Transkei

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Republika Transkei
iRiphabliki yeTranskei
Bantustan
[[Južnoafrička Unija|]]  
1976. – 1994.   [[Južna Afrika|]]
Zastava Grb
Zastava Grb
Lokacija Republike Transkei
Lokacija Republike Transkei
Glavni grad Umtata
Jezik/ci kosa (službeni)
sesoto i engleski
Vlada Republika
vođa
 - 1976. - 1994. Kaiser Matanzima
(Službeno parlamentarna demokracija, stvarno jednopartijska država)
 - 1987. - 1994. Bantu Holomisa
(Vojna hunta)
Historija
 - Proglašenje nezavisnosti 26. oktobar
 - Prekid diplomatskih odnosa 1978.
 - Državni udar 1987.
 - Ukinuta 27. april 1994.
Valuta rand

Transkei je bio nekadašnji prvi (od 10) bantustan (formalno republika) u Južnoafričkoj Uniji namjenjen crnačkom domorodačkom stanovništvu - Xhosa za vrijeme apartheida.

Transkei je osnovala vlada Južnoafričke Unije 1959. kao autonomni bantustan (zajedno sa bantustanom Ciskei) za narod Xhosa. Transkei je proglašen potpuno nezavisnom državom 1976., kako bi pravno poslužio kao domovina za milione crnačkih Xhosa, koji su na taj način izgubili dotadašnje državljanstvo Južnoafričke Unije. [1]

Historija nastankaTranskeia[uredi | uredi kod]

Pozadina[uredi | uredi kod]

Na početku 15. vijeka teritorij istočno od rijeke Great Kei bio je zaposjednut predcima današnjeg naroda Nguni. Ta plemena govorila su razne varijante kosa (xhosa) jezika i bili preteča današnjeg naroda Xhosa. Nakon 1820. u taj kraj počela su se slijevati različita plemena, takozvani Fengu (Lutalice bez domovine), koje su sa teritorija današnje južnoafričke provincije KwaZulu-Natal potisnulo pleme Zulu pod vodstvom svog poglavice Shake Zulua. [1]

Burski kolonisti zvali su zemlje plemena Xhosa između Velike riblje rijeke i rijeke Great Kei - Ciskei, a one zemlje koje leže istočno od Great Keia - Transkei. [1] Kad su se Buri počeli naseljavati u taj kraj pomičući se iz Cape Towna na istok, sukobili su se afričkim domorodačkim Xhosama, tako da su 1778. sklopili dogovor s njima, po kome je Velika riblja rijeka utvrđena kao granica između teritorija plemena Xhosa i Kolonije Rt dobre nade, ali Xhose nisu shvatili poentu tog ugovora, koji je njima spriječavao da se sele na zapad. Nakon tog uslijedio je čitav niz sukoba na granici između 1779. i 1879. Britanci su 1847. anektirali - Kaffrariju, teritorij zapadno od rijeke Great Kei i priključili ga Koloniji Rt dobre nade1866. Zatim su između 1879. i 1894. anektirali i sve ostale teritorije Transkeia; Istočni Griqualand, Pondoland i Tembuland i priključili ih Koloniji Rt dobre nade. Britanci su 1894. osnovali u po Transkeju teritorijalna vijeća, zamijenivši tako tradicionalni plemenski politički sistem svojim organima, na početku 20. vijeka, sva ta vijeća su ujedinjena u jedinstveno Generalno vijeća za Transkei. Kad je 1910. osnovana Južnoafrička Unija sve zemlje Transkeja postala su dio Provincije Rt dobre nade. [1]

Osnivanje[uredi | uredi kod]

Nakon izglasavanja Zakona o Bantu samoupravi (Bantu Self-Government Act) - 1959., u parlamentu Južnoafričke Unije u kojim je inaugurirano načelo Odvojenog razvoja i formalno data samouprava bantustanima - Transkei i Ciskei postali su prvi autonomni bantustani. [1]Nakon tog je 1963. osnovan parlament, ograničene moći, jer je njegove odluke morao odobriti parlament Južnoafričke Unije. Proces konstituiranja Transkeia dovršen je 1976. kad je on na nagovor Južnoafričke Unije proglasio nezavisnost, koju je odmah priznala Južnoafrička Unija i ostali nezavisni bantustani, poslavši svoje diplomate u glavni grad Umtatu.

