Amir Taheri

Amir Taheri
Biografske informacije
Rođenje	9. 6. 1942. Ahvaz, Huzestan, Iran
Nacionalnost	Iranac; Britanac
Obrazovanje
Zanimanje	novinar, pisac
Opus
Znamenita djela
• Spirit of Allah: Khomeini and the Islamic Revolution, • Holy Terror: Inside the World of Islamic Terrorism, • Cauldron: The Middle East Behind the Headlines, • Nest of Spies: America's Journey to Disaster in Iran, • Crescent in a Red Sky: The Future of Islam in the Soviet Union, • Unknown Life of the Shah, • Persian Night: Iran under the Khomeinist Revolution

Amir Taheri (perz. امیر طاهری, Ahvaz, Iran, r. 9. 6. 1942.) je iransko-britanski konzervativni novinar i pisac s prebivalištem u Evropi. Autor je brojnih radova s temama o Bliskom Istoku, Iranskoj revoluciji, Muhamed-Rezi Pahlaviju, Ruholahu Homeiniju, islamizmu, islamu i terorizmu. Taheri je bio predmetom višestrukih kontroverzi zbog fabrikacija u njegovim pisanjima među kojima je najpoznatija ona o navodnom iranskom sumptuarnom zakonu iz 2006. godine. Član je Instituta Gatestone koji još okuplja Alana Dershowitza, Roberta Spencera i Harolda Rhodea.

Karijera

Amir Taheri rođen je 1942. u Ahvazu, gradu u Huzestanu na jugozapadu Irana. Obrazovan je u Teheranu, Londonu i Parizu. Tokom 1970-ih godina u vrijeme vladavine Muhamed-Reza Pahlavija obnašao je više visokih funkcija – od 1972. bio je izvršnim urednikom izrazito prošahovskog časopisa Kajhan, te od 1973. članom odbora vjerovnika Iranskog instituta za internacionalne i ekonomske studije u Teheranu. Godine 1979. u Iranu izbija narodna revolucija čime Taheri gubi sve stečene funkcije i emigrira u Evropu gdje se aktivira kao gorljivi autor protiv revolucije i Homeinija. Tokom 1980-ih prvo je pisao za londonski Sunday Times (1980. – 1984.), potom je bio glavnim urednikom pariškog časopisa Jeune Afrique (1985. – 1987.), a povremeno je surađivao i za časopise kao što su britanski The Daily Telegraph, The Guardian, The Times i The Daily Mail, te pakistanski Daily Times. Od 1984. do 1992. bio je i članom izvršnog odbora International Press Instituta.

Časopisi za koje je pisao kao kolumnist još 1990-ih i 2000-ih uključuju saudijski Asharq Al-Awsat i Arab News, američki International Herald Tribune, The Wall Street Journal, The New York Times, The Los Angeles Times, Newsday, The Washington Post, New York Post i National Review, njemački Die Welt, Der Spiegel i Focus, francuski L'Express, Politique internationale i Le Nouvel Observateur, španski El Mundo, te italijanska La Repubblica. Taheri je radio i kao komentator za CNN, BBC i RFI, a potpisuje i nekoliko TV-dokumentaraca s temama Bliskog Istoka. Intervjuirao je više svjetskih lidera među kojima su američki predsjednici Richard Nixon, Gerald Ford, Jimmy Carter, Ronald Reagan i Bill Clinton, saudijski kralj Fahd, sovjetski vođa Mihail Gorbačov, egipatski predsjednik Anwar Sadat, kineski premijer Zhou Enlai, indijska premijerka Indira Gandhi i njemački kancelar Helmut Kohl.

Taheri je objavio nekoliko knjiga koje su prevedene u dvadesetak svjetskih jezika. Godine 1988. Publishers Weekly iz New Yorka proglasio je njegov rad Holy Terror: Inside the World of Islamic Terrorism jednom od najboljih knjiga godine. Druga njegova knjiga Cauldron: The Middle East Behind the Headlines korištena je kao obavezna literatura na nekim univerzitetima u Sjedinjenim Državama i Kanadi. Njegova najnovija knjiga Persian Night: Iran under the Khomeinist Revolution iz 2009. raspravlja o modernoj iranskoj historiji, politici i geopolitičkim ambicijama.

