Salonitanska biskupija
Salonitanska biskupija (lat. Dioecesis metropolitana Salonitana), antička biskupija i metropolija sa sjedištem u Saloni (današnji Solin).
Povijest[uredi | uredi kod]
Bila je osnovana vjerojatno tijekom 3. stoljeća, a prvi povijesni izvori o biskupima toga grada potječu s početka 4. stoljeća kada je za Dioklecijanova progona 304. godine podnio mučeništvo biskup Dujam (Domnius).[1]
Snažan razvoj te kršćanske zajednice i porast njenog ugleda u pokrajini Dalmaciji i čitavom Zapadnom Iliriku potvrđuju u to doba podignute velike bazilike od kojih je jedna bila biskupska u gradu i četiri grobišne izvan gradskih zidina.[1] Također, početkom 5. stoljeća u Saloni je djelovao biskup Hezihije († 426.), poznat u cijelom tadašnjem kršćanskom svijetu. Od negova vremena solinski su biskupi imali metropolitanski položaj, a u 6. stoljeću dobivali su i nadbiskupsku čast.[1]
Do pada Salone 614. ondje je stolovalo dvadesetak biskupa, a kršćani koji su se sklonili u Dioklecijanovu palaču, obnovili su za cara Heraklija staru salonitansku biskupiju i metropoliju, ali sada sa sjedištem u Splitu.[2]
Popis salonitanskih biskupa[uredi | uredi kod]
- sv. Venantius Martyr (250.-257.)
- sv. Domnius (Dujam) Antiohijski (284.-304.)
- Prim (305.-325.)
- Maksim I. (326.-346.)
- Leontije (365.-381.)
- Galan (381.-391.)
- Simferij (391.-405.)
- Hezihij (405.-426.)
- Pashazij (426.-443.)
- Cezarije (443.-460.)
- Justin (460.-473.)
- Glicerije (474.-480.)
- Honorije I. (481.-505.)
- Januarije (505.-510.)
- Stjepan (510.-527.)
- Honorije II. (528.-547.)
- Fortinijan (547.-554.)
- Petar (554.-562.)
- Probin (562.-566.)
- Natal (582.-592.)
- Maksim II. (596.-610.)
- Teodor (610.-614.)
Vidi još[uredi | uredi kod]
Bilješke[uredi | uredi kod]
Literatura[uredi | uredi kod]
- Hrvatska opća enciklopedija, sv. X, LZMK, Zagreb, 2008. ISBN 978-953-6036-40-0