Razgovor:Tukija

Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Tukija.

Ovo nije forum za opću raspravu o temi članka. Pisanje kojemu ovdje nije mjesto može biti premješteno ili uklonjeno. Postavite novi tekst pod stari tekst. Kliknite ovdje kako biste započeli novu temu. Potpišite i datirajte svoje komentare dodajući četiri tilde (~~~~). Novi ste na Wikipediji? Dobrodošli! Pročitajte naš uvodni tečaj. Budite pristojni Pretpostavite najbolju namjeru Bez osobnih napada Pružajte dobrodošlicu Rad na člancima Šta Wikipedija nije Neutralni stav Provjerljivost Biografije živih ličnosti

Terminologija

Orijentolože, koja srpskohrvatska literatura govori o ovome kao o tukiji, a ne o takiji? Usput, što je s ketmanom? Bilo bi dobro držati se onih turcizama i orijentalizama u obliku u kojem su već usvojeni u jeziku. --Conquistador (razgovor) 20:48, 21. januara 2017. (CET)

Problem je što nekakve leksikografske literature koja obrađuje termin u ovom specifičnom kontekstu zapravo nema, izvorni termin se može transkribirati na barem 24 prihvatljiva načina (za što imamo rječnik), a srpskohrvatski rječnici za takiju (ili tekiju) daju nešto drugo. Usto, ima još 3-4 drugih (neobrađenih i važnijih) značenja. --Orijentolog (razgovor) 22:49, 21 januar 2017 (CET)

Ako nema leksikografske literature, moralo bi biti barem nekakve znanstveno-stručne literature. Prosto nevjerojatno zvuči da se o ovome ne piše ni u kakvim srpskohrvatskim izvorima. Eventualna homonimija s drugim pojmovima lako se riješi disambigvacijom. Članak zasad nema nijednu referencu na srpskohrvatsku literaturu, a bolje bi bilo da ima nekakvu nego nikakvu. S vremenom, pomnijom konzultacijom srpskohrvatske literature lako se razriješe terminološke dileme. Što se tiče izlaganja sadržaja i značenja samog pojma, naravno da u obzir dolazi i inojezična literatura. --Conquistador (razgovor) 23:11, 21. januara 2017. (CET)

Ufff, uistinu prosto nevjerojatno, pošto je Balkan žarište suvremene orijentalistike i religiologije. :) Teško se nađe nešto o npr. deobandijskom pokretu kojeg slijede desetine milijuna Južnoazijaca, a kamoli ovakvim stvarima. Idućih dana možda nabacim srednje velik članak o temi za koju pouzdano znam da na srpskohrvatskom jednostavno ne postoji – ne samo u naučnoj literaturi, nego baš nigdje, čak ni na Googleu. Naravno da ću za ovaj staviti nešto ukoliko nađem, iako nije sigurno da uopće postoji (šarlatanske teoretičare zavjere, od crnih do ružičastih, ne računam). --Orijentolog (razgovor) 23:50, 21 januar 2017 (CET)

Hm, nije baš tako sumorno stanje u srpskohrvatskoj literaturi po pitanju deobandizma (prid. deobandistički i deobandski, prema Deobandu, gradu u Indiji), pa ni kad je u pitanju Google: link 1, link 2, link 3 i link 4. Slično tomu, smatram da je jednako s pojmom o kojem je ovdje riječ. Treba samo pomnije pretraživati srpskohrvatsku literaturu i nešto će se naći barem što se tiče terminološkog aspekta problema. Što se sadržaja i izlaganja teme tiče, kao što sam već napisao, jednakovrijedna je sva literatura nezavisno od toga na kojem je jeziku napisana. --Conquistador (razgovor) 01:02, 22. januara 2017. (CET)

Ovdje se može naći nešto o tome na srpskohrvatskom, samo što se u čitavu tekstu ne koristi uobičajena transkripcija arabizama na srpskohrvatski. Sam pojam napisan je u obliku "taqiyya". Može se očekivati da će, ako se pojam pronađe drugdje u srpskohrvatskoj literaturi, transkripcija prije biti "takija" (prema /takija/) nego "tukija" (prema /tukija/). No bez izvora ovo je i dalje samo pretpostavka. --Conquistador (razgovor) 20:09, 23. januara 2017. (CET)

Korijen je t-k/g-j (ت-ق-ي), stoga vjerujem da se može naći još toga: tekija, tugija, tagija, tegija, tukijja, takijja, tekijja, tugijja, tagijja, tegijja, tukja, takja, tekja, tugja, tagja, tegja... Nisam imao vremena na guglam sve odreda. :) --Orijentolog (razgovor) 20:23, 23 januar 2017 (CET)