Kontroverze i fabrikacije

Knjiga Nest of Spies

Šaul Bahaš, iransko-jevrejski historičar za blistoistočne studije sa američkog univerziteta George Mason, napisao je 1989. recenziju knjige Nest of Spies (sh. „Gnijezdo špijuna“) u kojoj navodi da se Taheri koristi teorijama zavjere i da se opetovano referencira na knjige i dokumente u kojima slične informacije jednostavno ne postoje. Bahaš navodi da je Nest of Spies knjiga koja „modernu historiju dovodi na loš glas“.

Homeinijevi citati

Jedan od najpoznatijih citata koji je Taheri pripisao Ruholahu Homeiniju glasi:

We do not worship Iran, we worship Allah. For patriotism is another name for paganism. I say let this land [Iran] burn. I say let this land go up in smoke, provided Islam emerges triumphant in the rest of the world.

U prijevodu:

Mi ne slavimo Iran, mi slavimo Alaha. Patriotizam je drugo ime za poganstvo. Ja kažem neka ova zemlja [Iran] gori. Ja kažem neka ova zemlja ode u dim, samo nek' se islam pobjednički uzdigne nad ostatkom svijeta.

Ovaj citat kojim je Taheri Homeinijevoj politici pokušao pripisati totalni anacionalni i radikalni panislamski karakter redovito je ponavljan u američkim i drugim medijima (npr. Norman Podhoretz u PBS NewsHouru i Michael Ledeen u National Reviewu), a aktivno je korišten i prilikom američke predsjedničke kampanje Rudyja Giulianija iz 2008. godine. Historičar Šaul Bahaš navodi da se Taheri za navedenu izjavu poziva na knjigu koja ne postoji ni u američkim bibliotekama, ni izvornim kolekcijama Homeinijevih govora na perzijskom jeziku.

Optužbe protiv Džavada Zarifa

Godine 2005. Taheri je u New York Postu iranskog ambasadora pri UN-u Džavada Zarifa identificirao kao jednog od aktera talačke krize iz 1979. prilikom koje je zauzeta američka ambasada u Teheranu. Ove prozivke negirao je američki profesor Dwight Simpson koji je objasnio da je Džavad Zarif u to vrijeme bio jedan od njegovih studenata i asistenata na Državnom univerzitetu u San Franciscu. Politolog Kaveh L. Afrasiabi s prebivalištem u SAD-u tražio je od glavne urednice Eliane Benador da se lažne prozivke povuku iz medija, no to nije učinjeno.

Optužbe protiv Muhameda Hatamija

Prilikom turneje Muhameda Hatamija po Sjedinjenim Državama u septembru 2006. godine, Taheri je u New York Postu oštro napao bivšeg iranskog predsjednika optuživši ga za represiju, netoleranciju i lažno predstavljanje. U recenziji njegovog medijskog članka politolog Kaveh L. Afrasiabi pronalazi niz netočnosti, iskrivljenih prijevoda i objašnjava da je Hatami liberalni političar što je i stav svih zapadnjačkih autora moderne iranske historije.

Navodni sumptuarni zakon

Najveća kontroverza koju je izazvao Taheri dogodila se 18./19. 5. 2006. kada je u kanadskom časopisu National Post objavio članak A colour code for Iran's 'infidels' (sh. „Obojeni dres-kod za iranske 'nevjernike'“) u kojem je tvrdio da je „iranski parlament prihvatio sumptuarni zakon o pravilima odijevanja za nemuslimane“ prema kojem će „Jevreji nositi žute značke, kršćani crvene i zoroastrijci svjetloplave“, s ciljem vizualne distinkcije odnosno „ograničavanja utjecaja nevjernika na iransku mladež“. Taherijev članak ubrzo su prenijeli mediji širom svijeta, često uz analogije s nacizmom kao što su retorička pitanja „Pretvara li se Iran u nacističku Njemačku?“. Istog dana kanadski premijer Stephen Harper osudio je Iran na temelju navedenih vijesti, a američko-jevrejska organizacija Simon Wiesenthal podnijela je pritužbu UN-ovom generalnom sekretaru Kofiju Annanu.

