Stipe Sikirica
Stipe Sikirica (Jabuka pokraj Trilja, 29. travnja 1933.) hrvatski je kipar.
Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj od 1969. i predaje. Bio je suradnik Majstorske radionice Vanje Radauša. Jedan je od pokretača i osnivača, te dekan Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu u BiH.
Autor je brojnih umjetničkih djela u rodnoj Sinjskoj krajini, Hrvatskoj i BiH. Još za vrijeme studiranja izradio je svoju prvu javnu skulpturu, fontanu „Na izvoru” (poznatija kao „Luca“), koja je postavljena u Sinju 1957.
U njegova djela spadaju statua „Spomenik alkaru“, na dnu ulice Alkarsko trkalište (1965), postavljena na 250. godišnicu Sinjske alke i brončana vrata crkve Gospe Sinjske (1987) u Sinju, na kojima je prikazana kratka povijest Sinja: dolazak Sinjana iz Rame i velika bitka 1715. pod Starim Gradom.[1]
Autor je mnogih drugih skulptura, kao što su „Orfej“ u Studentskom domu „Cvjetno naselje“ u Zagrebu (1963), „Mladenci“ u Zagrebu (1974), skulptura „Anđelija“ u dvorištu PLIVE (nastala 1976. postavljena od 1978.)[2]. „Otvorena vrata“ na ulazu u Jadran film (1988), don Mihovil Pavlinović u Podgori (1994), fra Filipa Grabovca u Vrlici (obnovljen 1997) i Splitu (1990), spomenik kajakašu Matiji Ljubeku na Mirogoju (2000), sv. Nikoli Taveliću prvom kanoniziranom hrvatskom svecu na trgu ispred Franjevačkog samostana na Turniću, postaja križnog puta „Isusa osuđuju na smrt“ u Starom gradu kod Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske (2016), bista Ivana Meštrovića u Zagrebu ispred osnovne škole koja nosi njegovo ime (1984), Nikole Šopa u rodnoj kući u Jajcu, Joža Vlahović na Trešnjevci u Zagrabu (1982), Stjepana Radića u predvorju hrvatskih velikana u hrvatskoj Sabornici u Zagrebu, reljef „Ranjenik“ ispred KBC „Rebro“ (1985) itd.[1]
Bavio se i medaljarstvom. U njegove poznatije medalje spadaju: državna odličja Hrvatske: Velered kralja Petra Krešimira IV, Red kneza Trpimira i Red Nikole Šubića Zrinskog, ustanovljenih 1995, Spomen-medalja za 700 godina Franjevačkog reda, „Prva hrvatska kuna“ koja se kao nagrada daje uspješnim poduzećima, kao i niz natjecateljskih odličja: za najboljeg hrvatskog nogometaša (statua Pobjednik – Pletikosa), košarkaša (statua Košarkaš), vaterpolista (statua Vaterpolist – Igor Hinić, Brescia),[1] Nagrada hrvatskog olimpijskog odbora „Matija Ljubek“, koja se dodeljuje od 1992.
Autor je dizajna prigodnih zlatnika i srebrnjaka, izdatih povodom održavanja 270. Sinjske alke 1985. godine, s motivima: vojvoda s pratnjom (40.000 dinara), povorka alkarskih momaka (20.000 dinara), alkar u trku (10.000 dinara), štitonoša (3.000 dinara), barjaktar s pratnjom (2.000 dinara), edek s vodičima (1.000 dinara).[3]
Dobitnik je i 2. nagrade u naječaju za izradu hrvatskih kuna.[1]
Svoja djela je poklonio gradu Sinju.
Galerija[uredi | uredi kod]
-
Spomenik Filipu Grabovcu (Samostan Gospe od zdravlja u Splitu) -
Otvorena vrata
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Matijević & 31. 7. 2015
- ↑ Papić 2011: str. 11
- ↑ Dukić 2014: str. 32
Literatura[uredi | uredi kod]
- Dukić, Josip (2014). Nasić, Ivan. ur. Sinjska alka 1715-2015 - Programska knjižica Viteškog alkarskog društva u prigodi 300. obljetnice Alke čudesne obrane Sinja. Sinj: Viteško alkarsko društvo Sinj. ISBN 978-953-98442-3-1. Pristupljeno 13. 4. 2017.
- Matijević, Nives (31. 7. 2015). „Inspiriran Alkom i rodnim krajem - Izložba Stipe Sikirice u Sinju”. Hrvatski Fokus (Zagreb: TKANICA d.o.o.).[mrtav link]
- Papić, Mato (2011). „Ima neka tajna veza - Anđelija”. Magazin PLIVE u Hrvatskoj (Zagreb: Pliva u Hrvatskoj d.o.o.) 59.[mrtav link]