Da, riječ bez dijakritikâ je تقية, kao što pišeš, no s naznačenim arabičnim dijakritikama glasi التَّقِيَّة (v. arwiki), a bez arapskog člana تَّقِيَّة. Iznad arapskog ta stoji fatha /a/, a ne damma /u/ (usp. Pravopis| الِاملاء: dijakritike i transliteracija u hrvatskom jeziku), pa bi transkribirana (serbokroatizirana) riječ glasila /takija/, a ne /tukija/. Takvu transkripciju upotrebljava i Deutsche Morgenländische Gesellschaft (DMG). Srpskohrvatski pravopisi koji razmatraju ovu problematiku, npr. Pravopis bosanskoga jezika (Halilović, 1996), Hrvatski pravopis (Matica hrvatska, 2008) i Правопис српскога језика (Matica srpska, 2010), usklađeni su više-manje s DMG-om. --Conquistador (razgovor) 10:24, 24. januara 2017. (CET)

Naravno da sam to sve već vidio, ali radi se o jednom specifičnom primjeru. EI2:X:134 spomnje "Taḳiyya (a.), also tuḳaⁿ, tuḳāt, taḳwā and ittiḳāʾ...". Primjeri s drugim slovom "u" dakle postoje, isto kao i "e". Međutim, za to sve postoji rječnik. --Orijentolog (razgovor) 13:47, 24 januar 2017 (CET)

Napravio sam izmjene objašnjene u sažetku i premjestio stranicu na novi naslov u skladu sa WP:NASLOV (prirodnost). Naime, smatram da je bolje arapski egzotizam transkribirati kao takija da ne bi tko tukija (pro)čitao /tukija/ mjesto /takija/, što je bliže originalnom izgovoru. EI2 također donosi sličnu transkripciju (usp. taḳiyya) što sam u članku jednako naznačio odmah nakon riječi ispisane arabicom pri čemu je q = ḳ. Moje skromno znanje arapskoga govori mi da »tuḳaⁿ, tuḳāt, taḳwā and ittiḳāʾ« (EI2, X/134b) nisu alternativne transkripcije za takiju, već njezini sinonimi. Da je tome tako može se vidjeti u samoj enciklopediji koja posebno obrađuje (sinonimnu) riječ »taḳwā« (EI2, XII/781–5) i to u više značenja. Usput, zanimljivo je da EI2 nigdje, pa ni u glosaru (EI2, Index), ne navodi transkripciju tuk- za ovu riječ pa da upućuje na taḳiyya. U svakom slučaju, referenciranje u tekstu članka razriješit će eventualne dileme po pitanju transkripcije pa zasad nisam htio ni uklanjati ni zamjenjivati tukija s takija. Eventualne homonime s takija, a vidim da postoje ovdje i drugdje, riješit će se disambigvacijama. --Conquistador (razgovor) 04:25, 25. januara 2017. (CET)

U čemu je bio problem s dopunom da ju je trebalo revertirati? --Conquistador (razgovor) 17:26, 25. januara 2017. (CET)

Potvrde riječi »takija« u srpskohrvatskim izvorima (via Google)

Google na upit »takija« po vršnim domenama .ba, .hr, .me i .rs te »takija u islamu« bez obzira na domenu daje ove rezultate (podebljanja moja, nap. Conq.):

