Pobuna earlova

Izvor: Wikipedia

Pobuna ili Ustanak earlova (engleski: Revolt of the Earls), ponekad navođen i kao Pobuna triju grofova, je naziv za ustanak koji su u Engleskoj godine 1075. tri vodeća feudalna velmože - earlovi - digli protiv kralja Williama I. Predstavljao je posljednji ozbiljniji pokušaj da se svrgne Williamova vlast, a ponekad se navodi i kao posljednji pokušaj Anglosaksonaca da svrgnu normansku vlast uspostavljenu Williamovom invazijom 1066. godine, iako su vođe ustanka bili Normani.

Povod za izbijanje ustanka je bilo Williamovo odbijanje da izda službeni pristanak za brak između Emme, kćeri i nasljednice preminulog earla Williama Fitz Osberna sa Ralphom de Guaderom (Ralph de Gael), earlom Istočne Anglije. Historičari pretpostavljaju da je William, koji se od 1073. nalazio na vlastitim posjedima u rodnoj Normandiji, bojao da bi spajanje teritorija dvaju earlova moglo ugroziti njegovu vlast nad Engleskom s drugu stranu La Manchea. U svakom slučaju, Ralph i Emma su se, usprkos kraljeve zabrane, vjenčali i tako simbolički započeli ustanak. Njima dvoma su se priključili Roger de Breteuil, earl Hereforda (centralna Engleska) te Waltheof, earl Northumbrije (sjeveroistok Engleske), posljednji od svih anglosaksonskih earlova.

Ustanak je na samom početku dobio ozbiljan udarac kada je Waltheof detalje zavjere otkrio Lanfrancu, canterburyjskom nadbiskupu koji je na to reagirao zaprijetivši ekskomunikacijom svih pobunjenika. Kralju je ostao odan i Wulfstan, anglosaksonski biskup Winchestera, čija je milicija na rijeci Severn zaustavila napredovanje Rogerovih trupa. To je stvorilo vremena da Williamovi namjesnici Odo od Bayeuxa i Geoffrey de Montbray okupe veliku vojsku s kojom su kraj Cambridgea razbili Ralpha. On je suprugu ostavio da brani Zamak Norwich te se zaputio u Dansku gdje je od tamošnjeg kralja Knuta IV kao pomoć dobio 200 brodova. S njima, međutim, nije mogao promijeniti stanje na bojištu. Emma je, na kraju, pristala na predaju pred kraljevskim snagama, koje su joj dozvolile da ode u izgnanstvo u Bretanju. Njenom mužu su, pak, konfiscirani svi posjedi.

Roger je zarobljen i izveden pred Veliko kraljevsko vijeće gdje je osuđen na doživotni zatvor; odatle je pušten 1087. nedugo nakon Williamove smrti. Waltheof je, pak, nakon Williamovog povratka u Englesku, uhapšen, te osuđen na pogubljenje odrubljivanjem glave, koje je izvršeno 31. maja 1076.

Literatura[uredi - уреди]