Tugtakin

Izvor: Wikipedia

Zahir ad-Din Toghtekin (također Tughtigin ili Toghtekin) (turski: Tuğtekin) (arapski: ظاهر الدين طغتكين‎) (u. 12. februara 1128) bio je turski vojskovođa, atabeg Damaska i osnivač Buridske dinastije, kojim je Damaskom vladao od 1104. do smrti.

Karijeru je započeo kao niži oficir u službi Tutuša I, seldžučkog vladara Damaska i Sirije. Nakon Tutuševe smrti 1095. se stavio na stranu njegovog sina Dukaka, koji je kao emir zavladao Damaskom, a protiv njegovog brata Radwana, emira Aleppa. Tokom sukoba između braće je zemlja zapala kaos, i on je trajao u trenutku kada su u Siriju došli prvi križari. Toghtekin je pod Dukakovim vodstvom sudjelovao u pokušaju da se Antiohija oslobodi od križarske opsade, ali je 31. decembra 1097. poražen od strane Bohemonda Tarantskog i Roberta II od Flandrije. Nekoliko mjeseci kasnije je Antiohija pala, nakon čega je Togtekin također sudjelovao u pokušaju mosulskog atabega Kerboge da zauzme grad, koji je zaustavljen 28. juna 1098.

Togtekin je nakon toga nastavio vjerno služiti Dukaku. Svog sina Taj al-Muluk Burija je postavio za vladara strateški važnog grada Jebleh. Godine 1103. je nakon ubistva Janah ad-Dawle za račun Dukaka preuzeo Homs.

Sljedeće godine je Dukak umro, ali ne prije nego što je Toghtekina imenovao regentom za svog malodobnog sina Tutuša II. Toghtekin je poslije toga oženio Dukakovu udovicu i za sebe uzeo titulu atabega. Prvo je svrgnuo Tutuša II i za nominalnog vladara postavio Dukakovog drugog sina Baqtasha. Kada je Baqtash pokušao preuzeti vlast, i on je prognan, te je utočište našao na dvoru kralja Balduina I Jeruzalemskog.

Godine 1106. Toghtekin je svojom intervencijom privremeno razbio križarsku opsadu Tripolija, ali nije mogao spriječiti konačni pad grada. U maju 1108. je uspio poraziti manji križarski odred pod Gervaiseom od Bazochesa, gospodarom Galijeje; križarima je predložio Gervaiseovo puštanje na slobodu u zamjenu za predaju Galileje, a kada je to odbijeno, dao je Gervaisea pogubiti. U aprilu 1110. je zauzeo Baalbek gdje je njegov sin Buri imenovan za guvernera.

Krajem novembra 1111. su Balduinove trupe opsjele Tir, grad čije su vlasti Toghtekina zamolile za pomoć. On je uz fatimidsku pomoć uspio razbiti franačku opsadu 10. aprila 1112. Kada je atabeg Mawdud od Mosula zatražio nastavak pohoda protiv križara, Togthekin je u tome odbio sudjelovati, bojeći se da bi Mawdud stekao prestiž i teritorije na njegov račun.

Dva muslimanska vođe su svejedno 1113. uspješno surađivala u pohodu protiv Balduina i Tankreda te nanijeli križarima poraz u bitci kod al-Sannabre te stavili Tiberijadu pod opsadu. Opsada, međutim, nije uspjela zbog loše logistike i dolaska križarskih pojačanja. Muslimanske vojske su se povukle u Damask. Tamo su Mawduda 2. oktobra 1113. ubili asaseni. Građani su za to djelo optužili upravo Toghtekina. Sljedeće godine je sklopio savez sa Alp Arslanom, novim emirom Alepa, ali je i Alp Arslan nedugo potom ubijen.

Godine 1115. se Toghtekin okrenuo svojim dotadašnjim kršćanskim neprijateljima i sklopio savez sa Jeruzalemskim Kraljevstvom protiv Aq Sonqor Bursuqija, seldžučkog vojskovođe poslanog od strane seldžučkog sultana da se bori protiv križara. Godine 1116. je, pak, zaključio da su križari previše moćni, pa je posjetio Bagdad i od sultana ishodio pomilovanje za svoj izdajnički čin.

Novi savez je sklopio sa Ilghazijem od Alepa, te napao Athareb u križarskoj Kneževini Antiohiji, ali je poražen kod atHaba 14. augusta 1119. U junu sljedeće godine je poslao pomoć Ilghaziju. Godine 1122. su mu Fatimidi, koji više nisu bili u stanju braniti grad, prodali Tir. Toghtekin je tamo poslao svoj garnizon, ali je grad svejedno pao u križarske ruke 7. jula 1124.

Godine 1125. je Alepom zavladao Bursuqi i sklopio novi savez sa Toghtekinom protiv Kneževine Antiohije. 11. juna su obje muslimanske vojske poražene u bitci kod Azaza. U januaru 1126. Toghtekin je odbio ofanzivu Balduina II Jeruzalemskog, a krajem 1126. je opet s Bursuqijem bez uspjeha napao Kneževinu Antiohiju.

Umro je 1128. Naslijedio ga je sin Buri.

Togthekin se pojavluje kao lik u ciklusu starofrancuskih križarskih šansona pod imenom "Dodequin".

Literatura[uredi - уреди]

  • Grousset, René (1934). Histoire des croisades et du royaume franc de Jérusalem - I. 1095-1130 L'anarchie musulmane. 
  • Maalouf, Amin (1984). The crusades through Arab eyes. New York: Schocken Books. ISBN 0-8052-0898-4. 
  • Runciman, Steven (1951). A history of the Crusades - Volume 1. 


Kraljevske titule
Prethodi:
Muhi ad-Din Baqtash
Atabeg Damaska
1104–1128
Slijedi:
Taj al-Muluk Buri