1. »U vasoj knjizi "Islam u delu Ive Andrica" dotakli ste malo poznati verski obicaj Islama - takijah. Koliko je ovo na delu u danasnjem ponasanju islamskih rezima prema terorizmu?
   Takijah ili tekija u siitskoj varijanti islama ili ruhse u sunitskoj je verska norma zasnovana na kuranskom ajetu 106 iz sure XVI koja se na srpski prevodi kao "Pcele"«
   (...) Tako da kad god je musliman primoran da laze oprasta mu se, pa mu je cak i naredjeno da se sluzi obmanom ako ce to doneti korist islamu... i ovo je bas ta Takija.
   (...) Koliko je koriscenje takijaha na Kosmetu flagrantno najbolje pokazuje primer (...)«
2. »Bio je, naravno, i politički lider, koji se zalagao za aktivističko tumačenje islama, za odbacivanje koncepta takije, za aktivno učešće sveštenstva u svim društvenim i politički zbivanjima.«
3. »O religiji Druza poznato je veoma malo, zbog doktrine prikrivanja (al-takija, التقية). U pitanju je princip koji vernicima dozvoljava da prikriju svoju religiju ukoliko se nalaze u opasnosti (unekoliko slično jezuitskom principu ekivokacije ili mentalne rezervisanosti); tako Druza može da se, po potrebi, predstavlja kao musliman ili hrišćanin, da ide u džamiju ili crkvu i vrši obrede drugih religija. Neprekidno ugroženi od strane pripadnika velikih, agresivnih religija, uklješteni izmedju islama, hrišćanstva i judaizma, Druze ovaj princip praktikuju vec hiljadu godina. Zato je znanje o njihovim verovanjima izrazito fragmentarno i velikim delom zasnovano na pretpostavkama i nagađanjima.«
4. »Doktrina okultacije i primjena načela takije (taqiyya -- prikrivanje vjerskih uvjerenja u opasnim situacijama) omogućile su šijitima da se prilagode realitetu sunitske dominacije i izbjegnu sukobljavanje s postojećim strukturama vlasti.«
5. »Ovaj obrazac ima uzor u tahidu, muslimanskom osvajanju Arabije, i u fatahu, ranoj muslimanskoj ekspanziji. Tada je razvijen i koncept privremene pritvornosti u odnosu na žrtvu budućeg napada, al takija. Muhamed je, prema hadisu, podsticao svoje sledbenike da koriste lukavstvo, da se infiltriraju u naselja neprijatelja i da seju seme razdora i pobune.
   Takija se u naše vreme vidi u pokušajima muslimanskih aktivista na Zapadu da islam predstave kao učenje ispunjeno tolerancijom i mirom, verom i milosrđem, jednakošću i bratstvom.«
6. »Da bi uskratili muslimanima uspon na kulturno –političkom polju, cionistički rasisti i ini publicisti i autori, u svojim knjigama će citirati, navodne, naučne radove i teze, mahom izmišljenih autora, tvrdeći kako postoje dokazi, da je Islam zapravo politička ideologija, a prisutstvo velikog broja muslimana u Evropi dio islamske Takije (neka vrsta odobravanja laži i obmane) a koja je navodno šerijatom propisana svim muslimanima, kako bi na prevaru i mirnim putem porobili i islamizirali Evropu.«
7. »Takija: Osnova za prevaru
   (...) Ovaj mentalitet gde evangelizacija jeste džihad nalazi potporu u islamu u dvema specifičnim doktrinama koje se nazivaju: kitman i takija. (...)
   U suštini nema razlike između doktrine kitman i doktrine takija. Takiju je opisao jedan tumač, šiitski musliman, na ovaj način:
   Reč „al-Takija” doslovno znači: „Sakrivanje ili maskiranje nečijeg verovanja, ubeđenja, ideja, osećanja, mišljenja i/ili strategije u vreme neposredne opasnosti, bilo odmah ili kasnije, zaštiti nekoga od telesne i/ili duševne povreda,” jednom rečju – „pretvaranje.”¹⁹³
   Ovaj isti izlagač, međutim, u jednom članku u Šiitskoj enciklopediji, dodaje da „pravi duh ‘al-Takije’ bolje oslikava jedna reč – ‘diplomatija.’” Zaista, diplomatija je sasvim „diplomatska” definicija takije.
   Za doktrine kitman i takija često se kaže da su čisto šiitske doktrine, a da sunitski muslimani poriču da su ove doktrine deo njihove tradicije. Nažalost, to je još jedna obmana. U nastavku ćemo proći kroz neke sunitske tradicije koje dokazuju opštu primenu takije u islamu.
   TAKIJA: OSNOVA ZA PREVARU
   (...) „Takija je [samo] govor jezika, dok je srce čvrsto u veri.”
   (...) Ibn Katir zatim nastavlja potpuno uništavajući mišljenje da je takija samo za šiitske muslimane, kada kaže: „Takija je dopuštena sve do Dana vaskrsenja.”
   Vidimo da je takija zaista doktrina za sve muslimane koja im dopušta da poreknu bilo koji vid njihove vere sa ciljem da se zaštite od ranjavanja. (...)
   Uprkos Ibn Tajmiji, međutim, mnogi će tvrditi (verovatno u skladu sa taktikom obmanjivanja) da bi muslimani trebali da upotrebe takiju samo da zaštite svoj život.
   (...) Ovi muslimani, koji sebe predstavljaju kao „umerene,“ opravdali su svoja pogrešna tumačenja islama time što su, u svojim glavama (u skladu sa takijom), štitili islam a time i američke muslimane od „ranjavanja“.«
8. »Razvili su i jednu izrazitu refleksiju o patnji i njen uticaj na spasenje, a na prak­tičnom planu prihvatili princip takije. U islamskoj teologiji pod ovim terminom se podrazumeva oslobođenje vernika od religioznih obaveza u situ­acijama kada ovome preti neka opasnost ili šteta. Drugim rečima, u slučaju velike nevolje vernik je slobodan da se vere odrekne fizički i verbalno, ali je on u duši i dalje čuva.
   Takiju ponekad pihvataju i suniti, pa čak i ekstremni haridžiti.«
9. »Trenutak je, onda, da se upoznate sa još jednim konceptom islamske teologije. Zove se takija što se prevodi kao prevara, laž. Reč je o učenju da je muslimanu laganje dozvoljeno u izvesnim situacijama. (...) Činjenica da muslimani na ulicama Evrope koji protestvuju i nose transparente na kojima se poziva na ubistvo nevernika, uvođenje šerijata za Evropu, ukidanje demokratije kao „zle“ i „kancerogene“, te pretnje upućene svima koji i pomišljaju da se tom ludilu suprostave, više i ne misle da je primena takije neophodna, vrlo je zabrinjavajuća.«
10. »U islamu postoji pravilo koje se zove “Takija” (Takiyeh), što znači: namjerno prikrivanje svoje prave religije, koju sada morate promijeniti pod prijetnjom gubitka života. To će reći, muslimani, službeno su dobili pravo prelaska u pravoslavlje, ali, u stvari, u duši, oni i dalje ostaju vjerni islamu.
    Pa možda je Moskva “Takija”?«
11. »U tu svrhu preobraćeno je originalno značenje pojma "takija" ili "tekman" iz muslimanskog učenja, koje odobrava skriveno ponašanje u situaciji ugroženosti zbog upražnjavanja vere.«

