Stanko Mrduljaš
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Napomene | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Stanko Mrduljaš (Split, 25. kolovoza 1935.), jugoslavenski i hrvatski nogometni golman.
Juniorski uspon[uredi | uredi kod]
U početku branio u nogometnom klubu Borac, koji se natjecao u tzv. Divljoj ligi koja se u to vrijeme odigravala u Splitu. Tu biva zapažen kao veliki talenat i biva pozvan u Hajduka. Kao juniorski vratar, stasao je skupa sa suigračima Ivom Begom, Antom Žanetićem i drugima.
U prvoj momčadi Hajduka[uredi | uredi kod]
Stanko Mrduljaš službeno je branio na 7 Hajdukovih utakmica. Najpoznatija mu je bila u Firenzi 4. rujna 1955. Ušao je kao zamjena tadašnjem prvom vrataru Anti Vuliću kod rezultata 2:0 u korist Fiorentine i branio za ocjenu 10. Zapažen je od strane tadašnjeg velikog novinarskog pera Zvone Mornara kao velika nada. Ipak, u Hajduka se nije dugo zadržao. Na jednom sastanku sa Hajdukovim vratarima došlo je do razmimoilaženja sa Franom Matošićem, tadašnjim kapetanom momčadi. Mrduljaš iz ponosa nije htio ostati u momčadi.
U dresu RNK Splita[uredi | uredi kod]
Kada je Luka Kaliterna postao trener RNK Splita, pozvao je Mrduljaša da prijeđe u redove budućeg prvoligaša. Stanko je to prihvatio i postao vratar drugog splitskog kluba. Branio je u Splitovoj prvoj prvoligaškoj sezoni i nastupio 18 puta.
Nastavak karijere[uredi | uredi kod]
Nakon Splita, Stanko Mrduljaš odlazi u Zagreb i brani na vratima Trešnjevke. Potom brani i u dresu Vardara, Osijeka, odlazi u Njemačku i u Sjedinjene Američke Države. Karijeru okončava 1972. godine.