Japodska umjetnost

Japodska umjetnost nastala je kao integralni dio u okvirima ukupnog kulturnog izraza japodske zajednice. Japodi predstavljaju jednu od prahistorijskih populacija na sjeverozapadnom Balkanu u čijem je kulturnom i umjetničkom izrazu sadržana snažna figuralna komponenta. Ova tendencija japodske kulture usmjerena je na primijenjenu umjetnost i sitne plastične izrađevine, ali na ograničenom broju objekata dostiže nivo monumentalne figuralne umjetnosti visokog dometa.

Ogromnu većinu figuralnih objekata kreirali su sami Japodi, bez obzira na utjecaje sa širih alpskih, mediteranskih i podunavskih prostora. U isto vrijeme, većina praistorijskih populacija u bližem i udaljenijem japodskom susjedstvu, svoju likovnost manifestira razvojem geometrijskog stila, dok malobrojni figuralni objekti uglavnom predstavljaju uvozne objekte, a rijetko domaće stvaralaštvo.

Likovno oblikovani ili ukrašeni predmeti rađeni su u slijedećim materijalima:

• pečena glina,
• bronza i rijetko srebro,
• jantar
• staklo
• kamen.

Korištene su tehnike izrade: urezivanje, apliciranje, modelovanje, livenje, iskucavanje. Vrste figura su: predstave predmeta, životinjske i ljudske figure. Brojnost likovnih objekata znatno varira: od desetak objekata od stakla (vjerovatno importovanih), do više stotina predmeta od metala.

Pečena glina (keramika)

Figuralne predstave na objektima od pečene gline pojavljuju se: na posudama, na piramidalnim tegovima i kao posebno modelovane terakote – predstave bogova.

Na posudama

Većina pokretnih nalaza iz sojeničkog naselja i gradinskih naselja u Pounju su ulomci ili čitave sjajno crno uglačane keramičke posude. Ukrašene su lažnim vrpčastim ornamentom, dok su stariji primjerci ukrašeni oštro izdvojenim facetama na obodu i drškama. Repertoar oblika je raznovrstan: šolje, zdjele, lonci, urne i drugo.

Među brojnim nalazima ističe se urezana Glava jelena sa razgranatim rogovljem, nađen prilikom revizionog iskopavanja sojeničkog naselja u Ripču 1975. g. Sam prikaz ove glave je savršen jer je prikaz vrata, i drugih dijelova glave, predstavljen na idealan način.

Također tu je i predstava zmije sa Gradine u Ripču, na ulomku posude. Zmija je prikazana u obliku horizontalne aplicirane trake sa trougaono-krstolikom glavom i talasastim tijelom (rep nedostaje). Ovo je jedini prikaz zmije na keramici, dok su brojnije na japodskim metalnim i kamenim objektima.

Među urezanim nalazima su i: Predstava čamca iz Golubića, Predstava životinje iz Jezerina.

Modelovane figuralne predstave na japodskoj keramici oblikovane se kao sastavni dio posude. Obuhvataju 4 životinjske glave.

Na piramidalnim tegovima

Veći ili manji piramidalni (rjeđe konični) predmeti, gore probušeni, su opštepoznati objekti, češće u naseljima, a tek ponekad kao prilozi u grobovima kao garnitura jednog tkalačkog stana. Na japodskoj teritoriji nađeni su na brojnim lokalitetima, ali samo u sojeničkom naselju u Ripču, uz oko 200 neukrašenih, neki od manjih tegova nose različite predstave. Prema načinu izvođenja i sadržaju, predstave na piramidalnim tegovima mogu se podijeliti na: urezane predstave nakita i kose, urezane predstave dijelova odjeće i, možda, predstave odjeće izvedene otiscima vrpce.

Terakote

Drugu vrstu plastičnih izrađevina čine glinene skulptue — male terakote koje predstavljaju isključivo ljudske figure. Obrada je gruba, a sve figure, u nekoliko varijanti, šematizovane su i to na način koji pokazuje odsustvo bilo kakve estetske sklonosti. Glava je oblikovana s ravnim, cilindričnim ili vretenastim tijelom, ruke su prikazane u obliku panjeva, noge često potpuno nedostaju. Nos i oči su naglašene, usta su samo ponekad prikazana, ali su primarne i sekundarne karakteristike pola redovno i precizno date - genitalije i grudi u ženskim figurama.