Citati su poredani kronološki po datumu objave tako da je prvi citat najstariji. Izvori su šaroliki po mnogočemu, a u obzir nisam uzimao forumske komentare koji su se u rezultatima pretrage prikazali. Pokušao sam pretražiti i na upit »tukija« i »tukija u islamu«, ali premda se mogao naći koji rezultat s takvim pisanjem to je neusporedivo s brojem rezultata koji se iznad navode. Naravno, predmet je sam po sebi dosta opskuran i ima malo srpskohrvatskih izvora koji ga spominju, a kamoli o njemu nešto više pišu. No posljednje i nije (bio) cilj ovog razmatranja, već je cilj bio utvrditi kako se ovaj arabizam piše/pisao u srpskohrvatskoj literaturi. --Conquistador (razgovor) 08:38, 30. januara 2017. (CET)

Reference

Ilustracije radi, makar nije mjerodavno za srpskohrvatski, vrijedi vidjeti kako se riječ romanizira u drugim jezicima pisanima na latinici. Predmnijevajući da inojezične Wikipedije odražavaju pisanje arabizma koje se može naći u literaturama na tim jezicima, lista romaniziranih arabizama izgleda ovako. Ovdje svakako valja obratiti pažnju na slavenofonske wikije i druge (neslavenske) jezike posrednike preko kojih je srpskohrvatski primao orijentalizme. U članak sam dodao predložak {{normativna kontrola}} koji upućuje na GND 4843765-7. Zanimljiv je i članak Das Prinzip der takijja im Islam I. Goldzihera iz 1906. Inače, u Wehrovu Arabisches Wörterbuch für die Schriftsprache der Gegenwart (1985) na str. 142 piše:

»	تق taqā i fürchten (bes. Gott) VIII s. وق تق taqīy pl. اتقياء ʼatqiyāʼ2 gottesfürch- tig, fromm تقية taqīya Furcht; Vorsicht; (bei den Schiiten) Verheimlichung des religiösen Bekenntnisses (bei Zwang od. drohendem Schaden) اتق ʼatqā (El.) frommer تق tuqan und تقوى taqwā Gottesfurcht, Frömmigkeit	«
	— Hans Wehr, Arabisches Wörterbuch..., Wiesbaden, 1985.

Eto, rado bih pročitao i eventualnu literaturu koja govori zašto bi bilo bolje pisati »tukija«, a ne »takija« iako izgleda da sve upućuje na izgovor /takija/. --Conquistador (razgovor) 10:06, 30. januara 2017. (CET)

