Waidhofen an der Ybbs
Waidhofen an der Ybbs
| |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 47°58′N 14°46′E / 47.967°N 14.767°E | |
| Država |  Austrija
|
| Savezna zemlja | Donja Austrija |
| Okrug (bezirk) | statutarni grad |
| Vlast | |
| - gradonačelnik | Wolfgang Mair |
| Površina | |
| - Urbano područje | 131.57 km²[1] |
| Visina | 362[2] |
| Stanovništvo (2014.) | |
| - Urbano područje | 11,306[1] |
| - Urbana gustoća | 85.9 stan./km²[1] |
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
| Poštanski broj | 3263, 3340 |
| Pozivni broj | 07442 |
| Službene stranice www.waidhofen.at/ | |
| Karta | |
  Waidhofen an der Ybbs | |
Waidhofen an der Ybbs je grad na sjeveru Austrije od 11,306 stanovnika.[1]
Waidhofen an der Ybbs je i administrativni centar istoimenog okruga (bezirka) jer je statutarni grad.
Geografske karakteristike[uredi | uredi kod]
Waidhofen an der Ybbs leži na krajnjem zapadu Donje Austrije u kraju znanom kao Eisenwurzen, u dubokoj kotlini rijeke Ybbs[2], udaljen sedamdesetak km zapadno od Beča.
Historija[uredi | uredi kod]
Waidhofen je prvi put dokumentiran 1186., a dokumentirano je i da je prvi put status grada dobio 1273., kao i to da je do 1803. bilo feud biskupije Freising.[2]
Waidhofen je ekonomski centar doline još od 14. vijeku, jer se nalazio na važnom putu za trgovinu željeznom robom.[2]
On i danas ima izgled srednjovjekovnog gradića sa svoja dva trga, dijelovima bedema iz 13. vijeka i gradskim tornjem dograđenim između 1535. - 1542. Taj dojam odaju i kuće i radionice zanatlija duž Rijeke Ybbs iz 16 i 17. vijeka.[2]
Znamenitosti[uredi | uredi kod]
Najveće znamenitosti grada su parohijska crkva sv. Nikole, prvi put dokumentirana 1186., sa kasnogotičkom brodom (oko 1470.), i baroknom kapelom sv. Marije (1715), bogato dekoriranom štukaturama i freskama.[2] To je i kasnogotička bolnička crkva (Bürgerspitalkirche) sa oltarom iz sredine 15. vijeka i nekadašnja kapucinska crkva podignuta između 1644. - 1652. sa skulpturom sv Marije isklesanom oko 1520.[2]
Na glavnom trgu centralno mjesto zauzima zavjetni stup sa baroknom skulpturom sv Marije iz 1665.[2]
Privreda[uredi | uredi kod]
Od 4,485 zaposlenih oko 54 % radi u uslužnom sektoru, u industrijskim poduzećima poizvode se predmeti od plastike i metala (prometni znakovi, bukobrani, vrata za liftove, uredski namještaj i filteri.[2]
