Vanjski utjecaj Tang Kine

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Tang Kina je bila najutjecajnija država u istočnoj Aziji tijekom svog postojanja, te je kroz sustav protektorata neizravno kontrolirala područije od Kašmira do Japana, te države jugoistočne Azije. Također je imala i moderniziranu vojsku kojom je omogućeno osvajanje novih teritorija na zapadu. Osim, vojnog širenja, Tang Kina je širila i svoju kulturu, te održavala vezu sa zapadom kroz Put svile.

Osvajanja, protektorati i vojska[uredi | uredi kod]

Protektorati[uredi | uredi kod]

Reljef vojnika i konja sa razrađenim sedlom i stremenom iz grobnice Cara Taizonga, oko 650.
Historija Kine
Historija Kine
Historija Kine
DREVNA
3 Suverena & 5 Careva
Dinastija Xia 2100–1600 pne.
Dinastija Shang 1600–1046 pne.
Dinastija Zhou 1045–256 pne.
 Zapadni Zhou
 Istočni Zhou
   Period Proljeća i Jeseni
   Period Zaraćenih država
CARSKA
Dinastija Qin 221 pne.–206 pne.
Dinastija Han 206 pne.–220 n.e.
  Zapadni Han
  Dinastija Xin
  Istočni Han
Tri kraljevstva 220–280
  Wei, Shu & Wu
Dinastija Jin 265–420
  Zapadni Jin 16 kraljevstava
304–439
  Istočni Jin
Južne & Sjeverne dinastije
420–589
Dinastija Sui 581–618
Dinastija Tang 618–907
  ( Drugi Zhou 690–705 )
5 dinastija &
10 kraljevstava
907–960 		Dinastija Liao
907–1125
Dinastija Song
960–1279
  Sjeverni Song Z. Xia
  Južni Song Jin
Dinastija Yuan 1271–1368
Dinastija Ming 1368–1644
Dinastija Qing 1644–1911
MODERNA
Republika Kina 1912–1949
Narodna Republika
Kina
1949– 		Republika
Kina (Tajvan)
1945–
This box:

Sedmo stoljeće i prva polovica osmog se obično smatraju zenitom Dinastije Tang. Car Tang Xuanzong je donio zlatno doba u Središnje Kraljevstvo. Put svile je cvjetao, a Tang Kina je imala utjecaj na Indokinu, te je na zapadu bila gospodar Pamira (u današnjem Tadžikistanu), dok joj je protektorat nad Kašmirom davao granicu s Perzijom.

Među kraljevstvima koja su plaćala danak Dinastiji Tang su Kašmir, Nepal, Kotan, Kuča, Kašgar, Japan, Korea, Čampa, te kraljevstva iz dolina rijeka Amu i Sir Darja.[1][2] Turkički nomadi su zvali Cara Tang Kine Tian Kehan. Nakon što je Su Daifang (591.-667.) ugušio veliki ustanak Göktürka Shabolüe Kana (umro 658.) kod Issyk Kula 657. godine, Car Gaozong je osnovao nekoliko protektorata kojima su upravljali Upravitelji Protektorata Ili Veliki Upravitelji Protektorata, te time proširio kinesku zonu utjecaja sve do Herata u zapadnom Afganistanu.[3] Upravitelji Protektorata su imali značajnu autonomiju od središnje vlasti da bi se mogli nositi s problemima unutar protektorata. Nakon vladavine Xuanzonga vojni upravitelji (jiedushi) su dobili ogromnu moć; mogli su držati vlastitu vojsku, sakupljati poreze, te su njihove titule postale naslijedne. Ovo se obično uzima kao početak pada središnje Tang vlasti.

Vojnici i regrutacija[uredi | uredi kod]

Do 737. Car Xuanzong je odbacio pristup regrutacije u kojem se svake tri godine postojeće vojnike mjenjalo za nove regrute, te je time dobio stojeću vojsku iskusnih i u bitkama prekaljenih vojnika .[4] To je ujedno donijelo i smanjenje troškova vojske, jer jeutreniravanje novih regruta i njihovo slanje na granicu u ciklusima od tri godine bilo veliko opterećenje za riznicu.[4] DO kraja 7. stoljeća fubing trupe su počele da napuštaju vojnu službu i zemlju koju su dobili u sustavu jednakih polja. Standard od 100 mua zemlje po porodici se sve više smanjivao kako su podrčija Kine postajala prenapučena i bogataši su počeli kupovati velike površine zemlje.[5] Osiromašeni seljaci i težaci su zbog toga regrutirani u vojsku tako da bi umjesto zemlje dobili izuzeće od plaćanja poreza i prisilnog rada, te obradivu zemlju i kuću za porodicu koja bi pošla za vojnikom u granična područija.[6] DO 742. godine se broj ljudi u Tang vojsci popeo do pola milijuna ljudi.[4]

Turkičke i Zapadne Regije[uredi | uredi kod]

Glavni članci: Glavni Zaštitnik da Umiri Zapad, Glavni Zaštitnik da Umiri Sjever, i Unutrašnja Azija tijekom Dinastije Tang
Posrebrena posuda iz perioda Dinastije Tang oblikovana u stilu kožne torbe sjevernog nomada[7] ukrašena s konjem koji pleše s čašom vina u njušci (konji cara Xuanzonga su bili posebno trenirani da bi to izvodili)[7]

