Čiprovački ćilim
|
Čiprovački ćilim | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Bugarska
| |
| Regija: | Evropa i Azija |
| Godina upisa: | 2023. |
| ID: | 00965 |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO |
Čiprovački ćilimi su ručno tkani dvostrani podni prostirači, proizvedeni u Čiprovcima, sjeverozapadna Bugarska. Ova tradicija tkanja nastala je u 17. stoljeću. Do 1868. godišnja proizvodnja premašivala je 14.000 m2. Ubrzo su se žene iz okoline Čiprovaca udružile i 1896. bilo je gotovo 1400 tkalja. Mještani su 1920. osnovali društvo tkača, prvo takve vrste u zemlji.
Ćilimarstvo je duboko uklopljeno u društveni i kulturni život stanovništva. Najpoznatiji oblici ornamentike reproduciraju se u cijeloj zajednici i čak čine grb grada. Mještani Čiprovaca ponosni su na svoje ćilime i to ističu na svakom koraku – od zastava na ulici, zgradi opštine do muzeja s posebnom postavkom posvećenom ćilimu. Proces prenošenja znanja odvija se neformalno sa starijih članica porodice na mlađe, često dok rade zajedno na ćilimima.[1]
Ćilimi iz Čiprovaca i oni iz Pirota u Srbiji po mnogo čemu su slični. Ta dva mjesta dijeli samo Stara planina. Trgovci iz Čiprovaca stoljećima su odlazili u Pirot, gdje su prodavali svoje ćilime. Zbog toga mnogi vjeruju da je pirotski ćilim nastao po ugledu na čiprovački.
Nematerijalna svjetska baština[uredi | uredi kod]
Ćilimi su se posebno pravili za svakog muškarca. Kad bi pošao negdje u svijet, sve vrijeme nosio bi ga sa sobom. Njime bi se pokrivao i time se štitio i čuvao od zlih sila. Ćilim bi ga uvijek vraćao kući.[2]
Čiprovački ćilim nalazi se na UNESCO-voj Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa. Odluku je donio Međuvladinog komiteta za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na zasjedanju koje je održano od 24. do 28. novembra u Parizu, [3]
