Pavao Anđelić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Pavao Anđelić
Rođenje 29. 2. 1920.
Sultići kod Konjica
Smrt 7. 8. 1985.
Sultići kod Konjica
Polje arheologija, historiografija, areheološko-historijska topografija, sfragistika, heraldika, epigrafika, diplomatika
Institucija Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine
Istaknute nagrade Nagrada Veselin Masleša za znanstveni rad, Dvadesetosmojulska nagrada BiH za životno djelo, Nagrada Treći mart - Konjic

Pavao Anđelić (također: Pavo Anđelić; 29. februar 1920. – 7. august 1985.), bosanskohercegovački pravnik, arheolog i historičar. Bavio se historijom srednjovjekovne Bosne, naročito razvijenim srednjim vijekom.

Život[uredi | uredi kod]

Rođen je u Sultićima kod Konjica 1920. godine. Osnovno obrazovanje stekao je u Seonici u Neretvici. Nakon završetka škole u Seonici odlazi u Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visoko i tamo stječe solidnu klasičnu naobrazbu. Nastavak školovanja uslijedio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Zbog krhka zdravlja napušta studij u Sarajevu. Ubrzo izbija Drugi svjetski rat, a Anđelić odlazi u Zagreb, gdje služi vojni rok te studira pravo. Položivši veliki broj ispita, vraća se u rodne Sultiće, u Konjic. U ranom poraću završava studij prava i postaje sudac kotarskog suda u Konjicu. Na mjestu suca ostaje šest do sedam godina. U to vrijeme počinje pražnjenje bazena za Jablaničko jezero, pa je trebalo spasiti sve pokretne i nepokretne spomenike kulture. Pavao se, još od ranije zaljubljenik u kulturno-povijesnu baštinu, s kustosima Zemaljskog muzeja uključuje u arheološko istraživanje, rekognosciranje i zbrinjavanje arheoloških lokaliteta i pokretnih spomenika kulture. Sve više radi kao arheolog, sve manje kao sudac.[1]

Godine 1956. odlazi u Sarajevo, najprije u Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, a zatim u Zemaljski muzej, u kojem ostaje do smrti 1985. godine baveći se srednjovjekovnom nacionalnom arheologijom Bosne i Hercegovine. Došavši u Zemaljski muzej, studira povijest na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, polaže državni ispit na problematici srednjovjekovnih gradova u srednjovjekovnoj župi Neretva, a nakon desetogodišnjeg ispitivanja srednjovjekovnog grada Bobovca (1959.–1969.) doktorira na arheološkoj problematici Bobovca.[1]

U tijeku svog tridesetogodišnjeg rada u Zemaljskom muzeju objavljuje niz znanstvenih radova iz arheologije, prvenstveno u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Iza sebe je ostavio brojne studije, radove ne samo iz arheologije nego i iz drugih pomoćnih povijesnih znanosti kao što su opća i kulturna povijest, povijest umjetnosti, pravna historija, heraldika, sigilografija, diplomatika, epigrafika i niz drugih historijskih disciplina. "Pavo je sav svoj život, energiju i znanje ugradio je u svoje djelo, u afirmaciju ustanove u kojoj je radio, kao i arheološke i historijske znanosti BiH."[1]

Umro je 7. augusta 1985. u rodnom mjestu.

Djela[uredi | uredi kod]

