Salih Safvet Bašić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Salih Safvet ef. Bašić
Rođenje1886., Duvno
Smrt1948., Duvno
NacionalnostBošnjak
Titulanaibu-reis
Prethodnikhfz. Ibrahim ef. Maglajlić
Fehim ef. Spaho
NasljednikFehim ef. Spaho
Ibrahim ef. Fejić
VjeroispovijestIslam

Salih Safvet ef. Bašić (Duvno, 1886.Duvno, 1948.), bošnjački je teolog, naibu-reis u dva navrata, prvi put u Kraljevini Jugoslaviji, a drugi put u periodu Nezavisne Države Hrvatske. Bio je jedan je od čelnika Odbora narodnog spasa.

Biografija[uredi | uredi kod]

Salih Safvet ef. Bašić rođen je u Duvnu 1886. godine, gdje je i umro 1948. godine. Formalno nikada nije bio reisu-l-ulema, ali se u dva navrata nalazio na čelu Islamske zajednice. Prvi put dužnost naibu-reisa obavljao je u periodu od 1936. do 1938. godine. Drugi put je to bilo od 1942. do 1947. godine.

Nakon donošenja novog Ustava Islamske zajednice 1936. postavljen je za naibu-reisa vjerskog starješinstva sa sjedištem u Beogradu. Na toj dužnosti ostao je sve do 1938. godine, odnosno do izbora Fehima ef. Spahe za reisu-l-ulemu. Smrću reisu-l-uleme 1942. godine ponovo je postavljen za naibu-reisa i ostao je na tom položaju sve do ustoličenja reis-ul-uleme Ibrahima ef. Fejića 1947. godine.

Salih Safvet Bašić potječe iz trgovačke porodice. Osnovnu školu i mekteb završio je u rodnom mjestu, a srednju školu i Filozofski fakultet u Istanbulu. U vrijeme školovanja Saliha Safveta ef. Bašića u Istanbulu, bio je veliki broj učenika iz Bosne i Hercegovine u srednjim i visokim školama, tako da su mogli osnovati i svoj klub, koji je imao osim kulturno-prosvjetnog i političko značenje. Klub je okupljao učenike, studente i iseljenike iz Bosne i Hercegovine. U aktivnostima ovoga kluba, značajno mjesto pripadalo je i Salihu Safvetu ef. Bašiću. On se u ovom klubu isticao svojim naprednim stavovima u političkom pogledu, svojom nepomirljivošću prema okupaciji Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske.

Po završetku studija jedno vrijeme radio je kao profesor u srednjim školama u Istanbulu, a u Bosnu i Hercegovinu se vraća 1910. godine. S obzirom na stavove koje je imao prema Austrougarskoj, nije tražio nikakvu službu, nego je živio kod svoje kuće u Tomislavgradu baveći se trgovinom. Nastupom Prvog svjetskog rata 1914. godine, bio je prisiljen da se primi profesionalnog mjesta na Šerijatskoj školi u Sarajevu, jer bi inače bio mobilisan u austrijsku vojsku.

Salih Safvet Bašić je bio poznavalac orijentalnih jezika, književnosti i historije. Bio je predavač i pedagog. Izuzetne zasluge pripadaju njemu da nikada na snagu nije stupio Ustav Islamske zajednice skrojen od strane ustaške vlade u Zagrebu. Njegovo mišljenje je bilo da rat treba da se završi, pa da onda dođe do primjene novog Ustava i novih izbora u organe Islamske zajednice. Odbio je zahtjev Pavelića 1945. godine, da Vrhovno Islamsko starješinstvo potpiše poslanicu protiv Narodnooslobodilačkog pokreta.

Na čelu Islamske zajednice ostao je do oslobođenja Jugoslavije, donošenja novog Ustava i izbora Ibrahima ef. Fejića za reis-ul-ulemu 1947. godine. Nakon toga povukao se u penziju i vratio u svoje rodno mjesto Tomislavgrad, gdje je 1948. godine umro.[1][2] Tokom Drugog svjetskog rata, bio je jedan od čelnika Odbora narodnog spasa.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. A. Kadribegović (2015-12-16). „Poznajemo li lik i djelo Saliha Safveta Bašića”. Preporod. Pristupljeno 2018-08-17. 
  2. „Istaknuti alimi: Salih Safvet ef. Bašić”. Ilmijje. 2015-12-16. Pristupljeno 2019-10-28. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

Prethodi:
hfz. Ibrahim ef. Maglajlić
Naibu-reis
1936.1938.
Slijedi:
Fehim ef. Spaho
Prethodi:
Fehim ef. Spaho
Naibu-reis
1942.1947.
Slijedi:
Ibrahim ef. Fejić