Ajd da sumiramo ovu SZR: počelo je s pitanjem o tome koja srpskohrvatska literatura govori o tukiji odnosno primjedbom da bi bilo dobro držati se onih orijentalizama kakvi su već usvojeni u jeziku. Ovo zadnje generalno može biti validna opaska, jer ponekad imamo usvojene oblike koji su češći od originala u arapskom i perzijskom, ali isto tako imamo i ne odveć raširene iskrivljenice pa se ponekad bolje držati izvornih termina. Velim generalno, jer uvodna primjedba zapravo je sama po sebi kontradiktorna - tukija je (evidentno) bliža lokalnoj terminologiji, dok je tekij(j)a ili takij(j)a bliža originalu. Pošto mi neka relevantna leksikografska literatura na srpskohrvatskom nije bila pri ruci kada sam otvarao članak, poslužio sam se internetom i nalazio svakakve oblike (najčešće tukja ili tukija), a odabrao sam onaj oblik koji sam pronašao na sajtu naučno-kulturne institucije Mulla Sadra [1]. Također, i tukja je česta po islamskim sajtovima. Ne ulazeći u karakter istih i međusobna prepucavanja, ono što im ne mogu osporiti jest bolje poznavanje orijentalnih jezika i lokalne vjerske terminologije. Ti si se iz nepoznatih razloga od početka očigledno zagrijao za takiju (među brojnim domaćim i stranim oblicima), iako isprva nisi priložio ništa što tome ide u prilog, i još bez prijedloga o preimenovanju, bez konsenzusa, bez referenci i usprkos mojoj napomeni da postoji važnijih homonima, svojevoljno preusmjerio na Takija. Ja sam, naravno, mirne duše vratio u prvobitno stanje. Isto kao i tekstualne izmjene gdje je IPA postavljena uz pogrešni oblik i pri čemu su uklonjeni prijevodi odnosno linkovi na Wječnik. Također, DMG-ova transliteracija nije nam od neke pomoći jer po Wikipediji uglavnom rabimo pojednostavljene fonetske transkripcije. Od gore priloženih referenci, u obzir se mogu uzeti br. 2, 4. i 8. (rekoh ranije "šarlatanske teoretičare zavjere, od crnih do ružičastih, ne računam"), ali podjednako toliko se može naći i za još tri-četiri druga oblika, pa nije argument za preusmjeravanje. --Orijentolog (razgovor) 15:31, 30 januar 2017 (CET)

Dužan sam prvo razjasniti razloge svojih uređenja ovdje i u GIP-u jer vidim da se ona pogrešno tumače. Na ovaj članak sam naišao posve slučajno i to pretražujući web s riječju »ketman«, što sam pročitao u jednom tekstu koji nema ni najmanje veze s islamom. Ako se dobro sjećam, nekako sam s enwikija (čl. »taqiya«) došao u isto vrijeme na srwiki (čl. »ketman«) i shwiki (čl. »tukija«). Pročitavši »tukija« i pretražujući dalje, zaintrigiralo me zašto jedino shwiki ima baš taj naslov, a ne npr. »takija«, što bih očekivao s obzirom na transkripciju termina na drugim jezicima. Članak shwikija nije bio referenciran, a vidjevši tko je autor članka, odlučio sam što više slijediti dobru praksu uređivanja Wikipedije. Stoga sam prvo postavio upit na pripadnoj razgovornoj stranici (diff) te razmijenio s tobom kao autorom članka četiri replike/komentara (diff 1, diff 2, diff 3 i diff 4) pri čemu sam ponudio najmanje jednu referencu na srpskohrvatski izvor, a u posljednjoj replici prije preusmjeravanja na drugi naslov i sažeto obrazložio zašto smatram da bi »takija« bio bolji naslov. Budući da u tvojim replikama dotad, a ni dosad, nisam pročitao zadovoljavajuće obrazloženje za pisanje »tukija«, a jedina referenca koju si bio ponudio kazivala je ono što sam i sâm bio pisao, odlučio sam preusmjeriti na drugi naslov, u skladu s literaturom. Naime, »Taḳiyya (a.), tuḳaⁿ, tuḳāt, taḳwā and ittiḳāʾ« odnosno, ako dobro reverzno transkribiram, تقية taqīya, تق tuqan, تقىة tuqāt, تقوى taqwā i اتقاء ittiḳāʾ nisu homografi, nego sinonimi. Bez obzira na to što je arabica abdžad(ija) odnosno konsonantsko pismo, vokali koji se u arapskome izgovaraju nisu proizvoljni, kao što se sugeriralo, i mogu se zapisati tzv. arabičnim dijakritikama. Dakle, netočno je da sam se ja »iz nepoznatih razloga od početka očigledno zagrijao za takiju... bez prijedloga o preimenovanju, bez konsenzusa, bez referenci« kad diffovi govore posve suprotno, a svako uređenje nastojao sam ovdje obrazložiti. Očito je negdje došlo do nesporazuma kad ovaj razgovor ne gledamo istom optikom.

