Tukija – razlika između verzija
rv |
|||
| Red 1: | Red 1: | ||
'''Tukija''' [[ |
'''Tukija''' ({{jez-ar|تقية}}, dosl. [[wikt:predostrožnost|predostrožnost]], [[wikt:strah|strah]], [[wikt:oprez|oprez]]) je [[islam]]ska praksa prikrivanja uvjerenja i [[Praktične dužnosti islama|praktičnih dužnosti]] pod prijetnjom [[smrt]]i ili [[povreda]]. Njeno značenje i primjena razlikuje se ovisno o specifičnom [[Pravci u islamu|islamskom pravcu]], a tokom [[Historija islama|historije]] najviše je bila korištena kod [[Šijitizam|šijita]] jer su bili ugnjetavani od strane većinskih [[Sunizam|sunita]]. Kod potonjih je intenzivno korištena za vrijeme [[Srednji vijek|srednjovjekovnih]] progona u [[Španija|Španiji]], kada je iz istih razloga došlo i do fenomena [[Kriptojevreji|kriptojevreja]]. Pokrićem za tukiju uzimaju se dva citata iz [[Kuran]]a ([[Ali-Imran|3:28]] i [[An-Nahl|16:106]]) koji nalažu principe predostrožnosti u neprijateljskim okolnostima odnosno kazuju da [[Muslimani (vjernici)|musliman]] ostaje pravi vjernik ako čuva vjeru u srcu. Ni Kuran ni [[hadis]]i ne propisuju precizne smjernice ili uvjete za upotrebu tukije, zbog čega kod islamskih učenjaka postoje razlike u tumačenjima. Međutim, prema [[Islamistika|naučnom]] i [[Islamsko pravo|pravnom]] konsenzusu, tukiju ne opravdavaju prijetnja [[Bičevanje|bičevanjem]], privremenim [[zatvor]]om ili drugim relativno podnošljivim kaznama. |
||
== Teorije zavjere == |
== Teorije zavjere == |
||
Verzija na datum 25 januar 2017 u 05:51
Tukija (arap. تقية, dosl. predostrožnost, strah, oprez) je islamska praksa prikrivanja uvjerenja i praktičnih dužnosti pod prijetnjom smrti ili povreda. Njeno značenje i primjena razlikuje se ovisno o specifičnom islamskom pravcu, a tokom historije najviše je bila korištena kod šijita jer su bili ugnjetavani od strane većinskih sunita. Kod potonjih je intenzivno korištena za vrijeme srednjovjekovnih progona u Španiji, kada je iz istih razloga došlo i do fenomena kriptojevreja. Pokrićem za tukiju uzimaju se dva citata iz Kurana (3:28 i 16:106) koji nalažu principe predostrožnosti u neprijateljskim okolnostima odnosno kazuju da musliman ostaje pravi vjernik ako čuva vjeru u srcu. Ni Kuran ni hadisi ne propisuju precizne smjernice ili uvjete za upotrebu tukije, zbog čega kod islamskih učenjaka postoje razlike u tumačenjima. Međutim, prema naučnom i pravnom konsenzusu, tukiju ne opravdavaju prijetnja bičevanjem, privremenim zatvorom ili drugim relativno podnošljivim kaznama.
Teorije zavjere
Tukija je bila predmetom raznih teorija zavjera i neosnovanih optužbi, počevši od Turske u kojoj su kemalističke stranke napadale religijske političke pokrete i imputirali im da se služe tukijom za prikrivanje islamističkih agendi. Slične prozivke ponekad se javljaju i kod sunitsko-šijitskih svađa. Nakon napada 11. septembra 2001. i globalnog rasplamsavanja islamofobije, teorija zavjere dobila je novu dimenziju i na Zapadu se počela koristiti protiv svih muslimana, najčešće uz tvrdnje da se radi o alatu zavaravanja zapadnjaka tj. prikrivanja cilja "pokoravanja Evrope i Amerike". Stručnjaci ovo uspoređuju s ranijim antisemitskim mitovima, osobito onima iz Protokola sionskih mudraca, prema kojem svi Jevreji udruženo i koordinirano rovare protiv nejevreja. Istaknuti aktivisti koji su se služili ovakvim teorijama zavjere su Bat Ye'or, Amir Taheri i Robert Spencer.
Povezano
Vanjske veze
- (en) Hussein, Shakira (28. 5. 2015). „The Myth of the Lying Muslim: 'Taqiyya' and the Racialization of Muslim Identity”. Ultimo, Sydney: Australian Broadcasting Corporation (ABC). Pristupljeno 2. 8. 2016.
- (en) Stefon, Matt (1. 6. 2016). „Taqiyyah”. Chicago: Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 2. 8. 2016.