Opovrgavanje vijesti o navodnom iranskom zakonu počelo je svega par sati nakon objave Taherijevog članka i to u samom National Postu:

• Hormoz Gahremani, glasnogovornik iranske ambasade u Ottawi, kategorično je odbacio vijest navodeći da se radi o „klevetničkim optužbama koje su dio prljave kampanje protiv Irana“.
• Sam Kermanijan, dužnosnik Iransko-američke jevrejske federacije iz Los Angelesa, izjavio je da je kontaktirao Jevreje u Iranu (uključujući parlamentarca) koji su potpuno opovrgli takve tvrdnje.
• Maurice Motamed, jevrejski zastupnik u iranskom parlamentu, nazvao je vijest potpuno lažnom i dodao da je ona „uvreda za sve religijske manjine Irana“.
• Meir Džavdanfar, izraelski stručnjak za Iran i Bliski Istok porijeklom iz Teherana, opisao je vijest besmislenom i dodao da „niti jedan njegov izvor iz Irana nije čuo za takvo nešto“ i da „ne zna odakle dolaze te priče“.
• Menaše Amir, također izraelski stručnjak za iranska pitanja, isto tako je negirao vijest.
• Marša B. Cohen, američko-jevrejska politologinja s Internacionalnog univerziteta u Floridi, izjavila je da su takve vijesti formirane s ciljem povezivanja Ahmadinežada s Hitlerom.
• Detaljno opovrgavanje otpužbi prenio je i izraelski list Haaretz.

Konačno, dana 24. 5. 2006. glavni urednik National Posta Douglas Kelly objavio je ispriku čitateljima zbog lažne vijesti i naveo da je „sada sigurno da priča nije istinita“. Usprkos svim negiranjima Taheri je stao iza svog članka i nastavio tvrditi da je vijest „istinita“, a u obrani mu se pridružila i njegova nadređena Eliana Benador koja je ustvrdila da „predočena šira slika nije pogrešna“ odnosno da je „pogrešno stati na stranu terorista“.

Navodno vješanje gej dječaka

U julu 2015. godine, nekoliko dana nakon što je potpisan sporazum između Irana i velesila, Taheri je na Twitteru objavio da je "14-godišnji Akbar Zargarzade obješen nakon što ga je lokalni mula iz isfahanskog kampa optužio da je gej". Slučaj je istražio američki LGBT aktivist Scott Long i nakon informiranja kod iranskih queer organizacija uspostavljeno je da se radi o obmani.

Bibliografija

• 1986. The Spirit of Allah: Khomeini and the Islamic Revolution.

  Bethesda: Adler & Adler. ISBN 0-917561-04-X, ISBN 978-0-917561-04-7.

• 1987. Holy Terror: Inside the World of Islamic Terrorism.

  Bethesda, Maryland: Adler & Adler. ISBN 0-917561-45-7, ISBN 978-0-917561-45-0.

• 1988. The Cauldron: The Middle East Behind the Headlines.

  London: Hutchinson. ISBN 0-09-173729-X, ISBN 978-0-09-173729-0.

• 1989. Nest of Spies: America's Journey to Disaster in Iran.

  New York: Pantheon Books. ISBN 0-394-57566-0, ISBN 978-0-394-57566-7.

• 1989. Crescent in a Red Sky: The Future of Islam in the Soviet Union.

  London: Hutchinson. ISBN 0-09-173463-0, ISBN 978-0-09-173463-3.

• 1991. The Unknown Life of the Shah.

  London: Hutchinson. ISBN 0-09-174860-7, ISBN 978-0-09-174860-9.

• 2009. The Persian Night: Iran under the Khomeinist Revolution, ISBN 1-59403-240-8