Na osnovi čega se tvrdi da »tukija je (evidentno) bliža lokalnoj terminologiji, dok je tekij(j)a ili takij(j)a bliža originalu« ako Google daje više rezultata u korist »takije« u odnosu na »tukiju« (vidi potvrde iznad i ispod)? Isto tako, na osnovi čega se tvrdi da neka lokalna institucija ima »bolje poznavanje orijentalnih jezika i lokalne vjerske terminologije« od arabista i leksikografa H. Wehra, koji je pri izradi svojeg rječnika konzultirao arapske studente radi transkripcije izgovora, ili orijentalistâ okupljenih oko The Encyclopaedia of Islam, pa i Encyclopædiæ Iranicæ (makar ovdje nije riječ o perzijanizmu, nego o arabizmu)? Kako to da »DMG-ova transliteracija nije nam od neke pomoći jer po Wikipediji uglavnom rabimo pojednostavljene fonetske transkripcije« kada »It is also simple in the sense that one Arabic letter (consonant) is transliterated with one roman letter, and in this it follows the Deutsche Morgenländische Gesellschaft rules« (izvor: Brill’s simple Arabic transliteration system)? Također ne razumijem zašto se pojedini izvori odbacuju zbog sadržaja kad je baš sadržaj ono što se ovdje od početka izuzimalo iz obzira, tj. nije bio kriterij ni za što (osim, naravno, za potvrdu da se transkribirana riječ odnosi na pojam o kojem se ovdje piše).

Naposljetku, nekoliko riječi o homonimima (bilo apsolutnima, bilo homografima, bilo homofonima) i disambigvaciji. Postojanje homonimije nije nikakav razlog da se jedni homonimi preferiraju nad drugima, još manje da se drugi moraju drukčije zapisivati. To što najmanje tri arabizma i jedan perzijanizam u srpskohrvatskom izgledaju istovjetno, nije razlog da se svaki od njih drukčije zapisuje u odnosu na bilo koji koji se već odabere (obično posve proizvoljno). Takija tako može biti, prema EI2, Index/533, specijalna teatarska građevina (također huseinija; perz. تکیه takiya ili حسینیه ḥussaynīya), hospicij (arap. تكية takīya), doktrina (arap. تقية taqīya) ili pokrivalo za glavu (arap. طاقية ṭāqīya). Zapravo, pravo je pitanje hoće li se kojem od ovih pojmova dati prednost u smislu disambigvacije tako da bude dominantni pojam (bez disambigvacijske oznake) ili će svi biti u istom nivou, a disambigvacijska stranica bit će takija. Da me se pogrešno ne shvati, s obzirom na sve podastrijete izvore ovdje, dok se (i ako se) ne pojavi vjerodostojan izvor koji će obrađivati ovu problematiku s lingvističkog (terminološkog) aspekta, za mene je ova stvar adaktirana. Ratovati uređenjima ne namjeravam, no ne vidim nijedan razlog (č. nijedan pouzdan izvor) da se zadrži sadašnji oblik arabizma. I da ne zaboravim, ako je vjerovati izvorima i ako se zadrži sadašnji oblik, tukija je očito također homonim (vidi dolje). --Conquistador (razgovor) 07:59, 31. januara 2017. (CET)

Potvrde riječi »tukija« u srpskohrvatskim izvorima (via Google)

Google na upit »tukija« po vršnim domenama .ba, .hr, .me i .rs te »tukija u islamu« bez obzira na domenu daje ove rezultate (podebljanja i podcrtavanja moja, nap. Conq.):

