Na Dorćolu je predviđena izgradnja nove visoko uređene marine.

Gradska saobraćajna mreža[uredi | uredi kod]

Ulice[uredi | uredi kod]

U Beogradu postoji 536 semaforskih raskrsnica[4] i oko 120.000 saobraćajnih znakova.[5]

Mostovi[uredi | uredi kod]

Nizvodno (odozgo nadole): Novi železnički, Stari železnički i Most „Gazela“ preko reke Save sa okolinom

U Beogradu postoji 9 mostova, od kojih 8 premošćuje Savu, a samo jedan Dunav. Mostovi uglavnom povezuju Novi Beograd i gradsko jezgro.

Putevi[uredi | uredi kod]

Beograd je povezan savremenim auto-putevima sa Novim Sadom ka severu (od Batajnice; auto-put E75), Nišom ka jugu i Šidom ka zapadu (auto-put E70). Ka Pančevu na istoku vodi moderna gradska saobraćajnica. Svi glavni putevi prolaze kroz gradsko jezgro, što uzrokuje velike gužve u gradu. Zbog toga je u toku izgradnja obilaznice oko Beograda, kako bi se omogućilo preusmeravanje prolaznih vozila izvan gradskog izgrađenog područja.

Železnica[uredi | uredi kod]

Beograd je glavno železničko čvorište u zemlji i od njega kreće 6 pruga. Železničkoj mreži na gradskom području potrebna je obnova i produženje mreže, kao i izmeštanje tranzitnog železničkog saobraćaja iz grada. U tu svrhu se gradi železnička obilaznica oko Beograda (trenutno je završena deonica od Batajnice do Jajinaca).

Povezano[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]