Bitka kod Haba

Izvor: Wikipedia
Bitka kod Haba
Segment križarskih ratova
Datum 14. august 1119
Lokacija Burj Hab, Sirija
Rezultat taktički neodlučene (obje strane proglasile pobjedu)[1], strateška pobjeda križara
Zaraćene strane
Kraljevina Jeruzalem
Grofovija Tripoli
Kneževina Antiohija
Artukidi od Alepa
Komandanti i vođe
Balduin II od Jeruzalema
Pons od Tripolija
Robert Fulcoy
Ilghazi od Mardina
Snage
700 konjanika sa "nekoliko hiljada" pjeašaka[2] nepoznato
Žrtve i gubici
nepoznati nepoznati

Bitka kod Haba se odigrala za vrijeme križarskih ratova 14. augusta 1119. između križarske vojske na čelu sa jeruzalemskim kraljem Balduinom II na jednoj, i muslimanske vojske na čelu sa alepskim atabegom Ilghazijem na drugoj strani. Do nje je došlo tokom pohoda koji je Ilghazi poduzeo protiv križarske Antiohije, odnosno nedugo nakon bitke na Ager Sanguinisu gdje je potpuno uništena antiohijska vojska. Ilghazi zbog vlastitog pijanstva i nediscipline u svojoj vojsci nije iskoristio trijumf, omogućivši dolazak Balduinove vojske, kojoj se priključile snage Grofovije Tripoli, u pomoć Antiohiji. Sa svojim snagama, koje nisu bile brojnije od uništene antiohijske vojske, Balduin je krenuo razbiti Ilghazijevu opsadu križarskog uporišta Zerdana oko 65 km jugoistočno od Antiohije. Čuvši da je ono ipak palo, Balduin je naredio povlačenje prema uporištu Hab, oko 25 km jugozapadno. Ilghazi i njegove snage su ga napale tokom marša. Tada su koristili uobičajenu tursku taktiku odapinjanja strijela, brzih konjičkih manevara i fingiranog povlačenja kako bi stvorili breše u križarskom rasporedu. Balduin je, međutim, uspio očuvati koheziju svojih snaga i nakon dugotrajnog i izuzetno krvavog okršaja je Ilghazi naredio povlačenje. Poslije bitke su obje strane proglasile pobjedu, ali s obzirom da je Ilghazi morao odustati od osvajanja Antiohije, Balduinova intervencija je na kraju postigla svoj krajnji strateški cilj.

References[uredi - уреди]

  • Beeler, John (1971). Warfare in Feudal Europe, 730-1200. Ithaca, NY: Cornell University Press. ISBN 978-0-8014-9120-7. 
  • Smail, R. C. (1956). Crusading Warfare, 1097-1193. New York: Barnes & Noble Books. ISBN 978-1-56619-769-4. 

Izvori[uredi - уреди]

  1. Mombert, J. I.. A Short History of the Crusades. str. 88. 
  2. Colish, Marcia L.. The Mirror of Language: A Study in the Medieval Theory of Knowledge. str. 409.