1. »Mi zasigurno znamo da rafidije (ši’ije) ne proklamiraju ovo vjerovanje pred muslimanima zbog svog principa pretvaranja (tukja, tekijja), jer njihova vjera je ezoterična. (...)
   Haridžije javno obznanjuju svoja uvjerenja i ono što govore i pišu kao i stavove koje zastupaju, dok ši’ije svoja uvjerenja kriju i prema drugima se ophode licemjerno i u skladu sa svojim pravilom koje nazivaju “et-tekijje” tj. skrivanje svoga stvarnoga uvjerenja i vjerovanja.
   na to sve dodali su još i one zablude kojima se samo oni odlikuju, kao što su imamet, nepogrešivost njihovih imama, tekijje (princip skrivanja svoje prave vjere i uvjerenja), refd (odstupanje od puta ummeta) i nifak (licemjerstvo).
   (...) Nije dozvoljeno biti pokoran vladaru koji nije od Allaha, osim iz principa pretvaranja (tukija).
   (...) Sve ove vlade, prema njima, su nevjerničke i nije dozvoljeno pokoravati im se i slušati ih, niti tražiti presudu od njihovog suda, osim kada to tukija nalaže.
   (...) “Svako ko zagovara tesavvuf čini to radi obmane, zablude ili vlastite glupavosti. Onaj ko sebe nazove tim nazivom iz tukije, nije grješan.”
   (...) “Ko sebe nazove sufijom iz tukije nije grješan, a znak po kome se prepoznaje je da se zadovolji nazivom i da ne zagovara ništa od njihovih neispravnih uvjerenja.”«
2. »Od ništavnih akidetskih šitskih ubjeđenja jeste i tukija. Tukija kod šija je jasna, čista laž ili čisto licemjerstvo kao što se to jasno uviđa iz njihovih predanja. Evo nekoliko tih predanja o vjerovanju šija u tukiju iz njihovih priznatih izvora:
   El-Kulejni spominje od Ibnu Umejra el-E'adžemija da je rekao: „Rekao mi je Ebu Abdullah, 'alejhis-selam: 'O Ebu Omere! Doista je devet desetina vjere u tukiji i nema vjere onaj koji pri sebi nema tukije, a tukija se čini u svemu izuzev u nebizu i meshu po mestvama'.“ (Usulul-Kafi) Također, El-Kulejni spominje da je Ebu Dža'fer, 'alejhisselam, rekao: „Tukija je od moje vjere i vjere mojih očeva, pa, nema imana onaj koji nema tukije!“ (Usulul-Kafi) Spominje i da je Ebu Abdullah, 'alejhisselam, rekao: „Čuvajte svoju vjeru i prekrijte je tukijom, jer, uistinu, nema imana onaj koji nema tukije!“ (Usulul-Kafi)Spominje da je Ebu Abdullah po pitanju Allahovih riječi: „I nisu jednaki dobro i zlo“ rekao: „Dobro je tukija, a zlo je obznanjivanje.“ A za Allahove riječi: „A na zlo uzvrati onim što je bolje“, rekao je: „Ono što je bolje jeste tukija.“ (Usulul-Kafi, 48-484. str. u poglavlju o tekiji.)
   Tukija u svemu je nužna stvar kod šija
   O tome, također, govore njihova predanja. Tako El-Kulejni spominje od Ebu Dža'fera, 'alejhisselam, da je rekao: „Tukija je neophodna u svakoj stvari.“ (Furu'ul-Kafi, Kitabur-Revda, 137. str.) Također od Ebu Abdullaha, 'alejhisselam, prenosi da je rekao: „Otac mi je govorio: „Ništa mi više oči ne čini radosnim od tukije. Doista je tukija vjernikov Džennet?!“ (Usulul-Kafi, 484. str.) Imami su kod šija nepogrešivi, vođstvo im je dato od Uzvišenog Allaha i obaveza je pokoravati im se u svemu, malom i velikom. Budući da kod njih tukija ima veliki značaj, svaka njihova riječ i svako njihovo djelo uvijek se može dvosmisleno protumačiti i niko nije u mogućnosti da presudi i kaže: „Njihove se riječi odnose na to i to.“ A šta znamo? Možda čak i ova predanja koja se nalaze u njihovim knjigama, najpriznatijim izvorima, također su izrečena i zapisana iz tukije!
   (...) Znaj, Allah ti se smilovao, ovo ništavno šitsko ubjeđenje „tukija“ jasno se suprotstavlja riječima Uzvišenog Allaha: (...) Zbog ovog jasnog suprotstavljanja riječima Svevišnjeg Allaha, tukija je u islamu strogo zabranjena.«
3. »[P:] Tekija koju spominješ i navodiš kao dokaz "kuna neteki halfe en-nebiji" ovdje znaći skrivati se (znači Alija je bio kukavica u ratu, tako po vama ispada, jer se skrivao iza Poslanika), a ja ne govorim o skrivanju, nego o temelju akide isna ašerija, zbog čega im je potrebna tekijja ili tukijja sa sunijama ako ih smatraju braćom? (...)
   [O:] U vezi tekije sa braćom sunijama
   (...) Dakle, tekija koja u značenju zadržavanja i čuvanja vrijednosti kako ne bi bile oštećene, je racionalno načelo i princip, a to i Časni Kur'an, knjiga misli i razuma, prihvata i podvlači.
   Ukoliko ne možeš kroz nekoliko redaka u potpunosti da shvatiš vrijednost i suštinu tekije, možemo napisati o tome esej, kako bi sagledao njenu zbilju, i da shvatiš da u tome ne postoji nikakva dvoličnost, niti da je to neko možda izmislio.
