Santa Maria del Popolo
| |
|---|---|
| Lokacija | Rim, Italija |
| Koordinate | 41° 54′ 41.41″ N, 12° 28′ 35.96″ E |
| Arhitekt | Baccio Pontelli, Giovannino De Dolci, Gian Lorenzo Bernini |
| Godine izgradnje | 11. vijek - 17. vijek |
| Renoviran | 1475. - 1660. |
| Religija | katoličanstvo |
| Arhitektonski stil | barok |
Santa Maria del Popolo je titularna crkva i manja bazilika u strogom historijskom centru Rima, na sjevernoj strani Piazza del Popolo, koju vode Augustinci.
Historija[uredi | uredi kod]
Prva crkva podignuta je još 1099. i to na mjestu na kom je su Carskog Rima rasle topole, a nedaleko ležao grob cara Nerona.[1] Ona je kasnije proširena u gotičkom stilu, 1231. posvetio je papa Grgur IX., koji je kao poklon donio bizantsku ikonu.[1]
Kad je papa Aleksandar IV. 1256. svojom bulom Licet Ecclesiae catholicae, ujedinio nekoliko pustinjačkih redova i tako osnovao augustince, on im je istovremeno dao baziliku Santa Maria del Popolo, kojom su se dotad služili franjevci.[1]
Crkva je bila parohijska sve do 16. vijeka, kad je papa Pio IV. je svojim [[dekretom Sacri Apostolatus iz 1. januar 1561. osnovao paraohiju Sant'Andrea, sa sjedištem u crkvi Sant'Andrea del Vignola, ali su se redovnici iz Santa Maria del Popolo odtad morali brinuti o novoj parohiji.[1]
Santa Maria del Popolo je od 1587. titularna kardinalska crkva. Sadašnji titularni kardinal je monsinjor Stanislao Dziwisz iz Krakova, koji je bio lični sekretar pape Ivana Pavla II..[1]
Za današnji izgled crkve zaslužan je papa Siksto IV. della Rovere koji se od 1477 silno angažirao da se izgradi nova crkva.[1] Ona je podizana od 1475. do 1660., jedan od njenih vjerojatnih autora Giovannino De Dolci na njoj je radio od 1472. do 1477.[2]
Fasadu je podigao između 1472. i 1477. Baccio Pontelli, a obnovio 1655. Gian Lorenzo Bernini.[2]
Papa Siksto V. vraća joj parohijski status i uključuje među sedam crkava koje hodočasnici trebaju posjetiti za Svetu godinu.[1]
Umjetnička djela[uredi | uredi kod]
U svom enterijeru Santa Maria del Popolo ima puno vrijednih umjetničkih djela. Freske u koru i brodu oslikao je krajem 15. vijeka Pinturicchio.[1] Ipak je najveći dragulj crkve Kapela Chigi, podignuta po ideji Rafaela, koju je kasnije restaurirao Bernini.[1]
Caravaggio je 1602. naslikao za crkvu dva remek-djela: Raspeće sv. Petra i Preobraćenje Savla (sv. Pavla).[1]