Bronza

Likovne predstave na bronzi mogu biti sastavni dio nekog drugog predmeta ili posebno oblikovani figuralni objekti, kao prikaz: predmeta, životinje i čovjeka.

Predstave predmeta

Ovi prikazi većinom su izvedeni livenjem, rjeđe kovanjem i, samo na jednom nalazu - iskucavanjem. Zastupljeni predmeti su privjesci raznih oblika: nožić, vrh koplja ili strelice, posude raznih oblika, kotlić, korpica, vedro.

Predstave životinja

Životinjske predstave su u najvećem broju izvedene tehnikom livenja, samo na nekoliko objekata iskucavanjem, a sasvim rijetko urezivanjem, tačkastim ubodima ili tremolir tehnikom. Veoma brojno su zastupljene ptice (od divljih, uglavnom vodene ptice, a od domaćih pijetlovi i kokoši), zatim zmije i ribe. Među četveronožnim životinjama rjeđe se pojavljuju divlje (jelen, divlja svinja), dok su objekti sa prikazima domaćih vrsta mnogobrojniji (ovan, bik, pas i veoma često konj). Među njima se uključila i životinja iz svijeta fantazije - grifon, motiv preuzet sa Istoka posredstvom Grka i Etruraca, ali je tehnika i stilizacija posve autohtona. Izdvaja se i fibula iz Jezerina sa reljefnom glavom bika i ovna u kombinaciji sa jantarom.

Prikaz konja

Figura konja zauzima posebno mjesto u okviru ove sitne životinjske plastike, pojavljuju se na svim dijelovima japodske teritorije u Ha C periodu i traju tokom čitavog starijeg željeznog doba. Krajem starijeg i početkom mlađeg željeznog doba privjesci u obliku cijele figure konja manje više nestaju iz upotrebe, ali se približno u isto vrijeme umnožavaju konjske protome na različitim objektima (fibule, pektorali, pojasni okovi i dr.) i traju do kraja stare ere. Brojnija pojava predstava konja oobjašnjava se na više načina

U bronzi, kao privjesak, prema arheološkim nalazištima, figura konja je pronađena:

• Prozor (8 primjeraka),
• Kompolje (5 primjeraka),
• Jezerina u Pritoci (1 oštećeni),
• Vinica (1 primjerak).

Sve figure su u potpunosti izlivene sa omčom za kačenje na leđima. U većini slučajeva prikazuje se samo po jedna prednja i po jedna zadnja noga, ponekad je ucrtano oko, a kod nekih drugih i griva.

Konjske protome (prikaz glave ili prednjeg dijela tijela) na pektoralima su iz Jezerina u Pritoci, Crkvine u Golubiću, Prozora, Kompolja, Drenovog Klanca, a najbrojnije su u Vinici, na 33 ili 37 pektorala. Ovako veliki broj nastao je u nekoj radionici (ili radionicama) na širem prostoru Vinice, odakle su kao gotovi proizvodi, dospjeli na cijelo japodsko područje, Kvarner i sjevernu Italiju. Konjske glave su livene, uvijek u paru, okrenute antitetski, većinom s poluotvorenom gubicom i načuljenim ušima. Kod nekih primjeraka udubljenjem ili tačkom označeno je oko, a na većini protoma na povijenom vratu urezima je obilježena griva. Glave su postavljene na gornjim uglovima trapezoidnih pločica s nizom sitnih otvora za privjeske duž donje ivice.

Ljudske predstave

Lik čovjeka pojavio se u prvim stoljećima prvog milenijuma, kao niz ili povorka ratnika. Predstavljeni su nizom šrafiranih trouglova iznad kojih su, opet izuzetno stilizovani, prikazani njihovi šljemovi. Nalazi se:

• na trougaonoj nozi velike lučne fibule (duž. 33 cm, vis. noge 10 cm, šir. dolje 17 cm), nađene u ostavi iz Drežnika (Gajina pećina),
• na bodežu iz Medaka i na dva pojasna okova iz Prozora.
• na ulomku pojasnog okova od tankog bronzanog lima, iz zaseoka Božići u Gornjem Budačkom kod Karlovca

Izrazita geometrizacija predstava, gdje su tijela oblikovana u čisto geometrijsku formu, upućuje na utjecaj zapadnobalkanskog geometrijskog stila, npr.na nekim keramičkim objektima iz srednjeg Podunavlja ili na urezanoj predstavi brodova sa Glasinca, gdje šrafirani trouglovi prikazuju veslače i krmanoša.