   (...) Što se ikraha i tukije tiče, i objašnjenja da je moj dokaz ikrah a ne tukija, bilo bi mi drago i bio bih vam veoma zahvalan na tome da mi naučno, precizno i argumentirano napišete nešto o razlici ova termina.«
4. »[P:] 6. Zar mislite da je tukija opravdana, a Poslanik a.s je pozivao tajno u islam dok mu Allah dž.š nije naredio da poziva javno. Zašto se vi onda krijete, ne želite otkriti pravu istinu, i iza čega se krijete?«
5. »11. Veliki šiitski valorizator El-Hui u svom komentaru na Nehdžul-belaga, koji se zove Minhadžul-beraah, str. 214-220, nakon što je spominjao dokaze o iskrivljivanju Kur’ana, rekao je: “Imam Alija nije mogao popraviti Kur’an u vrijeme svoje vladavine, već je koristio tukiju, i da bude dokazom na Sudnjem danu protiv onih koji su ga iskrivili i izmijenili.
   (...) Upravo ovako djeluju izjave pojedinih šiitskih šejhova u ovom vremenu koji žele tukijom (lažima i obmanjivanjima) negirati temeljna ubjeđenja šiitskih imama kroz generacije.”«
6. »Dvanaesti Imam nije – čak niti kroz tekiju – priznao niti će priznati nijedan vladajući režim. On nije primoran da se zbog nasilničkih i nepravednih vladara pridržava principa tekije, zato što on mora postupiti prema svojoj obavezi i predstaviti Božiju vjeru u potpunosti i bez i kakvih zastora, bez straha i bilo kakvog zazora. (...)
   Naravno, Imam Zeman, mir neka je na nj, imao je i svoje predstavnike u različitim krajevima: Bagdadu, Kufi, Ahvazu, Hamadanu, Komu, Reju, Azerbejdžanu, Nišaburu..., ali oni su posredstvom ove četverice koji su stajali na čelu lanca Imamovih predstavnika dostavljali Imamu pitanja ljudi²⁴, te su posredstvom njih dobivali od Imama tukije²⁵. (...)
   ²⁵ U terminologiji šiitske uleme tukijama se naziva pisma, poruke i naredbe koji su ljudima tokom perioda male skrivenosti stizali od Imama.
   (...) Nakon Osmanove smrti, Imam Gaib poslao je tukiju povodom njegove smrti i objavio je opunomoćeništvo njegovog sina Ebu Džafera (Muhammeda ibn Osmana ibn Sa'ida). (...)
   Također, Imam je tukijom na pitanje Ishaka ibn Jakuba odgovorio ovako: “Bog je zadovoljan Ibn Osmanom ibn Sa'idom i njegovim ocem prije njega. On je čovjek od moga povjerenja i ono što on napiše ja sam napisao.”
   (...) Posredstvom njega stizale su ljudima brojne tukije pisane od strane Imama.
   (...) Nekoliko dana prije smrti dobio je od Imama tukiju sljedećeg sadržaja: (...)
   Šestog dana nakon primitka ove tukije, Ebul-Hasan Sameri je umro.
   (...) Tako je jednog dana, bez da je Imamu postavljeno ikakvo pitanje, Muhammedu ibn osmanu (drugom opunomoćeniku) stigla tukija u kojoj se kaže: (...)
   Onda im Imam reče: “Nakon ovoga više ne dolazite u Samaru. Odredit ću u Bagdadu čovjeka kome ćete predavati priloge i on će vam donositi tukije.”
   (...) katkad bi donosili tukije u vezi s ovim od Imama i on im je pomagao u razbijanju sumnji. (...)
   Kao primjer, može se navesti tukiju koja je stigla posredstvom Muhammeda ibn Osmana kao odgovor na različita pitanja Ishaka ibn Jakuba.⁶⁰ Također, može se spomenuti opširnu tukiju izdatu kao odgovor na pitanja predstavnika naroda u Komu Muhammeda ibn Abdullaha ibn Džafera Hamjerija.
   (...) katkada su od Imama donisli tukije u kojima se odbacivalo i proklinjalo ovakve osobe.
   (...) S obzirom na destruktivno djelovanje Šelmeganija, Husein ibn Ruh je u zul-hidžetu 312. h.g. donio tukiju kojom se Šelmeganija proklinje i proglašava otpadnikom i nevjernikom, te je ovaj naposljetku ubijen 333. h.g.⁶⁵«

Za gornje citate načelno vrijedi isto što i za prethodne rezultate pretraživanja. Citati su poredani kronološki po datumu objave tako da je prvi citat najstariji. Iako izvori nisu ni šaroliki ni brojni kao prethodni, kriteriji su donekle spušteni jer referencu 3. i 4. vrlo vjerojatno ne bih uvrstio da sam na nju naletio pri prethodnoj pretrazi. Naime, forumske i blogerske postove nisam uzimao u obzir, pogotovo ako ne referenciraju sadržaj koji navode. Samo još nekoliko napomena. U referenci 2. ključne riječi sam podebljao, ali i podcrtao da bi se razlikovale od već podebljanog teksta autora. Nadalje, referenca 6. zapravo navodi ključnu riječ zapisanu kao »tekija«, dok riječ »tukija« ondje ima posve drugo značenje. Valja primijetiti i da unutar nekih izvora postoji kolebanje u pisanju, što je također specifično u odnosu na izvore u prethodnoj pretrazi. Svaka primjedba ili komentar na ove (i prethodne) rezultate je dobrodošla. --Conquistador (razgovor) 21:41, 30. januara 2017. (CET)

Reference