Zapadnobalkanski geometrijski stil

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Zapadnobalkanski geometrijski stil je specifična pojava u dekorativnoj umjetnosti koju karakteriše bogat i raznovrstan ukras na keramici, nastala u bronzanom dobu, na prelazu iz II u I milenij p.n.e. Stil je vezan prvenstveno za srednjebosansku kulturnu grupu, čiji su nosioci bili pripadnici ilirskog plemena Dezitijata, nastanjeni na području rijeke Bosne i porječju Lašve. Zbog ovog stila u likovnoj umjetnosti, zemlja Dezitijata u predrimsko doba postala je jedan od vodećih centara jednog pravca u umjetnosti koji se naziva Zapadnobalkanski geometrijski stil.

Sa matičnog područja geometrijski stil se proširio i na gradine u Livanjskom i Duvanjskom polju, a širio se i u pravcu sjevera, u oblasti koja je pripadala nosiocima Kulture polja sa urnama.[1] [2]

Karakteristike geometrijskog stila su:

  • Povezanost oblika i ukrasa
  • Stroga simetričnost
  • Apstraktnost, bježanje od predstava iz realnog svijeta

Motivi su:

  • Koncentrične polukružnice, u nizovima, samostalne ili u kombinacijama sa drugim motivima
  • Koncentrične kružnice (obično u okvirima drugog motiva), girlande ne često
  • Pravolinijski nizovi uboda ili rezanih crtica u raznim kombinacijama, cikcak linija, jednostruka ili dvojna
  • Koso šrafirani jednakostrani trougao, obično složen u nizove
  • Romb, ne tako čest, prazan ili šrafiran
  • Dva niza šrafiranih trouglova, tako da između njih ostaje negativni cikcak-motiv

Keramika[uredi | uredi kod]

Keramički proizvodi su najbrojniji, najbolje očuvani i najdosljedniji nosioci tog stila, čiji je postepeni razvoj, uspon i pad moguće pratiti u nekoliko stotina godina. Keramički proizvodi su roba koja se najčešće koristila tamo gdje je proizvedena, za razliku od metalnih predmeta, koji su trgovinom ili drugim putem često stizali veoma daleko od mjesta proizvodnje. Upravo je ova karakteristika keramike omogućila da se utvrdi da je srednja Bosna jedno od najvažnijih središta zapadnobalkanskog geometrijskog stila. Hiljade primjeraka zemljanog posuđa ukrašenog u ovom stilu pronađeno je na gradinama oko Travnika, Kopilu kod Zenice, na lokalitetu Pod kod Bugojna, Varvari kod Prozora, na Debelom Brdu kod Sarajeva, što potvrđuje njegovu autohtonost na tlu Dezitijata.

Metal i nakit[uredi | uredi kod]

Vremenom je geometrijski stil našao primjenu u ukrašavanju predmeta od metala. Vrijedni nalazi su sa lokaliteta u Velikom Mošunju:

  • Okrugla bronzana ploča,
  • Mač sa koricama (Mošunjski mač), čija su dekorativna obilježja vodeći motivi zapadnobalkanskoga geometrijskog stila – u vidu dva niza koso šrafiranih trouglova, između kojih nastaje negativ cik-cak motiva u obliku trake.[3]
  • Pektoral (ukras za prsa). Nešto mlađe varijante pektorala (sa pticama, odnosno konjskim glavama na uglovima) poznate su i na teritorijama Liburna i Japoda. Predpostavlja se da je ovaj tip nakita, nastao u radionicama centralne Bosne početkom prvog milenijuma p.n.e, bio prenesen na zapad, gdje su ga lokalne radionice nešto modifikovale, čuvajući duh i tradiciju zapadnobalkanskog geometrijskog stila.[2]

Predstava broda sa Glasinca[uredi | uredi kod]

Predstave brodova pronađene na arheološkom nalazištu Ilijak na Glasincu najznačajniji i najzanimljiviju su primjeri primjene geometrijskog stila. Nađene su na dva oklopa za prsa, istog tipa kao što su pronađeni i u tumulima u dolini rijeke Mati u Albaniji. Oklopi su kasnije bili prerađeni u par knemida, pa je tek u novije vrijeme bilo moguće rekonstruisati njihov prvobitni izgled i namjenu. Osim brojnih i raznovrsnih motiva, na oba ova glasinačka oklopa ugravirane su po dvije predstave broda.

Prikaz broda sa Glasinca

Brodovi su dati u potpunosti sredstvima geometrijskog stila, s izrazitom linearnošću i uprošćavanjem, ali su to ipak pravi crteži, slike realnih objekata, sa svim bitnim vizuelnim pa i tehničkim elementima: pramac s visokom gredom koja se završava životinjskim vratom i glavom (glava konja ili neke fantastične životinje), krmeni dio s tornjem i krmenim veslom, jarbol s jedrima i konopom pa i rebra na trupu broda. Posebno je zanimljiv način kako je prikazana posada. Lik čovjeka - red veslača i posebno izdvojen zapovjednik ili kormilar - dat je čisto geometrijskom formom, šrafiranim trouglom.

Ovi primjeri potvrđuju idejno i ikonografsko jedinstvo zapadnobalkanskog geometrijskog stila. U kasnoj fazi ovog stila, u njemu samom se pojavljuju predstave iz realnog svijeta, predstavljene likovnim i tehničkim sredstvima. U osmom i sedmom stoljeću p.n.e, željezno doba donijelo je nova estetska shvatanja, tražile su se izrazitije forme, na sitni urez niko više nije obraćao pažnju. Zapadnobalkanski stil se ugasio. Ostali su samo njegovi pojedini elementi, kao sporedni detalji u ukrašavanju sitnijih komada nakita.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  2. 2,0 2,1 „Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA – DEZIDIJATI, s.136”. Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. „Kratki bronzani mač”. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine - Sarajevo. Pristupljeno 5. 9. 2023.