Sui i Tang su vodili veoma uspješne vojne pohode protiv stepskih nomada. Kineska vanjska politika na zapadu i sjeveru se sada morala pozabaviti s turkičkim nomadima, koji su postajali najdominantnija etnička skupina u Središnjoj Aziji.[8][9] Da bi izbjegli pretnju koji su predstavljali Turkici Dinastija Sui je popravila utvrđenja duž granice, te primala trgovačka i diplomatske misije od turkika. Poslali su i ukupno četri princeze iz vladarske dinastije da se udaju za vođe turkičkih klanova (597., 599., 614. i 617.). Sui su poticali zavade i sukobe između Turičkih nomada i drugih etničkih skupina u tom područiju.[10][11] Već za vremena Dinastije Sui, Turci su postali velika vojna sila u sklopu kineske vojske. Kada su Kitajci 605. godine započeli sa svojim upadima u sjeveroistočnu Kinu, kineski je general poveo vojsku sastavljenu od 20,000 Turaka protiv njih, te je nakon pobjede dao Turkicima da uzmu Kitajske žene i stoku kao nagradu. U dva su navrata, između 635. i 636., Tang princeze udavane za turkičke plaćenike ili generale u kineskoj službi.[11] Tokom cijele vladavine Dinastije Tang, sve do kraja 755. godine, desetak turkičkih generala je služilo u Tang vojsci.[12][13] Iako se većina Tang vojske sastojala od kineskih fubing regruta, većina vojnika pod zapovjedništvo turkličkih generala nije bila kineskog porijekla, te su se te divizije borile uglavnom na zapadnoj granici gdje je bilo veoma malo fubing trupa.[14] Neke "turkičke" jedinice su zapravo bili nomadizirani Han Kinezi, koji se smatraju desiniciziranim narodom.[15]

Građanski rat u Kini je bio skoro potpuno okončan do 626., sa porazom ordoškog kineskog generala Liang Shidua. Po završetku ovih unutrašnjih sukoba Tang započinje ofenizvu protiv Turaka.[16] Tang vojske su 630. godine zaposjele područija pustinje Ordos, u današnjoj pokrajini Unutrašnja Mongolija, i južnu Mongoliju od Turaka.[17] Nakon ove velike pobjede Car Taizong je prisvojio titulu Velikog Kana različitih turkičkih plemena u regiji koji su prisegnuli na vjernost njemu i Kineskom carstvu (nekoliko tisuća Turaka se vraća s njim u Kinu da bi živjeli u Chang'anu). 11. Juna 631. godine Car Taizong šalje poslanike Xueyantuou, koji nose zlato i svilu da bi otkupili Kineze koji su zarobljeni na sjevernoj granici tokom prelaza od Suija na Tang. Poslanici su uspijeli da osiguraju oslobođenje 80,000 kineskih muškaraca i žena, te njihov povratak u Kinu.[18][19]

Čuvar grobnice (wushi yong), skulptura od terakote, Dinastija Tang, rano 8. stoljeće

U isto vrijeme dok su se Turkici naseljavali u Ordos regiji (bivšem teritoriju Xiongnua), Tang vlast je odlučila da vojnom silom osigura dominaciju u središnjoj stepi. Poput ranije Dinastije Han, Dinastija Tang je (sa svojim turkičkim saveznicima) osvojila i pokorila Središnju Aziju tijekom 640-ih i 650-ih. Samo tijekom vladavnie Cara Taizonga su pokrenuti veliki pohodi protiv ne samo Göktürka, već i protiv Tuyuhuna, Tufana, Xiyu država i Xueyantuoa.

Tang Carstvo se natjecalo sa Tibetanskim Carstvom za kontrolu nad područijima Unu8trašnje i Središnje Azije, ovo suparništvo je konačno razriješeno sa ženidbenim savezom u kojem se Tang Princeza Wencheng (umrla 680.) udala za Songtsän Gampoa (umro 649.).[20][21]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. ↑ Whitfield 2004: str. 47.
  2. ↑ Twitchett 2000: str. 116–118.
  3. ↑ Twitchett 2000: str. 118, 122.
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 Benn 2002: str. 9.
  5. ↑ Graff 2002: str. 208.
  6. ↑ Graff 2002: str. 209.
  7. ↑ 7,0 7,1 Ebrey 1999: str. 127.
  8. ↑ Ebrey, Walthall & Palais 2006: str. 113.
  9. ↑ Xue 1992: str. 149–152, 257–264.
  10. ↑ Benn 2002: str. 2–3.
  11. ↑ 11,0 11,1 Cui 2005: str. 655–659.
  12. ↑ Xue 1992: str. 788.
  13. ↑ Twitchett 2000: str. 125.
  14. ↑ Liu 2000: str. 85–95.
  15. ↑ Gernet 1996: str. 248.
  16. ↑ Xue 1992: str. 226–227.
  17. ↑ Xue 1992: str. 380–386
  18. ↑ Benn 2002: str. 2.
  19. ↑ Xue 1992: str. 222–225.
  20. ↑ Whitfield 2004: str. 193.
  21. ↑ Sen 2003: str. 24, 30–31.
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Vanjski_utjecaj_Tang_Kine&oldid=5075331