Šerif
| Šerif Sheriff | |
|---|---|
 | |
| Država |  UK Škotska Sjeverna Irska SAD Australija Novi Zeland
|
Šerif (engleski: sheriff od staroengleske sintagme scīrgerēfa – scīr, shire = oblast + gerēfa = predsjednik, upravnik[1]) najviši upravni ili sudski službenik grofovije, okruga ili mjesta u Engleskoj, Sjevernoj Irskoj, Sjedinjenim Američkim Državama,[2] Novom Zelandu i Australiji.[1]
Šerifi su vjerojatno najpoznatiji iz američkih westerna kao usamljeni predstavnici zakona i reda na Divljem Zapadu, iako su oni puno stariji od tih vremena.
U Engleskoj su šerifi postojali već prije 1066. i Normanskog osvajanja.[3]
Nakon što je William I Osvajač razdvojio crkvene od svjetovnih sudova - šerif je postao glavni sudac u svojoj oblasti.[3] Pored toga on je sazivao i vodio vojsku svoje oblasti, provodio sve zakone, i čitav vijek nakon normanskog osvajanja, sudio sve predmete iz kaznenog i građanskog prava.[3] Od vremena Henrya II (vladao od 1154. -1189.) nadležnost šerifa je strogo ograničena, jer je u međuvremenu porasla nadležnost kurie regis (kraljevskog dvora). Tako da je njegova dužnost nakon toga bila da ispita navode o kriminalu unutar svoje oblasti (shire), provede preliminarno ispitivanje optuženih za manje prekršaje i da privede optužene za veće zločine putujućim sucima.[3]
Šerif je obavljao sve dužnosti koje su se dotad pojavile, pa je tako bio mrtvozornik (on se prvi put spominje 1194.), i konstabl (lokalni policijac prvi put spomenut 1242.), a isto tako i custodes pacis čuvar mira (prvi put spomenut tokom 12. vijeka). Nakon tudorovske reorganizacije lokalne vlasti u 15. vijek i 17. vijeku, dužnost šerifa je postala uglavnom ceremonijalna.
Novi engleski Zakon o šerifima iz 1877., uveo je konačno reda, od tad svi engleski šerifi imaju jedinstveni broj dužnosti. One se svode na izvršenje sudskih naloga, brigu oko zatvorenika i nadgledanje provedbe parlamentarnih izbor]]a.[3]
Sve do Zakona o ukidanju smrtne kazne iz 1965. šerifi su također bili odgovorni za izvršenje smrtnih kazni.[3]
U Škotskoj se šerif, kao službenik suda i kraljevih ministara, pojavljuje u zapisima iz 12. vijeka, i pored toga što su i oni vremenom dobili policijske zadatke na održavanju reda i mira, šerifi su zadržali znatne sudske ovlasti. Glavnog šerifa i šerife šest sudova šerifata (sheriffdoms) imenuje i razrješava monarh na prijedlog državnog sekretara za Škotsku. Nadležnost šerifskih sudova se u slučaju građanskog prava prostire na gotovo sve predmete. Iz njihove nadležnosti su izuzeti su jedino teški zločini, oni su predmet Vrhovnog suda (High Court of Justiciary).[3]
U pojedinim predmetima građanskog prava, žalba se šalje glavnom šerifu i preko njega - žalbenom sudskom vijeću.[3]
U Sjevernoj Irskoj šerifa i njegovog plaćenog pomoćnika za pojedinu grofoviju imenuje guverner. Njihove dužnosti, slične su onima u Engleskoj, i definirane Zakonom o šerifima iz 1920.[3]
U Sjedinjenim Američkim Državama, šerif je obično izabrani javni službenik u svojoj grofoviji, na rok od najčešće dvije do četiri godine.[3] Jedino u Rhode Islandu narod ne bira šerifa.[1]
Šerif je šef policije i sudski funkcioner, koji sam odabire svoje zamjenike i dijeli im zadatke. Šerif i njegovi zamjenici su zaduženi za održavanje javnog reda i mira i imaju policijske ovlasti. Oni hapse i prikupljaju dokaze kod istražnih radnji.[1]
U slučajevima kad procjene da nemogu održati red - ovlašteni su pozvati građane kao pomoć u održavanju reda i mira (posse comitatus - snage zajednice). Šerifove glavne pravosudne dužnosti su izvršenje sudskih naloga, posebno presuda kod prodaje i izvarednih situacija.[3]
Šerifi najčešće obavljaju svoj posao za plaću, ali su ponekad plaćeni po količini izvršenih poslova, a oni u gusto naseljenim grofovijama često mogu donijeti vrlo lukrativne prihode.[3]
Šerif u Australiji je administrativni službenik Vrhovnog suda, zadužen za provođenje zakona i izvršenje sudskih naloga i slične poslove.[1]
Slično je i u Novom Zelandu u kom je šerif službenik Vrhovnog suda.[1]