Robert II od Flandrije

Izvor: Wikipedia
Robert II, grof Flandrije.

Robert II (cca. 1065 – 5. oktobar 1111) bio je grof Flandrije od 1093. do smrti, najpoznatiji po svom sudjelovanju u Prvom križarskom ratu i zauzimanju Jeruzalema zbog čega je stekao nadimke Robert od Jeruzalema (Robertus Hierosolimitanus) i Robert Križar.

Rodio se kao sin Roberta I, koga je naslijedio 1093. Dvije godine kasnije je prihvatio poziv za odlazak u prvi križarski rat. U njemu je sudjelovao u svim važnim bitkama; u sporovima između Raymonda Tuluškog i Bohemunda Tarantskog je obično podržavao Bohemunda. U augustu 1099. se vratio kući zajedno sa Robertom Curthoseom i Raymondom.

Po povratku se suočio s pokušajima rimsko-njemačkog cara Heinricha IV da zauzme tzv. carsku Flandriju. Robert je na to reagirao pomogavši ustanak grada Cambraija protiv carske vlasti. Mir je sklopljen 1105. sporazumom kojim je car Heinrich V Robertu priznao vlast nad Douiaiom i Cambraijom.

Robert je potom sklopio savez sa engleskim kraljem Henryjem I, ali kada Henry nije ispoštovao njegove obaveze, okrenuo se francuskom kralju Louisu VI i s njime napao Henryjeve posjede u Normandiji. Henry je na to reagirao pomogavši pobunu grofa Thibauda II od Šampanje; Robert je napao Thibaduovo uporište Meaux, ali se prilikom borbi utopio u rijeci Marne.

Bio je oženjen za Clemence od Burgundije, kćer grofa Guillaumea I od Burgundije i sestru pape Kalista II. S njom je imao troje djece, od kojih je djetinjstvo preživio samo najstariji sin, koji će ga naslijediti pod imenom Balduin VII.


Sadržaj/Садржај

Preci[uredi - уреди]

Napomene[uredi - уреди]


Izvori[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

Prethodi:
Robert I
grof Flandrije
1093–1111
Slijedi:
Balduin VII