Povelja Tvrtka I Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću
Povelja Tvrtka I Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću je dokument kojim je kralj Tvrtko I Hrvoju Vukčiću dodijelio naslov velikog vojvode i darovao posjede u župi Lašvi.[1] Povelja se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, zavedena pod inventarnim brojem 5779. Godine 1897. sporazumno je, u ime zamjene, prenesena iz Narodnog muzeja u Budimpešti.
Opis[uredi | uredi kod]
Stanje očuvanosti povelje nije najbolje. Pergament povelje je italijanskog načina izrade srednjeg kvaliteta. Dimenzije su: širina – gore 42,3; dolje 42,5, a visina – lijevo 26,2; desno 25,1 cm. Pisac je bio logotet Vladoje. Pisana je svečanom majuskulom, svečano i ukočeno. Kaligrafski je jedna od najdotjeranijih među sačuvanim poveljama.
Pečat nije sačuvan, a sama povelja svjedoči (po naš visuče duplene pečati učinjene), da je kralj Tvrtko I Kotromanić prvi dao izraditi veliki dvostruki kraljevski prijestolni pečat. Njegovu rekonstrukciju sačinio je Pavao Anđelić. To je bio najveći pečat svoga vremena u Evropi. Kao najbogatije kićen pečat predstavljao je pravo remek-djelo srednjovjekovne graverske umjetnosti i nadmašivao je sve svjetske produkte te vrste. Tvrtko je polagao pravo na državu Nemanjića, pa se na njegovom vladarskom pečatu, sa jedne strane prijestola nalazi štit sa dvoglavim orlom, grb Nemanjića, a sa druge strane štit podijeljen kosom gredom sa po tri ljiljana na svakom polju, grb Kotromanića. Grbovi su predstavljali sugubi vijenac ili dvostruku krunu kojom je Tvrtko krunisan 1377. godine. [2]
Kao svjedoci, povelju su potvrdili vodeći predstavnici srednjovjekovne Bosne Tvrtkovog vremena: vojvoda Vlatko Vuković s bratom, knez Pavle Radinović s bratom, župan Branko Pribinić s bratom, knez Mirko Radojević s bratom, knez Stjepan Hrvatinić s bratom, knez Priboje Masnović s bratom, župan Humske zemlje Bjeljak s bratom, knez Vukašin Milatović s bratom, knez Donjih Krajeva Mladen Stančić s bratom iz Biloševića, knez Usore Gojko Vojković s bratom, knez Usore Dobrosav Divošević.[3]
Na samom kraju povelje nalazi se datum 12. marta 1380. i Moštre kao mjesto nastanka povelje. [4]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Svetozar Ćorović: Istorija srpskog naroda - Bosna kao stožer nove srpskohrvatske države”. INTERNET IZDANJE IZVRŠNI PRODUCENT I POKROVITELJ Tehnologije, izdavaštvo i agencija Janus Beograd, novembar 2001. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ↑ „Miroslav Palameta: Srednjovjekovni gotički pečati u Bosni i Humu”. Motrišta br.28, Mostar, 2003. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ↑ Hrvatinići Hrvatski biografski leksikon
- ↑ „Pisani dokumenti bosanskih vladra i oni koji su vezani za BiH”. Bosanske istorije, 2010. Pristupljeno 9. 2. 2023.[mrtav link]
