Dekapitacija

Izvor: Wikipedia
Australijski narednik Leonard G. Siffleet neposredno pred pogubljenje odsijecanjem glave u japanskom zarobljeničkom logoru 1943.

Dekapitacija, obezglavljenje ili obezglavljivanje je čin kojim se nečija glava odvaja od ostatka tijela. Kod ljudi i većine životinja taj čin vrlo brzo dovodi do moždane smrti, s obzirom da nakon nekoliko minuta mozak ostaje bez krvi. Postojeća medicinska tehnologija nije u stanju održati odrezanu glavu na životu, odnosno prišiti je natrag na tijelo s obzirom na prevelika oštećenja presječene kičmene moždine, arterija i mišića.

Dekapitacija se gotovo u pravilu događa kao posljedica, odnosno metoda ubistva ili izvršenja smrtne kazne, a kao alat se pri tome koristi hladno oružje sa oštricom (nož, mač, sjekira), žica ili posebni uređaji kao što je giljotina. Kroz historiju je bilo često ritualno obezglavljivanje leševa, odnosno na neki drugi način ubijenih ili pogubljenih osoba. Dželat koji je specijaliziran za pogubljenje odsijecanjem glave se zove glavosječa.

Osim na taj način, do dekapitacije može doći i nesretnim slučajem - prilikom eksplozija, automobilskih i drugih udesa ili industrijskih nesreća. Iako su takvi slučajevi rijetki, moguće je izvršiti i samoubistvo rezanjem vlastite glave. [1]

Dekapitacija u prenesenom značenju također označava i svaki čin kojom se neka država ili organizacija onesposobljava tako što joj se trajno ili privremeno ukloni ili onesposobi njeno vodstvo.

V. također[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. "Guillotine death was suicide", BBC News, 24. IV 2004., pristupljeno 26. IX 2008..

Eksterni linkovi[uredi - уреди]