Pet stoljeća kasnije pojavljuje se niz ratnika koji nose šiljate kupaste šljemove svoga vremena.

Slijedeća značajna promjena bila je prelazak na realističnije predstavljanje ljudskog lika vidljivoj na kopči iz Jezerina iz 4. vijeka p.n.e. Linije tijela su meke i zaobljene, proporcije trupa, udova i glave bliske realnim, istaknuti su neki anatomski detalji, sa šljemovima klasičnog mediteranskog tipa sa dugom kristom koja pada na leđa ratnika. I što je najvažnije ovaj ratnik je prikazan u pokretu. Ovaj lik čovjeka je dokaz dolaska mediteranskog duha, prije svega grčkog i etrurskog, i na tlo Japoda.

Među japodskim metalnim objektima sa figuralnim predstavama registrovano je blizu stotinu ljudskih figura (na 55 objekata) koje su manje više sigurno opredijeljene kao predstave muškaraca na osnovu prikaza genitalija, što ima korijene unutar kulta plodnosti, odnosno u okvirima magijskih radnji za obezbjeđenje plodnosti.

Nešto manje od pedeset predstava određeno je kao prikazi ratnika na osnovu detalja bojne opreme, od koje se, zapravo, šljem pojavljuje kao isključivi atribut. Do isticanja šljema došlo je, jer je šljem s perjanicom predstavljao skupocjeni dio bojne opreme i statusni simbol istaknutih ratnika.

Vrhunac i finale japodske umjetnosti desiti će se u okolini Bihaća na japodskim kamenim spomenicima

Jantar

Važna karakteristika japodske umjetnosti je obilje i raznovrsna upotreba jantara (ćilibara). Stari jantarski put, je počinjao negdje na obalama Baltika i završavao svoj kontinentalni dio u Kvarnerskom zaljevu. Japodi su jantar rano upoznali i stalno se njime opskrbljivati. Jantarska zrna prečnika 4-5 mm, obično nedotjerana, bez ukrasa ili jednostavno modelovana, korištena su uglavnom za izradu nakita. Japodi su vjerovali da jantar djeluje ljekovito na vlasnika i zato su ga često nosili na svojoj odjeći. Koliko je jantar dragocjen govori činjenica – u doba Japoda jeftinije je bilo kupiti roba nego grumen jantara.

Staklo

Nakit je bio ukrašen i perlicama od staklene smjese. Da bi ih izradili Japodi su skupljali kremeni pijesak, topljiv na temperaturi od 650 °C, koja se može postići na ognjištu. Dobivenu pastu oblikovali su u male ukrasne predmete. Na dijelovima nošnje i ukrasima bilo je pričvršćeno mnoštvo privjesaka koji su zveckali pri svakom pokretu.

Kamen

Japodi u Bihaćkom polju svojim plemenskim vođama nisu gradili tumule, nisu stavljali oružje u grobove, nego su sijekli monolitne kamene urne, urezivali brojne figuralne predstave, obezbjeđujući na sopstveni način "knezovima" i "kneginjama" odgovarajući status u zagrobnom svijetu.

Okolina Bihaća nudila je i posebno pogodan materijal - jednu vrstu mekog kamena - lapora (poznatu danas pod komercijalnim imenom "bihacit") zahvaljujući kojem su nastal umjetnička djela u kamenu, poznata pod imenom "japodske urne".

Arheolozi su pronašli oko 30 objekata oblika urni na 5 lokaliteta sa prostora na srednjem toku Une, unutar Bihaćkog polja. Figuralne predstave, izvedene na njihovim spoljnim površinama, prikazuju monumentalne ljudske i životinjske likove u grupama ili pojedinačno. Ukrašavanje urni nastalo je pod uticajem grčko-arhajske umjetnosti koja se javlja u istočnom Mediteranu tokom 6. stoljeća.