Karta bantustana Traskei

Nakon stvaranja formalno nezavisnog Transkeia, svi crnački domoroci koji su jezično i etnički imali bilo kakve veze sa Transkeiom (bez obzira dali su tamo živjeli) izgubili su južnoafričko državljanstvo i postali građani svoje nove države. Organizacija afričkog jedinstva pozvala je svijet da ne prizna Transkei, jer bi taj čin, značio priznavanje apartheida, i Ujedinjeni narodi podržali su takvo stajalište. Unatoč silnim naporima vlade iz Pretorije da ishodi diplomatsko priznanje bantustana, samo je Izrael neformalno priznao bantustan Transkei, uvrstivši ih u svoj telefonski imenik kao nezavisnu državu[2]Izraelski biznismen Yaacov Meridor (bliski prijatelj premijera Menachema Begina) otvorio je predstavništvo svoje kompjuterske kompanije Degem u Transkeju, a profesor Joseph Ben Dak postao je savjetnik vlade. [2] vojnim udarom. [1]

Kraj bantustana Transkei[uredi | uredi kod]

Nakon prvih slobodnih demokratskih izbora, u kojima su pravo glasa imali svi građani Južnoafričke Unije, i usvajanja novog Ustava 27. aprila 1994., svih 10 bantustana je ukinuto i ukorporirano u novu - staru državu Južnoafričku Republiku. [3]Teritorij bantustana Transkei postao je dio novih provincija Eastern Cape i KwaZulu-Natal, a svi njegovi građani dobili su ponovno južnoafričko državljanstvo. [1]

Geografske karakteristike i stanovništvo[uredi | uredi kod]

Bantustan Transkei imao je 43 654 km² i 3 390 000 stanovnika pred kraj svog postojanja 1994. [4] Bantustan Transkei prostirao se uz obale Indijskog oceana, jugoistočno od Durbana, okružen teritorijem Južnoafričke Unije sa svih strana, osim prema sjeveru gdje je na malom dijelu graničio sa Lesotom. Transkei se sastojao od tri odvojena teritorija, jednog većeg centralnog, i dva mnogo manja, u planinskoj unutrašnjosti, istočno i zapadno od centralnog dijela. [1]Glavni grad je Transkeia bio je Umtata a jedina luka Port Saint Johns.

Centralni dio prostirao se od rijeke Umtamvuna na sjeveru i padina masiva Drakensberg, do rijeke Great Kei na jugu, uz Indijski ocean. Velik dio teritorija Transkeia bio je planinsko zemljište, nepogodno za poljoprivredu. [5]

Politika[uredi | uredi kod]

Nominalno Transkei je bio demokratska republika, sa najvišim zakonodavnim tijelom - parlamentom od 150 članova, od kojih su polovica izabrani na višepartijskim izborima, a polovicu su postavljali lokalni poglavice. Partija prvog predsjednika Kaisera Matanzima Nacionalna partija nezavisnosti, praktički je samostalno vodila zemlju, i predstavljala jedinu stvarnu političku snagu, druga po snazi Demokratska partija, bila je preslaba da bilo što napravi (ostalih 4 još slabije). Nakon vojnog udara kojeg je izveo Bantu Holomisa 30. decembra 1987. sve partije su ukinute, a zemljom je vladala vojna hunta sve do ukidanja Transkeia.

Na kraju svog postojanja Transkei je imao vojsku od 3 500 do 4 000 vojnika.

Život u Transkeju[uredi | uredi kod]

Transkei je od samog početka dobijao pomoć vlade Južnoafičke Unije, bez koje se nije bio u stanju održati. Mali teritorij, sa brojnim stanovništvom i gotovo nikakvom privredom, stvorili su jednu invalidnu političku tvorevinu, tako da je sredinom 1980-ih 85 % prihoda Transkeia dolazila kao pomoć od vlade iz Pretorije. Ostatak prihoda bile su doznake radnika koji su radili po Bijelačkoj Južnoj Africi.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Bantustan (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 24. 02. 2012. 
  2. 2,0 2,1 Carter Demonized by Israel Lobby (engleski). Wayne Madsen. Pristupljeno 24. 02. 2012. 
  3. Former Black Homelands (Bantustans) (engleski). Ben Cahoon. Pristupljeno 24. 02. 2012. 
  4. SAPS Profile - Amalgamation (engleski). SAPS. Arhivirano iz originala na datum 2009-06-05. Pristupljeno 25. 02. 2012. 
  5. „Transkei, An early history of the Transkei area” (engleski). South African History Online. Pristupljeno 24. 02. 2012. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]