Ustanak

Izvor: Wikipedia

Ustanak (njemački: Aufstand, ruski: Восстание) je naziv za oružanu pobunu protiv nečije državne vlasti. Njeni učesnici, odnosno ustanici, su podanici te vlasti koji je nastoje sa određene teritorije te je zamijeniti vlastitom i/li nečijom drugom. Motivi, ciljevi kao i metode vođenja ustanka variraju ovisno okolnostima - od onih u kojima se nastoje u potpunosti ukloniti nečija vlast ili režim ili neka teritorija izdvojiti (otcijepiti) iz države, do onih u kojima ustanici ne dovode u pitanje okvirni politički poredak, nego nasiljem nastoje poboljšati svoj položaj (smanjenje poreza, ukidanje regrutacije) ili izboriti određena prava (ispovijedanje vlastite religije i sl.).

Pod ustancima se obično podrazumijevaju pobune osoba ili društvenih grupa koje se nalaze u podređenom položaju u odnosu na vladajuću klasu ili establišment. Kao primjer se navode ustanci robova u Rimu ili seljački ustanci u Kini i srednjovjekovnoj Evropi. To se također odnosi i na određene nacije ili etničke grupe koje se oružjem nastoje osloboditi strane vlasti - kao primjer se navodi jevrejski ustanci protiv Rimskog Carstva ili Šleski ustanci 1919-1921.

Ustanci mogu predstavljati dio šire cjeline, odnosno oružanog sukoba u kome sudjeluju suverene države; jedna od njih pri tome može potpomagati ustanike na teritoriji neprijatelja kako bi ga oslabila. Drugi svjetski rat, u kome su Saveznici pomagali razne ustanke protiv osovinskih vlasti za to pruža niz primjera.

Posebna vrsta ustanka je ona u kome aktivno sudjeluju organi same državne vlasti, a koja za cilj ima njenu promjenu; za takve se situacije koristi izraz državni udar. Ukoliko ustanak preraste u dugotrajan sukob između relativno izjednačenih protivnika, onda se za njega koristi izraz građanski rat. Za ustanak koji za svoj krajnji motiv ima postizanje dalekosežnih ili dramatičnih promjena društveno-političkog uređenja se koristi izraz revolucija.

V. također[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]