  • Bobovac i Kraljeva Sutjeska: Stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću, Veselin Masleša, Sarajevo 1973.
  • Barones regni i državno vijeće srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1976. (Prilozi institutu za istoriju u Sarajevu, posebna otisak iz br. 11-12, god. XI-XIII)
  • Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod tursku vlast (s: Nada Miletić), Drugo prerađeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo 1984.
  • Visoko i okolina kroz istoriju, Skupština opštine Visoko, Visoko 1984.
  • Grbovi Hercega Stjepana Vukčića Kosače na kruni jedne kućne cisterne u Dubrovniku, Trebinje 1975. (Posebni otisak iz "Tribunie", br. 1)
  • Historijski spomenici Konjica i okoline, Skupština opštine Konjic, Konjic 1975.
  • Izvještaj o problemu iskopavanja na srednjovjekovnom gradu Borču Grobovi bosanskih kraljeva u Arnautovićima kod Visokog Mamuza trebinjskog župana Grda, Sarajevo 1962. (Posebni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, 1962)
  • Lepenica: Arheološka ispitivanja, Sarajevo 1963. (Posebni otisak iz: Naučno Društvo BiH, Posebna izdanja, knj. III)
  • Neka pitanja bosanske heraldike (Certaines questions sur l'heraldique bosniaque), Sarajevo 1964. (Posebni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja, Arheologija, Sarajevo 1964)
  • O Usorskim vojvodama i političkom statusu Usore u srednjem vijeku, Sarajevo 1977. (Posebni otisak: Prilozi Instituta za Istoriju u Sarajevu, br. 13, god. XIII)
  • Olovni pečat Mletačkog dužda Michaela Stena: (1400-1413. g.), Sarajevo 1969. (Posebni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja BiH, NS sv. XXIV - Arheologija)
  • Originalni dijelovi dviju Bosanskih povelja u falzifikatima Ivana Tomke Marnavića, Sarajevo 1971. (Posebni otisak iz Glasnika Zemaljskog muzeja BiH, Arheologija, Nova serija, sv. XXVI)
  • Pečatnjak Bajamonta Tiepola, Sarajevo 1969. (Posebni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja BiH, NS sv. XXIV - Arheologija)
  • Povelja Bosanskog kralja Stjepana Dabiše u Britanskom muzeju, Sarajevo 1969. (Posebni otisak iz Akademija nauka i umjetnosti BiH, Radovi 35, Odjeljenje Društvenih nauka Knj. 12)
  • Prehistorijske gradine u dolini Neretvice (Les "Gradine" prehistoriques dans la Vallée de Neretvica), Sarajevo 1956. (Posebni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1956)
  • Srednjovjekovna župa Kamenica ili Krivaja (Comitat medieval Krivaja ou Kamenica), Sarajevo 1978. (Posebni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja BiH, NS, sv. XXXII/1977 - Arheologija)
  • Srednjovjekovna župa Večenike - Večerić i postanak Mostara (Comitat (župa) medieval de Večenike - Večerić et origine de Mostar), Sarajevo 1976. (Posebni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja BiH, NS, sv. XXIX (1974), Arheologija)
  • Srednjovjekovne Humske župe (s: Marijan Sivrić i Tomislav Anđelić), Ziral (Mostar) i Oko (Sarajevo) 1999.
  • Srednjovjekovni pečati iz Bosne i Hercegovine, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Sarajevo 1970.
  • Stara Bosanska župa Vidogošća ili Vogošća, Sarajevo 1971. (Posebni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja BiH, Arheologija, Nova serija sv. XXVI)
  • Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo 1982.
  • Zaštita spomenika kulture i narodni odbori, Sarajevo 1956. (Separat: Naše starine: Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti N.R. BiH, sv. III., 1955.)
  • Usmene epske pjesme iz Neretve kod Konjica, Hrvatski leksikografski institut Bosne i Hercegovine, Mostar 2006.

Pregled bibliografije:

  • Esad Kurtović, "Bibliografija radova Dr. Pavla Anđelića", Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija) 48-49 (1996-2000), Sarajevo 2001, 415-422. (link na dokument[mrtav link])

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Tomislav Anđelić, "Životopis Pave Anđelića", u: Marko Karamatić (ur.), Zbornik o Pavlu Anđeliću, Franjevačka teologija Sarajevo, Sarajevo 2008, str. 9-11 (ISBN 978-9958-742-08-8).

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Karamatić, Marko (2008). Zbornik o Pavlu Anđeliću. Sarajevo: Franjevačka teologija Sarajevo. ISBN 9789958742088. 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Pavao_Anđelić&oldid=41364289