Mošunjski mač

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Mošunjski mač dobio je naziv prema arheološkom nalazištu u Velikom Mošunju, Vitez, u dolini rijeke Lašve, Bosna i Hercegovina. Pronađen je 1913. god u ostavi iz bronzanog doba, 10. i 9. stoljeća p.n.e.[1] Služio je kao napadačko oružje tokom bronzanog doba.[2]

Početak bronzanog doba označen je promjenama prouzrokovanih novim migracija i uticajem raznih kulturnih područja (karpatske, egejske, sjeverna pontonska, itd.). Došlo je do formiranja novih centara moći u kojima je jedan od novih predmeta koji se proizvode postao i mač. Razvoj metalurgije dospio je i na Balkan, odnosnu sjevernu Bosnu.[3] Tehnologija izrade mačeva prenijela se u centralnu Bosnu, i dalje na jug, prema Dalmaciji, kao lokalna i zajednička forma. Bronzani mačevi pronađeni u Dalmaciji i zaleđu (Sinjskoj Krajini) uglavnom se vezuju uz mačeve u Bosni. Dalje na sjever, u Liburniji je izostao uticaj zapadnobalkanskog, tj. bosanskog mača.[2]

U ostavi je nađena gotovo cjelokupna borbena oprema izrađena za bogatijeg i istaknutijeg pojedinca toga doba, prvenstveno od bronze. Sa umjetničkog stanovišta, mač je zanimljiv zbog ukrasa urađenih Zapadnobalkanskim geometrijskim stilom.[4] . Mač je s drškom od punog metala i s koricama. Mačevi tipa Mošunj i tipa Tešanj imaju ravne oštrice. Metalna drška pokriva trokutasta izvučena parirna krilca na pločici za pričvršćivanje ručke. Riječ je o vrsti kratkog mača koji je pronađen na nekoliko lokacija u Bosni i Hercegovini, dok je u Velikoj Gradini u Varvari pronađeno nekoliko primjeraka kalupa u kojima su izrađivani. Mačevi ovog tipa su obično imali korice od nekog materijala organskog porijekla (vjerovatno od kože i drveta), a samo su krajevi ovih korica bili od bronze. Mošunjski uzorak je izuzetak jer je poklopac u potpunosti izrađen od bronze.

Ukrašen je vodećim motivima zapadnobalkanskoga geometrijskog stila – u vidu dva niza koso šrafiranih trouglova, između kojih nastaje negativ cik-cak motiva u obliku trake. Izbor motiva je prilično skroman, ali je kompozicija znalački izvedena.[5]

Nalaz iz Velikog Mošunja Borivoj Čović je datirao u Halštatski period Ha A (ČOVIĆ 1983: Praistorija jugoslavenskih zemalja), dok je Harding mačeve tipa Tešanj, kojima pripada i nalaz iz Viteza/Lašve, datirao u period Ha B 2 / Ha B 3 (HARDING 1995: 66)

Literatura[uredi | uredi kod]

  • HARDING, A. 1995. Die Schvverter im ehemeligen Jugoslawien. Prahistorische Bronzefunde (Stuttgart), Abt. IV, Bd. 14

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  2. 2,0 2,1 „Dunja Glogović: Mačevi s jezičastim rukohvatom iz Dalmacije”. VAMZ, 3.s., XXVffl-XXIX 9-22 (1995-96). Pristupljeno 5. 9. 2023. 
  3. „Admir Agić: Prahistorijski bronzani mačevi i primjerci iz sjeverne Bosne”. Tešanj, 2020. Pristupljeno 5. 9. 2023. 
  4. „Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA – DEZIDIJATI, s.136”. Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  5. „Kratki bronzani mač”. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine - Sarajevo. Pristupljeno 5. 9. 2023.